Kada je ministar znanosti i obrazovanja Željko Jovanović nedavno, predstavljajući Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO), rekao da je Bolonjski proces u našem obrazovnom sustavu stvorio kaos, među ostalim i time što je povećao broj zvanja sa 400 na 1.300, te najavio uvođenje reda u sustav, neki su krivo zaključili da bi Hrvatska mogla ukinuti Bolonju.
Pomoćnica ministra prof. dr. sc. Ružica Beljo Lučić smatra da takva interpretacija ne može biti dalje od istine.
‘Naprotiv, uvođenjem HKO-a ministarstvo želi stvoriti dodatni instrument osiguranja kvalitete bolonjskih i svih drugih kvalifikacija u obrazovnoj vertikali’, izjavila je za tportal Beljo Lučić.
Kritike na račun Bolonje mnogima su već poznate: ona nije povećala mobilnost studenata i fleksibilnost studija kako se očekivalo; sustavom 3+2 nije skratila studij na tri godine već ga je produžila na pet jer se više od 90 posto studenata nakon dovršetka preddiplomskog programa ne smatra spremnim za tržište rada pa želi nastaviti studij; povećala je opterećenje profesora administracijom; napravila je zbrku s ECTS bodovima koji ne odgovaraju težini ispita itd.
Bolonja je uvedena prebrzo
Prema prof. Beljo Lučić zbrka je nastala prije svega zato što su promjene koje je donio bolonjski proces vrlo velike, a za njegovo kvalitetno organiziranje i uvođenje bilo je premalo vremena. Uz to, kaže, skloni smo sve probleme u visokom obrazovanju jednostavno pripisati Bolonji.
‘Istina je, proveli smo Bolonju u vrlo kratkom vremenu, programi su pisani u nekoliko mjeseci. No njezino uvođenje imalo je vrlo važan cilj. Ona je trebala uskladiti različite nacionalne kvalifikacijske sustave kako bi određena kvalifikacija ili stupanj obrazovanja posvuda u Europi bili prepoznati i imali istu kvalitetu. Time bi se postigla mobilnost kako u obrazovanju tako i na tržištu rada, dakle za nastavak studija na nekom drugom fakultetu ili za traženje posla u nekoj drugoj zemlji. Da bi se to postiglo morate imati povjerenje u kvalifikaciju koja je negdje drugdje stečena. Problem je u tome što čak i u samoj Europi još uvijek postoji nepovjerenje. Zato EU potiče i financira uspostavu nacionalnih kvalifikacijskih okvira koji bi bili garancija kvalitete’, objasnila je pomoćnica ministra.
Instrument kojim bi se trebao ostvariti taj cilj je Hrvatski kvalifikacijski okvir čija je uspostava započela nedavnim donošenjem Zakona o HKO-u. On propisuje koji su minimalni uvjeti da neka kvalifikacija bude na određenoj razini što je prije svega definirano razinom ishoda učenja koji su temelj kvalifikacija, a konačni je cilj povezivanje HKO-a s Europskim kvalifikacijskim okvirom (EQF) i Kvalifikacijskim okvirom Europskog prostora visokog obrazovanja (QF-EHEA).
Na koji način će HKO uvesti reda?
Prema Lučić Beljo sveučilišta će kao i do sada autonomno kreirati studijske programe i dodjeljivati kvalifikacije onima koji ih završe. No ona će, kao i druga visoka učilišta, sukladno propisanim posebnim postupcima moći podnijeti zahtjev da njihovi programi budu uvršteni u registar HKO-a koji će postati svojevrstan brend kvalitete. Da bi to postigla, morat će zadovoljiti ustanovljene kriterije.
‘Od 1.300 studijskih programa u Registru HKO-a smiju biti samo oni koji su doista kvalitetni i u smislu uvjeta za stjecanje kvalifikacije i u smislu ishoda učenja koji se postižu. Naš najveći i najodgovorniji posao bit će izrada i vrednovanje standarda kvalifikacija’, naglasila je Beljo Lučić.
U njihovoj izradi, kaže, sudjelovat će svi zainteresirani – predstavnici poslodavaca, komora, sindikata, ministarstava te sveučilišta i drugih obrazovnih institucija jer HKO nije namijenjen samo visokom obrazovanju nego cijeloj obrazovnoj vertikali. Posao vrednovanja standarda kvalifikacija obavljat će tzv. sektorska vijeća, a utvrđivanje standarda morat će se odraditi maksimalno transparentno kako se ne bi pojavio kod nas uobičajeni strah da bi na njihovo formiranje mogli utjecati neki lobiji, odnosno interesi. Garancija objektivnosti trebala bi biti i činjenica da će u sektorskim vijećima sjediti pripadnici brojnih zainteresiranih strana, osobito predstavnici tržišta rada. HKO bi trebao biti brend kvalitete koju će u Europi prepoznavati i sveučilišta i poslodavci, a za to ćemo morati Europi pokazati da se kvaliteta ne može kupiti nego samo zaslužiti.
Baza karijera – znat će se cijeli put od učenja do plaća
Registar HKO-a bit će javan, a u njemu će biti dostupni svi podaci o kvalifikacijama koje se mogu stjecati u Hrvatskoj. U koordiniranju primjene zakona uz Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta sudjeluju i ministarstva nadležna za rad i regionalni razvoj. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava bit će posebno zaduženo za praćenje potreba tržišta rada ali i predviđanje profesionalnog razvoja studenata s određenim kvalifikacijama. Ministarstvo obrazovanja i ministarstvo rada radit će na stvaranju baze karijera studenata koja bi predstavljala njihov profesionalni put – od studija preko različitih diploma do mjesta zapošljavanja, uključujući čak i projekcije iznosa plaća koje se na određenim radnim mjestima mogu ostvariti. Takvi sustavi već postoje u brojnim državama. Čak 21 europska zemlja uspostavila je svoj Nacionalni kvalifikacijski okvir (NQF), a neke od njih već su ih povezale s EQF-om, primjerice Francuska, Danska, Irska, Malta, Velika Britanija, Estonija, Litva, Latvija, Portugal i Nizozemska.
Sveučilišta će sama htjeti ući u HKO
U ministarstvu su uvjereni da će Sveučilišta sama htjeti da njihovi studijski programi postanu dio HKO-a kako bi bila prepoznata. Ulazak u registar bit će dobrovoljan; nitko ga neće nametati. Ona sveučilišta koja smatraju da već imaju dovoljan ugled, da im HKO ne treba, neće morati za svoje studijske programe podnositi zahtjeve za pristup u Registar. Međutim, neka visoka učilišta koja će imati studijske programe za istu kvalifikaciju htjet će, primjerice, da im bude prepoznata posebna kvaliteta, kako bi se bolje prezentirala budućim studentima i u zemlji i u inozemstvu.
Tijela HKO-a, Sektorska vijeća i Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala formirat će se tijekom ove godine. Najveći posao koji slijedi je izrada standarda kvalifikacija. Za to su nam na raspolaganju sredstva iz EU jer je ona zainteresirana za stvaranje nacionalnih kvalifikacijskih okvira zbog mobilnosti i stvaranja zajedničkog tržišta rada ali i kako bi se nove kvalifikacije kreirale prema potrebama tržišta ne samo danas već i u budućnosti.
Veliki dio standarda kvalifikacija trebao bi biti napravljen u roku od dvije do tri godine, a u tom će se vremenu izgraditi i zahtjevan informacijski sustav za Registar HKO-a koji će se sustavno popunjavati. U Europi je to također spor proces, kaže Beljo Lučić, no ističe da se ‘već sada govori o zaštiti loga EQF-a i mogućnosti uvođenja automatskog priznavanja kvalifikacija u čemu bi HKO imao značajnu ulogu’.
‘Mi već sada posjedujemo mnoge informacije u različitim bazama koje se nužno moraju povezati i stvoriti jedinstvenu bazu podataka potrebnih za analize koje će biti temelj za odluke sektorskih vijeća. Na tim će podacima i Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala temeljiti svoje preporuke za povezivanje obrazovanja i tržišta rada ali i za financiranje određenih programa obrazovanja’, kaže pomoćnica ministra.
Humanisti neće biti zanemareni
Profesorica Beljo Lučić tvrdi da država neće zanemariti potrebe funkcioniranja i razvoja svih segmenata društva.
‘U razvoju HKO-a i standarda kvalifikacija vodit će se računa ne samo o potrebama tržišta rada već i o potrebama društva u cjelini. Kad govorimo o usklađivanju s potrebama to ne podrazumijeva samo privredu već sve sektore, dakle ni društveno ni humanističko područje neće biti zanemareno. Očekujemo da nam sektorska vijeća i nacionalno vijeće, nakon temeljite analize, daju informaciju trebamo li uistinu toliko kvalifikacija određenih profila iz društvenih, humanističkih, ili nekih drugih područja. No već sada je jasno da pojedinih kvalifikacija imamo previše, da ih tržište rada ne može apsorbirati. Uz sve navedeno HKO će također imati važnu ulogu u izgradnji sustava za priznavanje neformalno i informalno stečenih kompetencija. To je dio HKO-a koji će posebno omogućiti fleksibilnost obrazovanja i prilagodbi potrebama tržišta rada’, objasnila je prof. Lučić Beljo.
Pomoćnica ministra svjesna je da će nastojanja da se valorizira rad obrazovnih institucija izazvati određene otpore i polemike, međutim, uvjerena da je da će dijalog u konačnici uroditi kvalitetnim rješenjima.