Ante Perković i Denis Mujadžić Denyken dobitnici Nagrade za životno djelo na jubilarnom Rock&Offu

Na petoj, jubilarnoj, dodjeli nezavisne glazbene novinarske nagrade Rock&Off nagradu za životno djelo dobit će Denis Mujadžić – Denyken i posthumno Ante Perković.

“Raznorodna i za kratak život zadivljujuće bogata ostavština Ante Perkovića – rođenog Zadranina, zagrebačkog studenta Fakulteta političkih znanosti, pokretača i prvog urednika studentskog časopisa Puls, koji je, treba to ovdje naglasiti, osmišljen kako bi ‘prkosio mentalitetu pognute glave’ – ostavština, dakle, novinara, pisca, glazbenika, glazbenog kritičara, performera i glumca, govori o avangardnoj umjetničkoj pojavi i izuzetnoj radnoj disciplini. Osam ukoričenih naslova, stotine novinarskih tekstova od gimnazijske Spužve, preko Pulsa, Starta i Jutarnjeg lista do periodike i širokih prostranstava weba, dva glazbena albuma u sastavu Djeca, tri samostalna LP albuma, kazališne uloge, klupski programi, mnogo radijskih valova, najbolji ransijerovski učitelji-neznalica neformalnih obrazovnih programa. Sva ta lica koja smo znali pod imenom Ante Perkovića potvrđuju karizmu, ljudsku blagost, odmjerenost i rafinman, istodobno odvažnu artističku sklonost formalnom eksperimentu, iskoraku, autoironiji, igri. I nedvosmisleno odražavaju snažnu potrebu za bijegom od glavne struje.

Autorski interes mu je uvjetovan i omeđen glazbom. Od najranijih dana fasciniran je gitarom, slušanjem i čitanjem o glazbi, o čemu piše u rijetkim biografskim pasažima svoje najvažnije i najsveobuhvatnije proze, u knjizi Sedma republika. Objavljena prvi put 2011. ona se svojom širokom vremenskom perspektivom i uvidom u ukupni društveni, politički i kulturni kontekst izdvaja pored drugih naslova. Od autorizirane biografije Pips, Chips & Videoclipsa objavljene 1997, Drugi vikend u zemlji čudesa, ili internet dnevnika koji godinu dana pionirski vodi na portalu monitor.hr, pa te duhovite digitalne bilješke ukoričene objedinjuje pod naslovom 365 već 2001. U istoj godini u koautorstvu s Krunoslavom Jajetićem objavljuje knjigu Hrvatski hip-hop: rokane rime, a zatim i eseje iz Homo volansa i Nomada u knjizi Slijepi putnik. Godine 2005. ispisuje splet intimnih, društveno-historijskih crtica u formi vodiča za putnike namjernike kroz svoj rodni grad – Volite li Zadar?.

Nakon zapažene recepcije Sedme republike nastavlja pisati, pa izdaje kroniku pulskog Art & Music festivala od 1993 do 2013. naslovljenu Ajme & Majko i objavljenu 2013., iste godine u kojoj izlazi knjiga o pjesmama Rundek, između. Iako je jednom negdje zapisao da je progovorio sa cca 16 godina, prava istina je da guta slova i s njima se igra od najranijih dana, i ta će vještina krasiti njegovo pisanje, izdvajati ga od drugih pisaca njegovog žanra ljepotom rečenica i njihovim misaonim i harmonijskim skladom. No glazbu će početi sam stvarati tek ‘sit pisanja o tuđoj’, u svojoj zrelijoj fazi, početkom tisućljeća kada objavljuje albume Djeca i Stvari sa sastavom Djeca, u kojem nastupa kao gitarist i vokal. Svi me vole dok me ne upoznaju naslov je njegovog prvog samostalnog albuma iz 2007. u kojem, prema vlastitim riječima konačno uspijeva sebe izraziti točno, za njim slijedi na vinilu objavljen album Duplo dno: Najveći hitovi, dok treći album izdaje online, 2013., pod naslovom Prije nego osnujem orkestar.”… – Iz teksta o Anti Perkoviću autorice Ljubice Letinić