Agresivno ponašanje u vožnji i često kršenje prometnih pravila pokazatelji su psihopatskih osobina

Novo znanstveno istraživanje tražilo je vezu između psihopatskih osobina, ponašanja u vožnji i izražavanja ljutnje vozača za volanom. Rezultati te studije su otkrili da su osobe s psihopatskim osobinama imale veću stopu prometnih prekršaja i agresivnije ponašanje u vožnji, prenosi portal Zimo.

Osim toga, vozači s nižom razinom empatije, većom impulzivnošću i željom za senzacijama, imali su veću vjerojatnost da će se ponašati agresivno. Istraživanje je nadalje pokazalo kako je manje vjerojatno da će se vozači s psihopatskim osobinama uključiti u prosocijalno ponašanje pri vožnji.

Spomenuta studija objavljena je u znanstvenom časopisu Journal of Clinical Psychology.

Kršenje prometnih pravila i agresivna vožnja mogu biti opasni. Veća je vjerojatnost da će sebe i druge ozljediti oni koji se na cesti agresivno ponašaju te krše prometna pravila.

Marion Karras s Université Paris Nanterre i njezini kolege bili su znatiželjni u traženju odgovora na pitanje postoji li veza između psihopatskih osobina, agresije tijekom vožnje i jesu li prometni prekršaji međusobno povezani. Isto tako su povezivali specifične elemente psihopatologije i rizične vožnje.

Rezultati njihovog istraživanja mogli bi dovesti do razvoja u obuci vožnje i obrazovanju o sigurnosti.

Pozitivne korelacije između agresivne vožnje i psihopatskih osobina

Spomenuta studija se usredotočila na vozače iz Francuske kažnjavane za vožnju u pijanom stanju, nesmotrenu vožnju, prebrzu vožnju ili neko drugo ozbiljno kršenje prometnih zakona. Kao rezultat njihovog ponašanja u vožnji, 1686 sudionika bilo je upisano u tečaj rehabilitacije vozača prema nalogu nadležnog suda. Tijekom tečaja rehabilitacije sudionici su ispunili nekoliko procjena, uključujući razinu samoprocjene psihopatije, upitnik empatije, razinu impulzivnog ponašanja, razinu traženja senzacija povezanih s vožnjom, upitnik o ponašanju vozača i upitnik o agresiji u vožnji. Podaci iz tih procjena su analizirani, tražeći korelacije između dotičnih varijabli.

Karras i njezin tim su pronašli pozitivne korelacije između agresivne/rizične vožnje i psihopatskih osobina. Drugim riječima, sudionici koji su imali više bodova u psihopatskim osobinama, prijavili su rizičniju ili agresivniju vožnju. Oni s psihopatskim osobinama također su vjerojatnije činili prometne prekršaje, bili ljuti tijekom vožnje i vjerojatnije da će tu ljutnju pretvoriti u agresiju tijekom vožnje.

Isto tako, utvrđene su negativne korelacije između psihopatskih osobina, empatije i samokontrole. Ovaj rezultat ukazuje na to da će pojedinci pokazivati ​​manje empatije i samokontrole, što više postižu rezultate na mjerama psihopatskih osobina.

Sadašnja otkrića sugeriraju da povišene primarne psihopatske osobine, kao i smanjene empatijske tendencije, visoka impulzivnost i velika potraga za osjećajima povezanim s vožnjom, mogu povećati rizik od opasnih ishoda vožnje kod počinitelja prekršaja, ističu autori studije.

Mogući nedostaci studije

Dizajn presjeka ove studije sprječava bilo kakve tvrdnje o uzroku i posljedici. Buduća longitudinalna istraživanja ili praćenje istih ljudi tijekom mnogo godina mogu rezultate učiniti pouzdanijima. Karras i njezin tim razumiju da prikupljanje podataka o samoprocjeni od osoba s psihopatskim osobinama poput lažljivosti predstavlja rizik od pristranih podataka. No, prethodna su istraživanja otkrila da psihopatske osobe vjerojatno neće reagirati na društvenu poželjnost pa s tim u vezi Karras i tim imaju povjerenja u svoje podatke. U konačnici, sudionici su bili isključivo Francuzi, dok bi u drugim zemljama i kulturama mogle postojati različite motivacije za rizično ili agresivno ponašanje.

Francuska studija daje naznake o podrijetlu rizične ili agresivne vožnje. U budućnosti bi ovo istraživanje moglo dovesti do strukturiranih programa obuke ili rehabilitacije za podršku vozačima s tendencijama prema riziku ili agresiji u prometu.