Cijeli svoj život provodimo sami sa sobom: to je najduži i najintimniji odnos koji ćemo ikada imati i onaj koji najčešće uzimamo zdravo za gotovo. No nije li fantastično koliko se često osjećamo kao da živimo u tijelu stranca, primjerice kad se razbolimo ili kad se zaljubimo u osobu u koju se nismo trebali zaljubiti. Evo zašto nije zdravo sumnjati u sebe.
Iako bismo najbolje trebali poznavati sami sebe, najčešće se sami sebi ne sviđamo, stalno si prigovaramo i olako odbacujemo ono što smo pronašli. Tako tražimo ljubav na svim drugim mjestima umjesto da počnemo voljeti sami sebe, pišu Ed i Deb Shapiro, autori knjige ‘Be The Change’ za Huffington Post. Tužno je kad ne možemo voljeti osobu s kojom moramo provesti svoj život!
Autori tvrde kako u životu imamo priliku istražiti najdublji i najdulji ljubavni odnos, no umjesto toga uporno se kritiziramo i gubimo, odbacujemo svoje misli, ideje i potrebe kao nevažne. Može li naša ljubav prema drugima zapravo biti prava, ako nismo u stanju sami sebe voljeti?
Sumnja donosi strah – od neuspjeha, mraka, nedostatka kontrole, od toga da možda nismo dovoljno dobri. Bojimo se ljubavi jer sumnjamo u svoju sposobnost da volimo i tako se plašimo odbijanja, bojimo se biti velikodušni jer sumnjamo u svoju sposobnost da damo više i bojimo se da nećemo imati dovoljno. Bojimo se podijeliti misli i osjećaje jer sumnjamo da ćemo biti proglašeni glupima ili u krivu.
Sumnja donosi nepovjerenje koja postaje stvarno čak i ako nema smisla. Ona nastaje kada je ego ugrožen ili narušen, generira brige, poremećaje pa čak i paranoju. Sumnja je neprijatelj prave sreće.
No nije sve beznadno! U svakom trenutku imamo prekrasnu priliku da vjerujemo u sebe gradeći svoju svijest i te otkrivajući da ono što jesmo ne ovisi o stvarima izvan nas, ali je uvijek povezano. Samopouzdanje nije uvijek suprotno od sumnje, jer može biti površno i skrivati dublje slojeve nesigurnosti. Lijepa tibetanska riječ ‘ding’ znači znati i osjećati se ugodno u vlastitoj koži.
‘Postajemo vješti u navigaciji kroz emocionalne teren ljutnje, straha, brige, sumnji – svih tih načina percepcije kojima dominira ego pa na koncu i sami povjerujemo da su takvi osjećaji stvarni i opravdani’, kaže Michael Bernard Beck u knjizi ‘Be The Change’.