Nakon veličanstvenog uspjeha hrvatske vaterpolske reprezentacije koja je prije dva dana pobjedom u finalu nad Mađarskom u splitskoj Spaladium Areni pred 9 tisuća gledatelja, po drugi put u povijesti postala prvakom Europe, svoj osvrt na veliki rezultat izbornika Ivice Tucka i njegovih zlatnih igrača, dao nam je hrvatski proslavljeni trener Ratko Rudić (74), jedan od najboljih svjetskih trenera ikad u ovom sportu.
Dojmovi se još nisu slegli nakon osvojenog naslova u Splitu, u čemu je to naša reprezentacija dominirala?
Ovaj rezultat Hrvatske je zasluga svih, pogotovo trener Tucka, koji je od početka radio jako dobro s tom novom reprezentacijom. Naša momčad je imala prijašnje iskustvo igranja na Svjetskom prvenstvu, to je pomoglo da se dobro organiziramo za EP u Splitu. Tijekom prvenstva forma nam je rasla, sam vrhunac se dogodio u finalu. Sve se poklopilo, od početka je postojala jedna sinergija, počevši od HVS, naravno, prije svega izbornika i igrača.
Poznato je da ste se vaterpolom počeli baviti u zadarskom Jedinstvu?
Tako je, bilo je to davne 1958. godine i bio u Jedinstvu do 1960. Živjeli smo u Zadru, sestra i ja smo cijeli dan provodili na bazenu Kolovare. Gledao sam kako nešto stariji momci pucaju na gol, kako sam bio iza gola dodavao sam im lopte, to su bili moji počeci u vaterpolu. Uzimao sam te lopte, nije im bilo kraja koliko ih je bilo. Vraćao sam im lopte, plivao, pa opet vraćao i plivao, i tako u beskonačnost! Iskreno ću vam kazati, taj moj početak je jedna dobra metodika na koji način bi se trebali razvijati mladi igrači!
Kako su izgledali vaši treninzi u Zadru?
Nije to još u ono vrijeme bilo ništa organizirano što se samih utakmica tiče, znalo se dogoditi da nekada odemo odigrati utakmicu u Sv. Filip i Jakov. Treniralo smo, ali ne ovakivim intezintetom kako što se radi danas, trenirao nas je brat od Frane Novkovića, ne mogu se sjetiti imena, ne znam je li još živ.
Živjeli ste kako kažete u Zadru?
Da, u Varoši, u Kovačkoj ulici u kojoj su bili i braća Marko i Mišo Ostarčević. To su bila lijepa vremena, zavolio sam vaterpolo, ali sam znao baciti i basket, čak sam se probao okušati i u nogometu u Zadru, ali nisam prošao na tom testu, ha ha… U Zadru imam puno prijatelja iz mladosti, Branimir Vučković Vuk, zatim profesor Labar, Vjeko Jerolimov, družio sam se i s rukometašima Zadra iz moje generacije. Imam zaista puno prijatelja u Zadru, namjeravam i doći uskoro u Zadar, čim uhvatim vremena.
Jeste li možda u legendarnim Jazinama gledali i koju utakmicu KK Zadra iz onih davnih vremena?
Dok sam živio u Zadru znao sam doći na utakmicu, tada je trener Zadra bio Enzo Sovitti, znao sam kao klinac s prijateljima otići na utakmice.
Što poručiti ljubiteljima vaterpola u Zadru?
Moraju više ulagati u VK Zadar. Prvenstveno Zadrani moraju ulagati u razvoj mladih igrača! Poznam trenera Gorana Jovančevića, radi se o dobrom treneru.