Ono po čemu ću pamtiti 2012. u Hrvatskoj je ogorčenost kojekakvih likova koji nam truju dobru atmosferu i vibru. Situacija kakva je trenutno u Hrvatskoj idealna je za prosipanje “pameti” i kojekakvih tvrdnji za koje ne postoje nikakvi argumenti. Ono što postoji je atmosfera nezadovoljstva i opće rezignacije pa se svaka tvrdnja kojom se udara po nekoj javnoj osobi jako dobro prima na mase.
Zadnja budalaština u nizu od koje mi se doslovno povraća je partijanje Zorana Milanovića na Badnjak u zagrebačkom klubu Pepermint. Naime, ne vidim ništa sporno u tome da premijer dođe na sat-dva druženja sa svojim prijateljima na Badnjak, a to što mu je jedan od prijatelja Emil Tedeschi je nešto što Zoka ionako ne skriva. Čitala sam malo komentare po internetu i jedna od debilnijih tvrdnji bila je kako Milanovića može biti sram što se veseli na Badnjak dok mu država propada. Ne želim biti njegova odvjetnica niti mi je to namjera niti mislim da Milanović savršeno radi svoj posao, ali mislim da je poštenije popiti piće s frendovima na Badnjak i biti ono što jesi, nego glumatati da si nešto što nisi. Meni bi recimo bilo odvratnije da je Zoka na Badnjak otišao u pučku kuhinju dijeliti ručak beskućnicima, što su mnogi sugerirali da je trebao napraviti. Skupljanje jeftinih bodova na takav način, preko leđa najugroženijih građana je bijedno, tako da mi je draže da je napravio ono što je želio i htio, nego da je napravio nešto što mu preporuča neki PR.
No, to je samo zadnja u nizu stvari koje su demagogiju i frustraciju u Hrvatskoj dovele do vrhunca. Prošli tjedan održan je koncert Zaklade Ana Rukavina “Želim život” i osim samog koncerta ljudi su mogli zvati na humanitarne brojeve telefona i tako donirati 6,25 kuna. Na telefone su se javljale osobe iz javnog života i razgovarale s građanima koji su zvali, a onda sam dan kasnije, opet na internetu, pročitala hrpu komentara od ljudi koji su sve to popljuvali i napisali da su se te poznate osobe u akciju uključile zbog vlastite promocije. I mislim se: “Pa, može li se u ovoj državi nešto organizirati, a da netko to ne posere?”
Nekad su se u nekim akcijama događale malverzacije i mogu shvatiti određenu sumnju kod ljudi kad se organiziraju humanitarke, ali ovo nije samo pretjerivanje, već se automatski baca ljaga na cijelu akciju, koja je itekako plemenita.
Prije par dana sam čitala intervju Stipe Pletikose, golmana naše nogometne reprezentacije koji je novinaru olakšao dušu i ispričao kako je shvatio da mu svi novci i slava koju ima ne znače ništa u usporedbi s obitelji i kako mu je važnije ono duhovno od materijalnog. Referirao se na bolest svog oca kojemu unatoč svom novcu kojeg ima nije mogao pomoći. Uglavnom, jedna lijepa priča, ali opet se javila neka gomila frustriranih likova oko tog teksta s komentarima kako je lako biti duhovan kad si se materijalno zbrinuo. Ta rečenica je toliko kriva i u njoj ima jako puno pogrešnog. Naime, Pletikosa se vrlo vjerojatno ne bi okrenuo duhovnosti da u jednom trenutku nije shvatio koliko je zapravo nemoćan u tom svom bogatstvu, jer novac je dobro imati, ali s njime ne možete dobiti baš sve. Dakle, osim što su čovjeka razapeli bez ikakvog razloga još su i krivo protumačili njegovu izjavu.
Ljudi jesu frustrirani i ogorčeni, tu nema nikakve sumnje i mnogi su takvi iz opravdanih razloga. Ali, ono što vam želim u novoj godini je manje ogorčenja, a više zdrave i pozitivne energije. Želim vam manje druženja s ogorčenima koji vam samo žderu vrijeme i energiju koju možete iskoristiti za neke druge, bolje i ljepše stvari. Okružite se s ljudima koji ne troše vrijeme na ispoljavanje frustracija prema krivim ljudima i situacijama i koji ne koriste cinizam kako bi prikrili vlastite neuspjehe. Okružite se ljudima koji imaju zdravu i pozitivnu energiju i uz koje ćete kvalitetnije provesti vrijeme, nešto naučiti, a možda i nešto postići. U 2013. vam ne želim da se uopće sretnete s likovima kakve sam spomenula u ovoj kolumni. To je trenutno najljepša želja koju vam mogu poželjeti, jer u kroničnom nedostatku pozitivne vibre najmanje vam trebaju, kako ih ja zovem, ljudi-sipe koji iz sebe samo puštaju crnilo. Živjeli i sve najbolje u novoj godini!