U Hrvatskoj je siromašan svaki peti stanovnik ili njih 878.402. U Dalmaciji bi, prema našoj računici, siromašno moglo biti od 201.000 do 218.000 ljudi ili svaki četvrti Dalmatinac.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku koji je krajem prošle godine objavio podatke za godinu ranije, siromašnom se smatra četveročlana obitelj s dvoje odraslih i dvoje djece koja mjesečno raspolaže s manje od 4221 kunom prihoda i samac s manje od 2010 kuna, a u te se prihode uključuju plaće i socijalne potpore.
Po siromaštvu smo prema istraživanju Eurostata peti u EU-u: naša stopa rizika od siromaštva iznosi 20,5 posto, veća je od europskog prosjeka od 17,2 posto, a od nas su gori Španjolci, Bugari, Rumunji i Grci koji vode s 23,1 posto.
Domaća statistika koja sve podatke o siromaštvu računa usklađeno s europskim metodama i formulama, nažalost, ne mjeri siromaštvo po regijama i županijama. No, regionalno mjere neke druge stvari koje mogu pričati i o siromaštvu.
Tako su, primjerice, prošlog mjeseca objavili podatke o BDP-u po stanovniku za regije i županije kojim mjere stupanj proizvodnje i gospodarske aktivnosti. Ti su podaci službene statistike pokazali da u prve četiri godine krize, nisu jednako bila pogođena gospodarstva županija.
Gospodarstvo cijele zemlje kriza je oborila 3,35 posto, bila je blaža prema Zagrebu, Istri i Sisku, koje je pogodila od 2,2 do četiri posto, dok dalmatinske županije nije ni turizam spasio te su pale od 10 do 15 posto.
Dodamo li tome činjenicu da je u Dalmaciji krajem veljače bilo 85.511 nezaposlenih od čega njih čak 52.124 u Splitsko-dalmatinskoj županiji, čime je prešišala zagrebački broj nezaposlenih od 46.426, ne bi bilo čudno da smo po pokazateljima siromaštva gori od državnog prosjeka od 20,5 posto siromašnog stanovništva. Zoran Malenica, sociolog sa splitskog Pravnog fakulteta, kaže nam da bi bilo dobro da Državni zavod za statistiku mjeri i siromaštvo po regijama.
Slom srednje generacije
– Kad uzmemo činjenicu da je BDP po stanovniku kojim se mjeri stupanj gospodarske aktivnosti pao u četiri dalmatinske županije te veliku nezaposlenost, onda bismo mogli reći da su pokazatelji siromaštva za Dalmaciju lošiji od prosjeka za cijelu zemlju. Procjenjujem da su lošiji od tri do pet posto. No, morate znati da u Dalmaciji ima ljudi koji su u kategoriji siromašnih obitelji, ali imaju i amortizere u vidu neregistriranih prihoda od turizma, dio ljudi radi na crno i ako u pola mjeseca zarade 500 kuna, nisu baš gladni kako to statistika mjeri – kaže nam Malenica.
Kada bismo procjenu splitskog sociologa pretočili u brojke, ispalo bi da je od 856.000 stanovnika četiri dalmatinske županije siromašnih od 201.000 do 218.000 ljudi. Ugrubo rečeno, dok je u Hrvatskoj siromašan svaki peti stanovnik, u Dalmaciji je to svaki četvrti građanin jer turizam nije mogao amortizirati gubitak radnih mjesta, zatvorena poduzeća i obrte…
Broj siromašnih u cijeloj Hrvatskoj, prema statističkim podacima, raste svake krizne godine, te je u 2012. bio za 128.513 ljudi veći u odnosu na pretkriznu 2008. kada ih je bilo 749.889 ili 17,4 posto stanovništva.
Sociolog Malenica objašnjava nam da danas dio ljudi kojima je stvarno teško još ima rezerve koje troši, no naći će se u problemima kada nestanu te rezerve.
– Ono što je danas novo, jest da žrtve krize postaju visokoobrazovani ljudi srednje generacije koju su ostali bez posla, događa se da oba takva bračna partnera ostanu bez posla, a imaju kredit koji su podigli da bi riješili stambeno pitanje. To su ljudi koji su prije šest godina normalno živjeli i bili niža srednja klasa, a danas su upali u siromaštvo. To je poražavajuće – kaže Zoran Malenica.
Goran Prgin, prvi čovjek dalmatinske Hrvatske udruge poslodavaca, objašnjava da je pad BDP-a u Dalmaciji rezultat pada u proizvodnim tvrtkama, uslužnom sektoru, trgovini i obrtu.
– Mnogi proizvodni pogoni i obrti su zatvoreni jer nisu mogli izdržati namete, a nije bilo adekvatne državne pomoći. Dodajte tome i brodogradnju koja je značajna za cijelu Jadransku regiju i njezin drastičan pad prihoda, sve te padove zbrojite, pa vam je jasno zašto BDP Dalmacije, a i cijele zemlje pada.
Ako se turizam vraća na pretkrizne razine, a imate minus u Dalmaciji, onda je jasno da se samo od turizma živjeti ne može. Turizam je značajan, ali je pitanje koliko zaradimo od onih milijardi prihoda koje zbrajamo svake godine jer se i za turizam troši na uvoz roba – rekao nam je Prgin, koji smatra da bismo i mogli turističku sezonu produljiti i na pet mjeseci, ali mora se živjeti i ostatak godine.
Smanjimo administraciju
Branko Roglić, vlasnik “Orbico Grupe”, veli da je logično da dalmatinskim županijama BDP pada, orijentirane su na turizam, ali im resursi nisu valorizirani, niti se ozbiljno radi u turizmu.
– Dalmacija može pristojno živjeti od turizma. Pri tome mislim da može dobro živjeti, i to bez razbacivanja. Možemo za 100 posto podignuti promet, ali treba ozbiljno raditi. Tek smo počeli ozbiljno raditi. Rimini sa 17 kilometara obale ostvaruje godišnji promet kao i naša kompletna obala, kao cijeli naš Jadran. Moramo zaboraviti na hotele s pet zvjezdica koji su u gubicima i orijentirati se na male obiteljske hotele s tri do četiri zvjezdice, obalu ne smijemo betonirati, nego razvijati marine, vodene parkove i brojne projekte…
Zaleđe treba proizvoditi hranu bez GMO-a i prodavati je turistima – veli Roglić. Ipak, misli da je nužan preduvjet neke stvari promijeniti na razini države. Veli, ogroman broj radnih mjesta izgubljen je u realnoj ekonomiji, dok ni jedan državni ili činovnik u lokalnim razinama vlasti nije dobio otkaz.
– Moramo administraciju smanjiti za polovinu i od tih ljudi napraviti poduzetnike koji će uplaćivati u proračun. Jedino to može stabilizirati debalans između realne ekonomije i javne potrošnje. U protivnom, prijeti nam bosanski scenarij – ističe Roglić.