Crvene ruže, crvena krv, ali uz Zadar – crvena nikako ne ide!

Davno je to bilo kada je plava boja zasjela na čelo gradske i županijske uprave diljem naše županije. Davno je to bilo, zapravo, toliko davno da se više nitko ni ne sjeća crvenih na čelu naših institucija, uprava, firmi. Pod našim mislim, dakako, na one sa zadarskim predznakom. I na stranu sada odmah svih zlobnih pomisli o lošoj privatizaciji, krađi, zacrnjivanju kojekakvih fondova, vreća s novcima i sličnoga – na kraju krajeva, oni koji su to napravili ili su kažnjeni ili se protiv njih već vodi postupak na ovom ili onom sudu.

Zadar je, dakle, HDZ-ov bastion, utvrda, već dobro utabano i to godinama. Moram se odmah ograditi kako nisam u toj stranci, kako nemam njihovu iskaznicu niti ću je imati, kao ni niti jedne druge stranke, no, mora im se priznati da su negdje nešto napravili dobro. Priznajte, znate to i vi sami, ali eto, zato što je popularno pljuvati po HDZ-ovcima, činite to i vi. Onako kolektivno, u masi – kud mali Mujo tud i naš puk. Tako je to oduvijek bilo, uvijek će i biti, evidentno je.

No, nije baš ni crvena boja, ovaj put SDP ali i svi ostali pridruženi članovi Kukuriku koalicije baš ne zaslužna za nekoliko dobrih stvari. Pokušavaju oni nekim rezovima, ukidanjem prava najnižem sloju društva napraviti neku pametnu, pa malo prepisuju iz zakonodavstva Italije, Njemačke, malo Austrije pa malo Velike Britanije, kuhajući neku bezukusnu juhu ili slažući zadaćnicu koji će profesorica, onako mrkog pogleda, ipak ocijeniti s prolaznom ocjenom. Kako i ne bi kad joj je Jovanović za vratom, uzdiše poput kakvog gladnog bulldoga koji već mjesecima nije okusio hranu. Pa tko bi ga krivio. Sjetio se sad da ni Bolonja nije dobra, pa je treba revidirati. Secirati, odstraniti puno toga a po mogućnosti i ukinuti. Milanović ga podržava, pa što će drugo – neće sigurno priznati kako je nesposobnog ministra doveo u Vladu. No, dobro. Već mi se kosa digla na glavi. ‘Ajmo dalje…

Plavi su, dakle, u Zadru i okolici već godinama jedina politička opcija. Slažu se s time i oni sami, znajući da su se veće nekoliko puta provukli za dlaku kroz ušicu igle, koalirajući sa svakojakim opcijama, bojama i programima samo kako bi zadržali svoju posljednju utvrdu. Kažu da će Kalmeta opet biti gradonačelnik, kažu da Zrilić ostaje na čelu županije – pa zašto i ne bi, ako ih narod već voli. Kome bi trebali dati svoj glas osim njima – Ivi Biliću koji iza sebe, čujem, ima poprilično problematičnu prošlost u Dalmatinskoj baci, a ni ova u Hypu nije baš bajna, Renati Sabljar Dračevac – da, svakako. Osobno, nemam ništa protiv jednog i druge, ali – nisu mi nekako za vlast. Nemam baš dojam da bi mogli zasukati rukave i baciti se na posao. Za razliku od plavih, oni su nekog vraga već napravili.

Nije nam sav napredak u gradu došao sam od sebe, sva vodovodna i kanalizacijska infrastruktura diljem županije nije se sama iskopala i postavila. Ni Kalmetina se uzalud ne zove baš tim imenom. Kilometri uređene obale i šetnica, nisu ni one tamo nikle poput maslačka preko noći. Dakako da nisu, napravili su ih HDZ-ovci, s vašim i mojim novcem. Istini za volju, zamračili su dio, al eto – prilika čini lopova, kaže narod. I oni su iz naroda, birao ih je narod pa rade kako narod kaže, složit ćete se, zar ne?

Iako se to možda ne čini, ali ne, nije mi rekao ni Kalmeta, ni Zrilić, ni Bašić ni Lončar, nisu mi platili da napišem ovu kolumnu kao što su to svojevremeno radili na jednom drugom portalu. Realno, Zadru treba neka promjena, i u ljudima i u politici ali i idejama i načinu rada. A HDZ je, vjerujem, jedina stranka koja je to shvatila. Pa ljudi moji, imaju oni logo novi – nije li to dovoljno za novi početak, za novi smjer i način rada. Za novi napredak, usudio bi se reći.

 

A crveni – hm, pitam se trebali uopće spominjati iste. No, hajde, napravit ću to samo ovako: loš engleski, ubijanje ljudi na cesti, javno povlačenje veza za zapošljavanje, ukidanje svega hrvatskoga, dodvoravanje istoku, slijepo slušanje drugih, rezanje prava svima i svakome, postavljanje svojih ljudi na čelne pozicije – nije li dovoljno za dobiti pravu sliku?

I što sad? Za koga glasati kad nam dođe papir s hrpom stranaka, koalicija i političkih opcija? Za onoga za koga vam vlastita inteligencija nalaže, naravno. Ja znam za koga nikako neću, jer eto, ja nisam mali čovjek pa se ta opcija za mene neće zalagati.

Hm, ironično – grb grada već nam je crven…

 
franko pavićkolumna