Biti pedagog danas je prilično tražen profil. Bez ove profesije gotovo je nezamisliv rad u predškolskim i školskim ustanovama, gdje se odgaja veći broj mladih. Tako je to i u biogradskom dječjem vrtiću gdje se radu s najmlađima posvećuje najveća stručna pažnja.
Brojne su aktivnosti koje se provode u suradnji sa stručnim osobljem, roditeljima i djecom poput tribina i radionica, među kojima i ona – “Rastimo zajedno” i slično.
Dio obaveza u kreiranju programa za djecu i roditelje pripada i pedagoginji Višnji Milačić. Mlada pedagoginja uz realizaciju redovitih, planom i programom predviđenih aktivnosti ambiciozno radi i dokazuje se na više razina. Jedan od takvih je i sudjelovanje na drugom kongresu pedagoga održanom u Opatiji.
Ovaj za našu profesiju vrlo značajan kongres održan pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH Ive Josipovića, te supokroviteljstvom Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta, kazala nam je Višnja Milačić. Izlagala sam rad –”Poticajno prostorno materijalno okruženje – dimenzija kulture vrtića kao preduvjet za kvalitetno življenje i učenje djece i odraslih”-. Ovaj moj rad izašao je i u zborniku radova Pedagogija i kultura, a kroz njega sam nastojala prikazati proces razvoja odgojno-obrazovne prakse dječjeg vrtića Biograd, dolaskom stručnog suradnika pedagoga.
Prikazana je uloga pedagoga u pedagoškom i organizacijskom vođenju, što je rezultat trogodišnje provedbe pedagoškog akcijskog istraživanja. Kako smo to zajedničkim istraživanjem prakse kao jednim instrumentom razvoja kvalitete, stvarali korak po korak novu kulturu življenja u našem vrtiću. Dječji vrtić Biograd svoj proces razvoja započeo je stvaranjem poticajnog prostornog i materijalnog okruženja za življenje i učenje djece i odraslih. Proces razvoja nastavlja se daljnjim praćenjem, dokumentiranjem i razumijevanjem djeteta, što poboljšava kvalitetu življenja i učenja. Sukladno s razumijevanjem djeteta i njegovog prirodnog razvoja, mijenja se teorija i praksa što se uvelike odražava na kreiranje kurikuluma i kulturnog identiteta dječjeg vrtića. Odgojitelji su bili glavni čimbenici u mijenjanju odgojno obrazovne prakse, u čemu im je pomogao –kritički prijatelj-pedagog, koji je važan za osvješćivanje i mijenjanje odgojiteljevih implicitnih pedagogija.
Ovim radom htjela sam prikazati kako su napravljeni mali koraci u stvaranju zajednice koja uči i tako stvara prepoznatljivu kulturu ustanove i njezinu kvalitetu. Promjene u kulturi vrtića događale su se i događaju se sporo jer proizlaze radom i razvojem svakog pojedinca. No takav razvoj pojedinca uvjetuje razvojem ustanove, a time i razvojem kulture vrtića.
Nastavak ovog istraživanja vidimo u daljnjem usmjeravanju na stalno propitkivanje prakse kroz akcijsko, kvalitetno istraživanje, refleksiju i profesionalni dijalog. Jer dok god se budemo preispitivali, analizirali naš odgojno obrazovni rad, dotle ćemo se i razvijati, zaključila je pedagoginja Milačić.