Zbog sve težih socioekonomskih prilika sve je veći broj anksioznih i depresivnih bolesnika kako Hrvatskoj tako i u Zadru. Potrošnja lijekova za smirenje raste. Naime, prema podacima Hrvatske agencije za lijekove (Halmed) već u 2012. godini 25 od tisuću stanovnika dnevno je uzimalo antidepresive, a sredstva za smirenje čak 68 od tisuću stanovnika. Potrošnja i jedne i druge skupine lijekova, kojima se liječe anksiozna i depresivna stanja, raste iz godine u godinu, te je od 2009. do 2012. godine, za 6,1 posto prosječno godišnje rasla potrošnja antidepresiva, a potrošnja lijekova za smirenje 4,8 posto.
Ipak, Halmed je istaknuo kako je potrošnja antidepresiva u Hrvatskoj ipak značajno niža u odnosu na razvijenije europske zemlje, poput Slovenije, Norveške ili Danske, dok je potrošnja lijekova za smirenje znatno veća.
Porast upotrebe lijekova pokazuje da su reaktivna depresivna stanja, vezana uz uvjete života, u porastu, no prave endogene depresivne slike ne odstupaju od prosjeka. Zabrinjavajući je porast upotrebe tableta za smirenje koje stvaraju ovisnost i ne liječe uzrok, ali su lako dostupne i odmah djeluju, pa su često prvi izbor.
– Najčešći razlozi povećanog konzumiranja antidepresiva ili sedativa (anksiolitika) je društvena i osobna neizvjesnost. Mislim pritom na neizvjesnu budućnost, nemogućnost pronalaska zaposlenja, mogućnost dobivanja otkaza, neisplaćivanje plaće i sl. Ljudi su zapravo u zabludi kako se povećao broj korisnika antidepresiva. Naime, povećao se broj konzumenata sredstava za smirenje. No, niti ta brojka ne odstupa nešto posebno od daleko ekonomski razvijenijih društava. Primjerice, čak oko 18 posto studenata u Njemačkoj potvrdilo je uzimanje sredstava za smirenje i to “na svoju ruku”. Ljudi su zbog teške socioekonomske situacije sve frustriraniji, ali i medijsko plasiranje ovakvih priča pomaže farmaceutskoj mafiji da sve više stvara paniku među ljudima koji tada posežu za tabletama, odnosno sredstvima za smirenje, antidepresivima pa čak i alkoholom, koji također ima sedativni učinak. Tako se ljudi zapravo “navlače” na proizvode farmaceutsih giganata koji na račun toga sasvim lijepo i bezbrižno žive, istaknuo je zadarski sociolog, Zlatko Miliša.
Grad je sve prazniji, ljudi se više ne druže u tolikoj mjeri, zatvaraju se u četiri zida “razbijajući glavu” kako izvući kraj s krajem pod pritiskom opomena, ovrha i sl. Nasmijanih lica po gradskim ulicama gotovo i nema. Spavanje, uzimanje sedativa i alkohola je sve češći izbor bijega od surove realnosti u kojoj je prosječnom čovjeku danas oduzeto gotovo sve, pa čak i ono jedino preostalo, dostojanstvo.
Veliki broj ljudi, obitelji je i u našem gradu gladan, mnogi kopaju po smeću i to ne samo da bi pronašli pet ambalažu već i hranu. Režije je gotovo nemoguće podmiriti, a Vlada svakim danom najavljuje nove namete, oduzimanja prava, dok se s druge strane ponašaju kao “pijani milijarderi”, koji za narod zapravo ne da ne rade ništa, već sve čine da ima još manje, da ga se baci na koljena kako bi oni valjda imali još više. Mnogi bi ovdje povukli crtu između ponašanja naših državnih, ali i lokalnih političara i lika iz poznatog stripa Alan Ford, famoznog Superhika čija je krilatica bila “uzmimo siromašnima kako bi bogati bili još bogatiji”.
Naša tradicionalna sredina i odgoj još uvijek mnogima ne dopuštaju da priznaju sebi i drugima kako su na “dnu”, kako im treba pomoć, ne samo financijska već i psihološka jer se sve teže nositi s potraživanjima vjerovnika koji nam svima “dahću za vratom”. Mnogi trebaju psihološku pomoć, ali još uvijek malobrojni ju se usude i potražiti. Ili misle da sve mogu sami ili se boje da će ih okolina proglasiti ludima. Naime, još uvijek živimo u sredini gdje se ljudi u problemima koji posjećuju psihologa ili psihijatra stigmatiziraju opravo tako, kao “luđaci”.
Ipak, stanovnici nešto većih, razvijenijih sredina se sve češće odlučuju posjetiti liječnika jer teško podnose životne nedaće, privatne i poslovne. Pritom obično traže brza rješenja i lijekove koji odmah djeluju, anksiolitike poput apaurina, praksitena, normabela, itd., odnosno lijekova koji smanjuju tjeskobu, djeluju na mišićnu relaksaciju i uspavljuju, ali imaju i ogroman ovisnički potencijal i ne bi ih se smjelo uzimati u kontinuitetu dulje razdoblje zbog potencijalnog razvitka ovisnosti.
Antidepresivi, poput zolofta i prozaca, lijekovi su koji ne stvaraju ovisnost i liječe uzrok. Nažalost, osim same stigmatizacije pacijenata, o dobrobiti ovih lijekova još uvijek je nedovoljno razvijena svijest u društvu, ali i kod liječnika opće medicine. Možda je i to jedan od razloga zbog kojih po upotrebi antidepresiva zaostajemo za ekonomski razvijenijim zemljama.
– Moram napomenuti kako naše sugrađane, a tako i ostale stanovnike RH “ubija”, kako sam istaknuo, neizvjesnost i tjeskoba koja je u osnovi svih depresivnih i anksioznih poremećaja. Danas je teško živjeti jer imamo potrebu za kontrolom svega i svačega, htjeli bismo znati što nas čeka, imati nekakvu sigurnost, premda je sigurnost u današnje vrijeme potpuno imaginarna i iracionalna. Cijeloj lošoj općoj slici najviše pridonose i mediji nudeći privid sretnog života. Čovjek danas nije spreman ništa trpjeti, jer mu se s druge strane nude instant rješenja, a posebno sve dostupniji lijekovi koji dovode do prave medikalizacije društva. Uzimamo ih i za ono što treba i za ono što ne treba, samo da se što prije barem nakratko bolje osjećamo. U posljednje vrijeme je zastrašujuća i naglašena autodestrukcija kod djece, posebno kod djevojčica, odnosno sve češće “ubijanje” žestokim alkoholnim pićima s kojima se nastoji što prije izgubiti svijest. Stoga je sve više ponašanja koja su posljedica bezsvjesnog stanja u kojima se mladi sve češće nalaze, a poslije ničega ne sjećaju. Osim što je to jedan od načina bijega od realnosti, ovakvo ponašanje je postalo pomodno i zasigurno zahtijeva psihijatrijske intervencije, zaključio je Miliša.