Nikad nitko nije odgovarao za pokolj, ali Škabrnjani prkose nepravdi: “Širimo vrtić, više nema dovoljno mjesta”

Ako je uzvik ‘Za dom spremni’ veći grijeh od činjenice da do danas, više od tri desetljeća od obrane Škabrnje u kojoj je poginulo 36 branitelja i ubijeno 56 mještana, nitko nije odgovarao za krvavi zločin, onda je Marko Miljanić, zapovjednik Samostalnog bataljuna Škabrnja spreman otići u zatvor.

Sjetimo, zbog spomenutog pozdrava zaradio je optužni prijedlog.

U obavijesti stoji da je bio svjestan da uzvik ‘Za dom’ simbolizira službeni pozdrav za vrijeme totalitarnog režima Nezavisne države Hrvatske te da kao takav predstavlja manifestaciju rasističke ideologije, prezir prema drugim ljudima zbog njihove vjerske i etničke pripadnosti te trivijaliziranja žrtava zločina protiv čovječnosti.

Nastavno na Miljanićev stav da je u Lijepoj našoj veći krimen pozdrav od neprocesuiranja ratnih zločinaca, Ivana Škaru, načelnika Škabrnje upitali smo koliko njegove suvremenike opterećuje teško breme rata i kako je živjeti s pitanjima bez odgovora, najvećim okovom koji ljudsko biće zamrzava u vremenu.

Napomenimo, s velikim zanimanjem u malom ravnokotarskom mjestu iščekuju suđenje Zoranu Tadiću zakazano za nekoliko mjeseci, točnije 4. srpnja 2023. na Županijskome sudu u Splitu. Tadić, 63-godišnjeg državljanin Srbije i Australije smatra se odgovornim za smrt 30 mještana i 13 branitelja u Ambaru. Kao zapovjednika 2. specijalnog voda Teritorijalne obrane Benkovca, Tadića se tereti i da je po naredbi počeo napad na Škabrnju pucnjavom iz tenkova, minobacača i višecjevnih bacača raketa te s naoružanim vojnicima.

Dan ranije, na istom sudu održat će se rasprava protiv šestorice državljana Srbije i jednog državljanina BiH, kojima se stavlja na teret da su pripadnici njihovih postrojbi 1991. u Škabrnji ubili 44 civila, pretežito starije životne dobi. Godinu kasnije, tijekom privremene okupacije Škabrnje, usmrtili su još 21 civila, također pretežno starije životne dobi.

– Naravno, svi žele da se istraži, da netko bude odgovoran za pokolj u Škabrnji. Ljudima je to problem, jer baš direktno za Škabrnju nikad nitko nije odgovarao. Bilo je par suđenja, Ratku Mladiću, kapetanu Draganu, ali pod tom točkom nisu osuđeni. Gotovo svaka obitelj u Škabrnji ima nekoga tko je stradao u Domovinskom ratu, bilo da su rodbinski ili prijateljski povezani ili da je riječ o nečijim roditeljima, bakama i djedovima, kazuje nam načelnik Škara.

Sjetimo, za zločine u Škabrnji do danas je osuđena samo bivša medicinska sestra Zorana Banić.

U odsutnosti je osuđena na 20 godina zatvora, a nakon uhićenja u Švicarskoj i izručenja Hrvatskoj na ponovljenom suđenju određeno joj je 13 godina iza rešetaka.

No, na još jednom ponovljenom suđenju osuđena je na deset godina zatvora, da bi Vrhovni sud tu kaznu smanjio na šest godina.

Unatoč bolnoj prošlosti, Škabrnjom kao simbolom stradanja i patnje danas odjekuje dječji smijeh.

Mlade obitelji ovdje grade svoje živote, ulaže se u infrastrukturu.

Škabrnjana je prema zadnjem popisu stanovništva više od 1700.

– Škabrnja je u potpunosti obnovljena, demografska slika je dobra, nije došlo do neke velike promjene u broju stanovnika, imamo preko 170 djece u osnovnoj školi, preko 50 djece u vrtiću… Zbog nedostatka kapaciteta upravo izgrađujemo nove kapacitete dječjeg vrtića. Život u Škabrnji se vratio, što je jako pozitivna stvar, s ponosom će Škara.