Danas počinje došašće ili advent, u crkvenoj godini razdoblje pripreme za blagdan Božića, kada će se, iako nije liturgijski propisano, u mnogim domovima vjernika i u Hrvatskoj zapaliti prva svijeća na adventskome vijencu.
Adventski vijenac, bio jednostavan ili bogato urešen, uvijek čine u krug spletene zimzelene grančice, ukrašene raznobojnim, ponajčešće ljubičastim vrpcama – jer je ljubičasto u katoličkome bogoslužju boja došašća – te u vijenac okomito utaknute četiri svijeće, najčešće tri ljubičaste i jedna ružičasta. Svijeće označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak, a pale se postepeno, po jedna više svaki od četiri adventska tjedna.
Za katolike prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak, drugu i treću osoba Ivana Krstitelja, četvrta predstavlja Mariju, Djevicu i Majku, koja je rodila Krista.
Ipak, adventski vijenac u Hrvatskoj nije tradicionalan i znatnije se proširio i udomaćio u posljednjih desetak godina, a ‘stigao’ nam je iz Europe, osobito iz Austrije i Njemačke. Ali i tamo je došao tek poslije Prvoga svjetskog rata i to prenesen iz skandinavskih, protestantskih, zemalja. On je simbol života – zimzelen, te simbol rastućega svjetla – postepeno paljenje svijeća i očekivanja božićnoga dolaska Kristova koji je Svjetlo svijeta.
Prvi adventski vijenac pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu Das Rahe Haus (Trošna kuća) u Hamburgu. Mladi evangelički pastor i odgojitelj Johann Hinrich Wichern (1808. -1881.) okupio je siročad s ulice i ponudio im novi dom u jednoj staroj i trošnoj kući gdje je svake godine za vrijeme došašća sa svojim štićenicima organizirao trenutke molitve.