Pešut:”Pse iz azila treba udomiti ili prodati!”

Grozna situacija oko zadarskog azila za prihvat napuštenih životinja na Žmirićima nije se rješavala godinama unatoč brojnim obećanjima iz gradske uprave kako se itekako radi na rješenju tog gorućeg gradskog problema.  Tragično je što on nakon svih priča i obećanja još uvijek nije riješen. Naime, Udruga za zaštitu životinja Zadar koja vodi azil, već dvije godine ima zabranu rada, no unatoč tomu je i dalje primala sredstva iz gradskog proračuna, što su iz Grada objasnili humanošću i brigom prema napuštenim  životinjama. Nakon što je veterinarska inspekcija zadarskom azilu zabranila rad u svibnju 2011. godine te kontrolom u lipnju 2012. godine ustanovila da nije izvršeno rješenje o [pullquote align=”right”]Najam za korištenje zemljišta na kojem se nalazi Sklonište za životinje Grad Zadar nije plaćao nikome, pa tako ni dotičnom Zdenku Zriliću[/pullquote]zabrani, odnosno prestanku rada tzv. skloništa naredila je Gradu Zadru zbrinjavanje napuštenih i izgubljenih životinja s područja grada preko registriranog skloništa. Isti su to i učinili putem tzv. narudžbenice s Damirom Vrvilom, direktorom skloništa As-eko d.o.o. iz Šibenika. Zapravo, Grad Zadar je dobio nalog da  putem javnog natječaja angažira tvrtku koja bi u međuvremenu skupljala i zbrinjavala napuštene i izgubljene životinje, dok se azil ne izmjesti s ove lokacije koja je uzgred rečeno u privatnom vlasništvu tvrtke Hedus d.o.o. poznatog zadarskog poduzetnika Zdenka Zrilića , na kojoj bi se prema raspoloživim informacijama  u sklopu rekonstrukcije raskrižja na Žmirićima, drugi put u četiri godine, na terenu azila trebao izgraditi trgovinski centar Konzum i vjerojatno benzinska crpka. Iako se radi o privatnom terenu, kako doznajemo od Marija Pešuta, gradskog pročelnika za socijalnu skrb i zdravstvo, Zriliću niti Grad niti Udruga za zaštitu životinja Zadar nisu plaćali najam terena.

Mario Pešut (Foto: Ivan Katalinić / Antena Zadar)– Najam za korištenje zemljišta na kojem se nalazi Sklonište za životinje Grad Zadar nije plaćao nikome, pa tako ni dotičnom Zdenku Zriliću.  Društvo za zaštitu životinja Zadar, koje vodi predsjednica Marijana Mustać, od prije nekoliko godina započelo je na spomenutoj lokaciji bespravno smještati napuštene i izgubljene pse i mačke iz cijele županije, a ujedno su udomljavali i kućne ljubimce koje  netko ne bi, iz raznih razloga, mogao dalje držati. Nije nam poznato da li je predsjednica Udruge za zaštitu životinja plaćala vlasniku korištenje zemljišta i da li je to od nje zahtijevao gospodin Zrilić, kazao je Pešut.

Šumsko zemljište, na što je protekle godine još upozoravao gradski vijećnik Akcije mladih Marko Pupić Bakrač, na kojem se nalazi i azil, u površini od 19574 m2 (katastarske čestice 766/44; 766/47; 766/254; 766/255; 766/26  katastarska općina Diklo), kupila je tvrtka Hedus d.o.o.  po cijeni od nekoliko kuna za m2. Najnovijim izmjenama i dopunama prostornog plana grada Zadra koji je stupio na snagu 18.siječnja 2012. godine, navedeno zemljište postalo je građevinsko, i to zona visoke gradnje, čime je njegova vrijednost skočila na oko 300 eura po m2.   Nakon skoro desetak godina djelovanja azila na tom prostoru godina. netko se prije dvije godine sjetio da je azil neuvjetan pa izdao rješenje o njegovom hitnom preseljenju. Početni troškovi preseljenja iznosili bi prema prošlogodišnjim procjenama Pupića Bakrača oko 923.710 kuna, dok bi ukupna cijena realizacije projekta preseljenja iznosila vrtoglavih 5 milijuna kuna. Naravno cijelu višegodišnju sagu o smještaju napuštenih životinja trebalo je prikazati u humanom svjetlu te su se stoga javnosti prodavale priče i priče o brizi za životinje.

[pullquote align=”left”]Društvo za zaštitu životinja, koje je na razno razne načine napunilo sklonište, trebalo bi to isto sklonište i isprazniti, što udomljavanjem, što prodajom, što predajom drugim registriranim skloništima[/pullquote]Prema riječima donedavnog dogradonačelnika Dražena Grgurovića u “sagi” se pojavljivao  i humani austrijski donator Andreas Bender, spreman uložiti financijska sredstva u izgradnju novog azila, no on se navodno razbolio i “netragom nestao”. U međuvremenu Grad se navodno i dalje borio za gradnju azila ponad Bokanjca, no kako je za tu namjenu prema Grgurovićevim riječima trebalo nekoliko milijuna kuna, a što je bilo nemoguće ostvariti, obećao je gradnju “kućicu po kućicu” kako se životinje ne bi ubijale. Tada nije isključio niti mogućnost pojavljivanja koncesionara koji bi u našoj županiji izgradio azil na nekoj drugoj lokaciji, što bi zapravo bila privatna investicija. Gradnju “kućicu po kućicu” i daljnje senzibiliziranje javnosti za ovaj problem u konačnici je oštro demantirao tadašnji gradonačelnik, a današnji zamjenik gradonačelnika Zvonimir Vrančić kazujući nakon više godina “žvakanja” ovog problema kako azil zapravo nije gradski problem. Početkom ove godine Grad je raspisao natječaj za posao hvatanja i zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja s područja grada i županije na koji su se prijavile dvije tvrtke, već spomenuta As-eko iz Šibenika, vlasnika Damira Vrvila koji je taj posao  obavljao nekoliko mjeseci u 2012. godini po cijeni od 2.000 kuna po uhvaćenom psu te Veterinarska ambulanta Pokupsko Cerje u vlasništvu Zadranina, Predraga Barabe. Na otvaranju ponuda koje nije bilo otvoreno za javnost posao je dobio Predrag Baraba i to po cijeni 100 kuna nižoj, dakle za 1.900 kuna po uhvaćenoj životinji. Danas svi znamo da je u cijelom slučaju zanimljivo kako se radi o bratu vlasnice jednog zadarskog portala  s kojim je Grad Zadar imao jednogodišnji ugovor o press clipingu.

Marijana Mustač, Azil za životinje Zadar

U cijeloj priči zapravo se skrenula pozornost s pravih razloga zbog kojih je pokrenut postupak hitnog preseljenja azila. Tko se uopće svih ovih godina usudio pitati i prigovoriti zašto je Grad u ovim kriznim vremenima godinama iz proračuna izdvajao godišnje oko 550.000 kuna za brigu o životinjama te njihov spas, usprkos zabrani rada koliko je bilo predviđeno za 2013. te 2014. godinu. Tko se uopće usudio  pitati kako i na što su utrošena ta sredstva, a kamoli dokučiti stvarne razloge preseljenja. Pa nije valjda netko toliko nehuman da bi mogao ispitivati i kopati po tome kada se tu radi o jadnim životinjama. Grgurovićeva stalna isticanja humanog odnosa prema napuštenim životinjama “presjekao” je Vrančić ističući kako je problem napuštenih i izgubljenih životinja riješen davanjem posla koncesionaru s drugog kraja Hrvatske koji je šinteraj, odnosno drugim riješima mjesto gdje napuštene i izgubljene životinje, ukoliko se ne udome u roku 60 dana bivaju eutanizirane, tj. ubijene. Nekako se čini da rješenje problema nije zbog udaljenosti koncesionara nimalo spretno, a najmanje humano izvedeno. U travnju ove godine Vrančić je zadarskom azilu dao rok do kraja ove, odnosno početka 2014. godine da tadašnjih 100-ak pasa koji su obitavali u azilu budu udomljeni kako se, kako je tada istaknuo,  ne bi ubijale te obećao daljnje financijsko potpomaganje azila od strane Grada zbog dobrobiti životinja. Ova teza je pala u vodu davanjem koncesije šinteraju koji što drugo nego nakon određenog vremena ubija životinje.  Iako je, kako doznajemo, broj životinja u azilu drastično smanjen, što udomljavanjem u granicama RH, što već uhodanom praksom udomljavanja preko raznih njemačkih udruga preko granice RH, postavlja se pitanje što će biti s preostalim životinjama koje se ne uspiju udomiti do datog roka kako bi se moglo krenuti s rekonstrukcijom raskrižja na Žmirićima.

[pullquote align=”right”]S obzirom da je do vlasnika šinteraja Predraga Barabe bilo nemoguće doći, upitno je kako zapravo ovaj koncesionar na našem području uopće funkcionira[/pullquote]- Istina je da je bivši gradonačelnik, sadašnji zamjenik gradonačelnika izjavio da bi se Sklonište za životinje trebalo, najdalje do konca 2013. godine zatvoriti. To je izjavio na temelju Rješenja Veterinarske inspekcije od svibnja 2011. Godine, kojim se Udruzi za zaštitu životinja zabranjuje:  daljnje sakupljanje napuštenih životinja dok ne ishodi rješenje o udovoljavanju uvjetima po posebnom Pravilniku o izgradnji Skloništa za životinje“ i “ daljnje udomljavanje životinja koje se nalaze u tzv. skloništu“. Budući da u istom Rješenju stoji da eventualna žalba ne odgađa izvršenje naloženoga, tadašnji gradonačelnik je mogao izjaviti to što navodite u Vašem upitu. Što će  se dogoditi ukoliko predsjednica ne postupi po Rješenju to će odrediti Veterinarska inspekcija daljnjim mjerama koje će poduzimati. Ukoliko u tom slučaju i Grad Zadar bude nadležan za sudjelovanje u izmještanju i daljnjem zbrinjavanju, naravno da će preuzeti zakonom propisane obveze. Odmah po donošenju Rješenja o zabrani daljnjeg rada Društvu za zaštitu životinja u spomenutom skloništu, doneseno je drugo Rješenje od strane Veterinarske inspekcije kojim se Gradu Zadru nalaže da “problem hvatanja i daljnjeg zbrinjavanja životinja povjeri pravnoj osobi koja raspolaže rješenjem o udovoljavanju uvjetima izdanu od nadležnog tijela i koja je upisana u Registar skloništa za životinje“, što je u skladu s odredbama Zakona o zaštiti životinja. Nakon toga upućen je poziv, odnosno ponuda poznatim pravnim osobama koje udovoljavaju spomenutim uvjetima od kojih je bila najpovoljnija ona Veterinarske ambulante Pokupsko Cerje s kojom je potom zaključen Ugovor o obavljanju usluga uklanjanja i daljnjeg zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja. Usprkos tome iz Proračuna Grada Zadra transferirana su sredstva kao pomoć za skrb za životinje i kao pomoć oko udomljavanja pasa iz Skloništa, odnosno oslobađanja terena od životinja i improviziranih objekata i bokseva s terena, kazao je Pešut.

Azil za životinjeDo izjave voditeljice azila, Marijane Mustać, nakon brojnih poziva nismo uspjeli doći. Ona je u svibnju ove godine izjavila kako tadašnjih 80-ak pasa koliko je egzistiralo u azilu nema namjeru predati šinterima u Pokupskom Cerju koji kako je istaknula ubijaju pse nakon 60 dana i za to još dobivaju novac. Tada je ukazala i na besmislenost poteza da netko iz Pokupskog Cerja, sa sjevera Hrvatske svakodnevno po dojavi dolazi po jednog psa te izrazila sumnju da se to i odrađuje kako treba. Smatra kako se iz Pokupskog Cerja dolazilo samo po dojavama, ali nisu “operirali” po gradu i detektirali napuštene pse. S obzirom da je do vlasnika šinteraja Predraga Barabe bilo nemoguće doći, upitno je kako zapravo ovaj koncesionar na našem području uopće funkcionira.

– Društvo za zaštitu životinja, koje je na razno razne načine napunilo sklonište, trebalo bi to isto sklonište i isprazniti, što udomljavanjem, što prodajom, što predajom drugim registriranim skloništima. Grad Zadar spreman je u tome pružiti pomoć. Grad Zadar spreman je pomagati sadašnje improvizirano sklonište samo u dijelu pomoći pražnjenja skloništa i prehrani životinja, ali samo do navedenog roka. Veterinarska ambulanta Pokupsko Cerje funkcionira u skladu s odredbama Zakona o zaštiti životinja i Zakona o Veterinarstvu. Ukoliko Veterinarska inspekcija u njihovom radu utvrdi nepravilnosti istog trenutka ćemo s njima prekinuti daljnju suradnju. Početkom 2014. godine problem skloništa bi trebao biti riješen na temelju daljnjih koraka koje će poduzeti Veterinarska inspekcija, zatim  poduzetih mjera od strane vlasnika terena i na koncu očekivane odluke Marijane Mustać da se prilagodi provedbi propisa kojima se regulira predmetna problematika, istaknuo je Pešut.

Teren na koji je trebalo preseliti sadašnje sklonište, na izlazu iz grada Zadra prema Pagu, kako ističe Pešut,  nalazi se u vlasništvu države te će o njegovoj daljnjoj sudbini odlučivati Ured za raspolaganje imovinom u vlasništvu države.

– Čak i da je  država prenijela teren u vlasništvo Grada Zadra upitna bi bila izgradnja novog skloništa imajući u vidu financijsku i gospodarsku krizu i činjenicu da bi izgradnja skloništa po važećem Pravilniku  bila jako skupa, zaključio je Pešut.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...