Prvi Zadranin koji je ikad vozio bob za Hrvatsku reprezentaciju, Bulić: “Doživjeli smo veliki incident pri 140 km/h!”

Mate Bulić (49), prvi je Zadranin koji je nastupao za Hrvatsku bob reprezentaciju. U ovom ekstremnom sportu, Bulić se zadržao od 2002. do 2005. godine, jednom je doživio i tešku nesreću u talijanskoj Cortini D’Ampezzo, srećom, prošao je bez težih ozljeda.

– U Njemačku sam otišao 2000. godine, tamo sam trenirao atletiku, a pošto sam već ranije nastupao i za ASK Split, bio sam više puta i prvak države na 100 i 200 metara, i u višeboju. U Njemačkoj često uzimaju desetobojce, jer je omjer snage i brzine izjednačen i idealan je za “gurački” sport, jer u bobu morate biti snažni i ekstra brzi. Bivši motociklist Ivan Šola, koji je osnovao hrvatsku bob reprezentaciju, me 2002. godine zvao s namjerom da popunim mjesto u četverosjedu, u posadi su bili Splićani Đulijano Koludra, Boris Lovrić koji su također bili atletičari. Prvi put smo se našli na testiranju na stadionu Poljud u Splitu, gdje smo na atletskoj stazi gurali sanjke koje su imale kotačiće, uz to smo imali utege težine 100 kg. Na testiranju je bilo najvažnije tko će što brže gurnuti sanjke na 30 metara. Imali smo tri, četiri testa, najbolje sam odradio te probe nakon čega sam izborio mjesto u reprezentaciji, govori Bulić, te nastavlja:

– Poslije sam morao proći bob školu u Innsbrucku, gdje sam morao apsolvirati spuštanja. U početku nisam išao odmah s vrha staze, nego s pola staze, pa se pomalo penjete na juniorski start, pa na ženski start, tek kad steknete rutinu krenete sa seniorskog starta. Kad se svi ti kriteriji zadovolje, tek onda se dobije dozvola da se može nastupati. Prvi put sam nastupio na Europskom kupu 2003. godine u Innsbrucku, naša reprezentacija se tu izborila i već sljedeće godine smo vozili Svjetski kup u Winterbergu, u konkurenciji najboljih posada, kaže Mate i za kraj spominje nesreću koju je doživio u Italiji.

– U Cortini D’Ampezzo smo doživjeli veliki incident! Prebrzo smo ušli u zavoj Cristallo, koji inače slovi za jedan od najopasnijih dijelova staze, okrenuli smo se i završili na glavi! Pri brzini od 140 km/h smo se vozili na glavama sve do cilja, a to je bilo sigurno jedan kilometar. Cijeli sam se natukao, srećom nisam ništa slomio, ali nekoliko mjeseci sam pauzirao i bio izvan bilo kakvih sportskih aktivnosti. Naš vozač Šola je doživio potres mozga, drugi i treći član su prošli bez povreda, dok sam ja bio kočničar i sjedio na zadnjem mjestu. Bob je inače opasan sport u kojem se znaju dogoditi i nesreće sa smrtnim ishodom. Inače, 2004. godine sam zajedno sa Nikijem Drpićem nastupio na Svjetskom prvenstvu u bobu dvosjedu, kao i u bobu četverosjedu na istom natjecanju.

Oprostio sam se od ovog sporta 2005., godinu dana prije Zimskih olimpijskih igra u Torinu, da se nisam ozlijedio u Cortini D’Ampezzo, vjerojatno bi nastupio na ZOI. Jednostavno volim adrenalin, ali skup je to sport, jer najkvalitetniji bobovi stoje i do 120 tisuća eura. Moram istaknuti da su se i neki bivši piloti Formule 1, poput Nikija Laude, Michaela Schumachera, Juana Pabla Montoye okušali u bobu kako bi osjetili razliku. Naime, u Formuli 1 imate sile do 3 G, dok u jednom zavoju u Cortini D’Ampezzo postoji zavoj koji vas drži čak do sile 6,5 G, i ako malo duže ostanete u tom zavoju, onesvijestite se, zaključio je zadarski majstor bob sporta Mate Bulić.