Ninčević: “Uživajmo u vrhunskom rukometu i nadajmo se zlatu”

Ivan Ninčević posebno će pamtiti 2012. godinu u kojoj je s hrvatskom rukometnom reprezentacijom osvojio brončana odličja na Europskom prvenstvu i Olimpijskim igrama. No, Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj zaobišlo je lijevo krilo Berlina, piše Zadarski list.

Ja sam uvijek sretan kad sam u reprezentaciji, ali u ovoj situaciji donijeli smo sigurno najbolje rješenje. Razgovarao sam u dva navrata sa Slavkom Golužom i sve smo brzo riješili. Imao sam dva tjedna odmora prvi put nakon 20 mjeseci i to mi je jako dobro došlo, kaže Ninčević koji se u međuvremenu vratio u Berlin gdje je nastavio treninge s Füchseom.

Bio sam u Zadru s obitelji. Supruga i ja dobili smo prošle godine drugo dijete i uživali smo u tih 15-ak dana koliko smo bili kod kuće.

 

Lagani(ji) početak

 

Ostatak reprezentacije nije odmarao već se spremao za Svjetsko prvenstvo. Početak za Golužine igrače nudi utakmice protiv Australije i Alžira.

To je dobar ždrijeb jer stvarno je teško povjerovati da bi nam te dvije reprezentacije mogle stvoriti bilo kakve probleme. Posebno se to odnosi na Australiju. U turnir je uvijek dobro ući pobjedom, bez obzira na to o kojem je protivniku riječ. Zato možemo biti zadovoljni što najprije idemo na Australiju.

 

Mađarska u trećem kolu bit će znatno teži test.

Mađari su uvijek bili solidni, a sada su i više od toga. Posljednjih godina su znali pobjeđivati i najbolje reprezentacije i s njima neće biti lako, međutim, nekako po tradiciji Hrvatska pobjeđuje u tim dvobojima, pa se nadam da će tako i ostati.

 

Egipat je četvrti protivnik. Egipćani, koji su nekada bili opasna konkurencija svima, posljednjih su se godina negdje izgubili. Sada se pokušavaju vratiti na stare staze. Upozorenje protivnicima su poslali s trening utakmice u Srbiji u kojoj su domaćine pobijedili čak sa plus 16.

Egipta se ne treba bojati, bez obzira na pobjedu u Srbiji. Oni su sigurno bolji od Alžira, ali mi uvijek nađemo rješenja za afričke momčadi. Istina, često se mučimo, ali pobjeđujemo.

 

Konačno, u petom kolu Hrvatska ide na domaćina Španjolsku.

Do tada će već mnogo toga biti jasno tako da ta utakmica, vjerojatno, neće imati veliki rezultatski značaj s obzirom na to da nema prenošenja bodova. U takvom raspletu i mi i Španjolci mogli bismo odmarati najvažnije igrače. Mnogo toga ovisi i o raspletu u skupini C s kojom se križamo u osmini finala i četvrtfinalu. Ako pobjeda Hrvatskoj ili Španjolskoj bude donosila lakšeg suparnika u osmini finala tada sigurno nema odmaranja igrača.

 

Može (li) se bez Balića

Sustav natjecanja je takav da se nakon skupine odmah ide u eliminacijsku fazu. Prve četiri reprezentacije iz skupine idu dalje, a nakon toga slijedi “ili-ili”.

Do sada smo dobro prolazili sa sustavom natjecanja u kojem se iz jedne išlo u drugu skupinu. Kako će biti u Španjolskoj teško je predvidjeti. Sigurno je da nas u osmini finala može čekati vrlo jak protivnik, a u jednoj utakmici nikad ne znate. Primjerice da naletimo na Sloveniju i da njihov vratar Škof bude imao 20 obrana, pitanje je kako dobiti tu utakmicu.

 

Izostanak Ivana Balića i atmosfera koja je stvorena zbog toga Ninčevića ne brinu.

Zna se tko je Ivano Balić i što je sve dao Hrvatskoj. No izbornik je odlučio pozvati one za koje smatra da su mu potrebni i tu nema mnogo filozofije. Svaki trener ima svoju viziju za koju kasnije odgovara. Uostalom, konačan rezultat će sve pokazati.

 

Ninčević ne sumnja da Hrvatska na Pirenejima može daleko.

Naša je reprezentacija u zadnjih deset godina svašta prošla i pokazala kontinuitet kakav malo tko ima u bilo kojem momčadskom sportu. Zato, uživajmo u vrhunskom rukometu ovih dana i, naravno, nadajmo se zlatu.

 
ivan ninčević