Osnivač Kluba zadarskih studenata Marko Martinović: “Ne zaboravite odakle ste, Zadar je najlipši grad na svitu”

Liječnik specijalist interne medicine te supspecijalist hematolog Marko Martinović rođen je 9. srpnja 1972. godine u Zadru. Na naš upit o porijeklu odmah je „ka iz topa“ ponosno rekao da mu je otac s Iža, majka iz Novigrada, a odrastao je na Relji. Pohađao je Osnovnu školu Petra Preradovića, a zatim MIOC, danas Gimnaziju Franje Petrića. MIOC je završio 1991. godine i tada je upisao Medicinski fakultet u Zagrebu. Diplomirao je 1998. godine. Za vrijeme studiranja dr. Martinović bio je među osnivačima prvog Kluba Zadarskih studenata u Zagrebu odnosno njegov prvi
dopredsjednik.

Po završetku Medicinskog fakulteta završio je specijalizaciju iz interne medicine, a potom i užu specijalizaciju iz hematologije, doktor je znanosti s priznatim nazivom primarijus. Započeo je specijalističko usavršavanje u OB Zadar, nastavio ga u KB Dubrava, kao hematolog je radio i u KB Sveti Duh 2 godine, a od 2012. godine radi u Kliničkoj bolnici Merkur gdje je voditelj odjela za hematologiju te trenutno i pomoćnik ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite i nadzor.

Studirali ste u Zagrebu, a za vrijeme studiranja sudjelovali u osnivanju Kluba Zadarskih studenata, bili ste i dopredsjednik. Kako je došlo do ideje osnivanja Kluba?

– Ideja je bila da se organiziramo i povežemo s obzirom na brojnost studenata iz zadarske regije u
Zagrebu te smo osnovali Klub zadarskih studenata u Zagrebu. U to vrijeme su Slavonci, Šibenčani
i Istrijani imali svoje etablirane klubove, pa su organizirali različite manifestacije. Započeli smo s radom u okviru Studentskog centra u Zagrebu, a kad je Grad Zadar osigurao prostor na
Britanskom trgu taj smo prostor koristili kao našu bazu. Osnivanje Kluba studenata Zadra bila je
ideja mog prijatelja Darka Dvornika, s kojim se dobro znam još iz vremena srednje škole. Bio sam
podrška Darku, zajedno smo okupili osnivački odbor te obavili sve pravno definirane predradnje
radi održavanja izborne Skupštine da se možemo registrirati kao udruga. Potom smo s
entuzijazmom organizirali široke aktivnosti s kojima smo vrlo brzo postali prepoznatljivi i rekao bih među vodećima po aktivnosti između tadašnjih studentskih klubova.

Čime se Klub studenata bavio u početcima, koja je bila osnovna ideja osnivanja?

– Organizirali smo se kroz različite odbore, onaj za kulturu je redovito objavljivao naš studentski časopis „Journal“ i organizirao različite likovne, književne i glazbene manifestacije. Imali smo i brojnu skupinu studenata koja se bavila organizacijom sportskih aktivnosti, treća skupina se bavila edukacijom brucoša. Organizirali smo razne događaje, među njima i tada vrlo popularne turnire u briškuli i trešeti. U Zadru smo u nekoliko navrata organizirali predstavljanje mogućnosti studija u Zagrebu direktno od strane članova Kluba, a ideja je bila olakšati pristup informacijama i prilagodbu studentima koji su iz Zadra došli studirati u Zagreb – to je bilo vrijeme kada nije bilo interneta ni društvenih mreža. Kako su osnivači Kluba upisali fakultete u ratno vrijeme, iz vlastitog iskustva smo znali kako je to doći u Zagreb kada nemate rodbinu ili prijatelje koji će biti na usluzi. Htjeli smo novim generacijama pomoći našim iskustvom. Za mene je to bio jako lijepi period života.

Jeste li za vrijeme studiranja imali plan ostati raditi i živjeti u Zagrebu ili je do toga došlo spontano?

– Da me netko pitao kada sam diplomirao kolika je šansa da ostanem u Zagrebu, rekao bih da je
20%.

Smatrate li da je ostanak u Zagrebu po završetku studija predispozicija za uspjeh u karijeri i životu?

– Što sam stariji sve više mislim da nije. Kao što je temelj ljudske zajednice obitelj tako je temelj uspjeha na poslu mikrookolina tj. ljudi s kojim ste okruženi. Do sada sam se usavršavao i radio u različitim bolnicama. KB Merkur mi je četvrta po redu i tu se osjećam najbolje upravo zbog te mikrookoline. Sve naravno ovisi o navikama i karakteru pojedinca, te osobitostima struke. Neki od mojih kolega otišli su u inozemstvo, no migracije nisu aktualne samo u ovo vrijeme. U današnjim
vremenima teško je predvidjeti gdje ćete biti za tri godine, dostupno je pregršt mogućnosti, ali i okolnosti su puno više promjenjive. Što se tiče samog uspjeha smatram da je izuzetno bitno da
čovjek zna što ne želi.Što biste istaknuli kao jedan od većih uspjeha na svom poslu?

– Posao mi je svakodnevna borba gdje moja struka pokušava pomoći pacijentima u okviru mogućnosti koje su svake godine sve veće, ali u mom radnom vijeku mogućnosti liječenja sigurno
neće biti takve da se svima može pomoći. Teško mi je suditi o sebi.

Što smatrate najvećim uspjehom u svom životu?

– Radim posao koji volim i zbog toga sam ispunjen. Ispunjen sam i zbog ljudi kojima sam okružen jer ovo je doista plemenito zanimanje. Ostao sam u kontaktu s Zadranima kako ovdje tako i u Gradu. Uvijek mi je drago ako mogu pomoći makar savjetom.

Kako vam izgleda jedan uobičajeni dan na poslu?

– Ugrubo pola radnog vremena radim poslove vezane uz hematološke bolesnike, a drugu polovicu
konzumiraju mi obaveze u upravi bolnice. Na poslu sam od 7 sati, pa do kad treba.

Koliko često odlazite u Zadar?

– Odlazim barem jednom mjesečno, u pravilu vikendima. Šira obitelj, rodbina i prijatelji su mi u
Zadru, Novigradu i na Ižu, s dosta ljudi sam bio i ostao u kontaktu. No, kada radite u Zagrebu pa
planirate u Zadar za vikend puno planova i želja na koncu se svede na desetinu planiranog.
Zahvaljujući dobroj prometnoj povezanosti gušt mi je doći na Iž makar na par sati, taj odlazak je
moj ispušni ventil.

Planirate li povratak u Zadar za stalno?

– Zadar nije slučajno moj rodni grad, vežu me mnoge lijepe stvari. To i planiram, a najkasnije u
mirovini.

Imate li kakav savjet za naše studente medicine koji se žele baviti poslom kojim se vi bavite?

– Smatram da naši studenti danas imaju daleko više mogućnosti nego što ih je bilo prije desetak ili dvadeset godina. Mogućnosti edukacije i razvoja znanja u Republici Hrvatskoj istovjetne su kao u zemljama Europske unije. Ne treba na prvu prepreku bježati „vani“. Poznajem svoje vršnjake koji
su otišli i koji su jedva dočekali vratiti se, a imali su odlična primanja. Pitanje je mogućnosti
prilagodbe na mentalitet koji nam nije „u krvi“, a i postignuća EU stižu k nama. Što se mene tiče
kažem da „nije u šoldima sve“.

Kakav savjet bi dali našim studentima u Zagrebu?

– Družite se međusobno „uživo“ jer društvene mreže su dvosjekli mač i ne zaboravite odakle ste.
Zadar je najlipši grad na svitu.

Autorica teksta: Leonarda Zorica

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...