Ukidanje maturalaca ili pratnja roditelja? Bilan: “Doživio sam da su se učenici popeli na spomenik visok deset metara, ispod je bila provalija. No, za ukidanje nisam”

Zbog tragedije u Poreču ponovno se raspravlja o mogućnosti ukidanja maturalnih putovanja, a čak se pojavila i ideja o organizaciji istih uz obaveznu pratnju roditelja.

Udruga ravnatelja upozorava na rizike višednevnih srednjoškolskih putovanja, no iz Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama ne žele ići toliko daleko.

Predsjednica Nada Lovrić je objasnila kako se u Pravilniku definira da roditelj ne smije biti u pratnji, osim u slučaju ako se radi o učeniku s posebnim potrebama.

Doduše, u više europskih zemalja, pa i susjednoj Sloveniji ukinuli su ekskurzije kao takve, djeca idu samo na stručna i projektna putovanja.

Jere Bilan, donedavno profesor u zadarskoj Pomorskoj školi, danas tajnik Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske odgovara kakva je atmosfera među nastavnicima po pitanju budućnosti školskih putovanja u inozemstvo.

Tu se mišljenja razilaze. I sam sam bio na maturalnoj ekskurziji i to mi je bilo jedno lijepo životno iskustvo koje stavlja krunu na kraj jednog bezbrižnog životnog doba i početak ozbiljnih briga, upisa na fakultet, traženja posla, osnivanja obitelji i sve što zrela dob nosi. Osobno nisam za ukidanje. Imamo primjer Slovenije. Oni ne mogu ići na maturalac u organizaciji škole, već isključivo u privatnom aranžmanu. Svi zaposlenici u školama koji su bili na izletu s učenicima, ne moraju to biti samo maturalna putovanja, svjesni su velike odgovornosti koju imaju na sebi. Tu je najvažnija komunikacija između roditelja, nastavnika i učenika. No, i usprkos svim tim roditeljskim sastancima, upozorenjima, pravilima turističke agencije koje upozoravaju da se slučajno ne smije ići s balkona na balkon ili skakali s kata u bazen, jednostavno je fizički teško iskontrolirati situaciju u tolikoj mjeri koliko bi mi htjeli, kazuje nam Bilan.

Na vrhu popisa svih strahova nastavnika je biti odgovaran za tuđe dijete tisuće kilometara daleko od doma. Istovremeno moraju biti i profesori i policajci, prijatelji i psiholozi.

U svom dugogodišnjem iskustvu rada u školi naš sugovornik je i sam doživio traumatičnu situaciju na putovanju s učenicima van zemlje.

Radio sam u školi 25 godina, išli smo na svetište Monserat poviše Barcelone. Tamo je bio jedan spomenik od nekih granitnih kocki visok preko deset metara. U toj gužvi primijetio sam da su se tri učenika popela na vrh toga, a dolje je bila provalija. Mislim, pa ja nisam znao od muke što bih napravio. Mogu se dogoditi razne rizične situacije. To je jedna grupa jako mladih ljudi, poseban je problem ako se još i alkoholiziraju, popuste im kočnice…, prisjeća se Bilan.

Davno je rečeno – mladost, ludost. Mladosti je po prirodi svojstvena lakomislenost i nerazboritost. Jedna od najvećih noćnih mora svakog profesora na ekskurziji je alkohol. A on u kombinaciji s nepromišljenošću može rezultirati neželjenim ishodima.

No, Bilan smatra da se kultura putovanja uči od najranije dobi, pa i na njoj valja poraditi.

Smatram da učenike tijekom sve četiri godine treba voditi na ekskurzije. Dogodi se da učenik u svojoj obitelji nikad nije išao na izlete, nije se maknuo iz svog mjesta i sada dođe u španjolsku, prag i želi iskusiti sve. Treba ih kroz cijelo školovanje navikavati kako se ponašati na putovanjima. Evo, Zadar je turistički grad. Turisti dođu s ruksacima na leđima, obilaze kuglu zemaljsku, a imaju 18 godina. Kod nas nema navike da se, primjerice, tri maturanta organiziraju i odu vidjeti Finsku na par dana, kod nas nema. Mislim da je to dobro i da ih uči ponašanju na putovanjima i drugim kulturama, zaključuje Jere.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...