Umrla je Silvija Luks, jedno od najprepoznatljivijih televizijskih lica proteklih desetljeća. U svojoj dugogodišnjoj karijeri bila je novinarka, urednica i voditeljica, a obnašala je i razne čelne dužnosti u medijima, ponajprije na televiziji. Pripada u kategoriju televizijskih radnika za koje se s pravom može reći da su bili doajeni novinarstva.
Silvija Luks rođena je 19. veljače 1944. u Sremskoj Mitrovici, a klasičnu gimnaziju završila je u Zagrebu. Od rane mladosti zanima je javni nastup te je kao studentica sudjelovala na međusveučilišnom natjecanju u govorništvu u Beogradu na kojem je i pobijedila. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1973.), a nastavila je školovanje u Parizu, gdje je na Sorboni stekla i diplomu završenog postdiplomskog studija. U međuvremenu se bavi i novinarstvom u kojem je aktivna još od srednje škole. Već s dvadeset godina je na Radio Zagrebu kao novinarka, urednica i voditeljica, a potom prelazi na Televiziju Zagreb. Sedamdesetih godina je dopisnica iz Angole, a potom kao autorica sudjeluje u kreiranju kulturnih, političkih i dokumentarnih emisija poput Ekran na ekranu, Kultura srca i Moja zemlja.
Početkom devedesetih na Yutelu je bila direktorica programa i zamjenica glavnog direktora, a potom prelazi u diplomaciju. od 2000. godine ponovo je na HRT-u, točnije na HTV-u, gdje je urednica emisija, komentatorica i mentorica, a jednu godinu kao specijalna dopisnica provodi i u SAD-u. Nešto kasnije postaje i stalna dopisnica HRT-a iz Francuske. Na HRT se vraća kao predsjednica Nadzornog odbora.
Tijekom svoje karijere surađivala je s mnogim televizijama u svijetu, od Francuske, Švicarske i SAD-a do Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Egipta i Kameruna. Bila je i nagrađivana novinarka te je dobila i nagradu Hrvatskog novinarskog društva „Marija Jurić Zagorka“, a odlikovana je i francuskim ordenom „Viteza nacionalnog reda“. Bila je vrlo aktivna članica HND-a i jedno vrijeme predsjednica Sekcije frankofonih novinara HND-a.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko izrazio je sućut obitelji i kolegama te je zahvalio Silviji Luks na velikom doprinosu koji je dala svojim radom u tijelima HND-a.
Silvija Luks je doslovce živjela novinarstvo pa je tako u jedom intervjuu Jozi Petričeviću za list Novinar na upit što bi iz dugogodišnjeg bavljenja novinarstvom voljela ponoviti, kazala: “Voljela bih obnoviti zaljubljenost u zablude iz mojih novinarskih početaka, kad su novinari jedni od drugih učili, pomagali si uzajamno, radovali se odlascima u redakciju i tuđim uspjesima, družili se i mislili da je mir vječan te da je kvaliteta novinarskog uratka nemjerljiva genima, bojom kože, religijom, novcem i snagom političkih moćnika koji su, i onda kao i danas, neke novinare milovali, a neke korili jer su pokušavali misliti svojom, a ne partijskom glavom.”