Usudi li se itko u Hrvatskoj načeti “ustaške mirovine”?

Isplaćuju li se u Hrvatskoj tzv. ‘ustaške mirovine’, tj. mirovine podebljane ustaškim stažem? Sudeći po komešanju nadležnih državnih institucija o tom pitanju, odgovor bi u konačnici mogao biti suprotan tvrdnji bivšeg predsjednika Stjepana Mesića da takvih mirovina nema i ne može biti jer su u obrazloženju zakona iz 1993. koje on vlastoručno potpisuje kao predsjednik ondašnjeg Zastupničkog doma Sabora, kao primatelji mirovina u fantomskoj kategoriji ‘Hrvatska domovinska vojska’ izrijekom navedeni samo domobrani.

Josip Milat, bivši dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, te aktualni predsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca Grada Splita, ističe da bi u tom slučaju – ako je svrha bila osigurati mirovine domobranima – logično bilo da se u Zakonu navede službeni naziv ‘Hrvatski domobrani’, a ne činjenično povijesno nepostojeća tzv. Hrvatska domovinska vojska. Što je to drugo do otvaranje mogućnosti manipulacije, upozorava Milat.

Obrazloženje da se Zakon odnosi na domobrane nije, nadalje, ni logički ni pravno utemeljeno: pravno postupanje i pravne posljedice određuju se na osnovi taksativnih odredaba u tekstu Zakona, a ne na osnovi obrazloženja ili tumačenja, upozorava Milat, dodajući da nije logično ni pozivati se u ostvarivanju prava na ‘zakonski termin’ u slučaju kad nije potvrđeno objektivno postojanje onoga na što se taj termin odnosi.

No osim prekrajanja povijesti iza kojeg se, po svemu sudeći, krije zbrinjavanje bivših ustaških vojnika, prilično je sporna isplata već i samih domobranskih mirovina. Hrvatska se Ustavom odrekla Nezavisne Države Hrvatske i nije pravna sljednica te paradržavne tvorevine, pa za razliku od Njemačke i Italije koje su dužne isplaćivati mirovine bivšim vojnicima nacističkog i fašističkog režima, ona to radi svojom dobrom voljom. Rijetko tko u Hrvatskoj problematizira isplatu mirovina bivšim domobranima, premda se njima – zajedno s partizanima, pripadnicima JNA, svježim saborskim umirovljenicima i još ponekima – taj dio staža računa duplo, dakle, primatelji su povlaštenih mirovina. Ove godine umirovljenim pripadnicima Hrvatske domovinske vojske, ma tko oni bili, isplatit će se gotovo 250 milijuna kuna.

Davorko Vidović, bivši ministar rada i socijalne skrbi, za svog mandata snažno je zagovarao uvođenje nultog mirovinskog stupa kako bi oni koji ne ostvaruju pravo na mirovinu, umjesto minimalne socijalne pomoći, dobivali nekoliko stotina kuna više za preživljavanje. Sudeći po toj inicijativi koju su pojeli brojni drugi problemi, upravo socijalna osjetljivost jedan je od razloga zbog kojeg Vidović u svom ministarskom mandatu nije naložio reviziju domobransko/ustaških mirovina, kako su ih tada kolokvijalno zvali u državnim institucijama.

‘Nije isključeno da ustaše primaju mirovine’

 

‘Takve mirovine dodjeljivale su se daleko prije mog mandata, a ja nisam otvorio pitanje tko su sve pripadnici Hrvatske domovinske vojske. Nisam siguran da su to bili samo domobrani i nije isključeno da su se unutra našli i ustaše’, rekao je Vidović za tportal.

Od 1993., zahtjevi HZMO-u za povećanje mirovina temeljem vojnog staža u zločinačkoj paradržavi potkrepljivani su raznim dokumentima. Valjalo je dobiti potvrdu od Hrvatskog državnog arhiva koji je osmislio posebne obrasce za pripadnike oružanih snaga NDH, uz specifikaciju četiri jedinice: Poglavnikov tjelesni zdrug, domobrani, ustaše i oružnici. Vlatka Lemić, ravnateljica Arhiva, potvrdila je 2013. Jutarnjem listu da su se te potvrde izdavale za potrebe stjecanja prava na povlaštenu mirovinu. Služenje u vojnim formacijama NDH dokazivalo se i uvjerenjima dvaju udruga, Društva ratnih veterana Hrvatski domobran i Društva bivših vojnika regularne hrvatske vojske.

Slijedom brojnih indicija da se u Hrvatskoj zaista isplaćuju mirovine bivšim pripadnicima ustaških postrojbi, zbog čega je i direktor Centra Simon Wieshental Efraim Zuroff nedavno pozvao hrvatsku Vladu da se prestane sramotiti i iste ukine, o tom pitanju se za tportal konačno očitovao i HZMO. Problem je, međutim, to što u HZMO-u nisu spremni posegnuti u pojedinačne dosjee kako bi provjerili ima li među njihovim korisnicima i onih s ustaškim stažem.

‘Korisnike mirovine koji su pravo ostvarili temeljem navedenih zakonskih odredbi (iz 1993., op. a.) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje vodi i statistički obrađuje isključivo kao pripadnike Hrvatske domovinske vojske budući da je to zakonski termin kojim je jasno definirano tko ima pravo na takvo određivanje mirovine. Bilo kakve drugačije definicije tih korisnika nisu temelj za vođenje evidencija u hrvatskom mirovinskom sustavu budući da nisu zakonske kategorije’, poručili su iz HZMO-a.

Prije 23 godine, dakle, bilo je propisano da se kao poseban staž računa u dvostrukom trajanju vrijeme koje je osiguranik proveo u sastavu hrvatske domovinske vojske mobilizirane od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945., odnosno u zarobljeništvu kao pripadnik hrvatske domovinske vojske u tom razdoblju, kao i vrijeme provedeno u zarobljeništvu u razdoblju od 16. svibnja 1945. do otpuštanja iz zarobljeništva.

Iz HZMO-a su posebno napomenuli i da su navedeni korisnici pravo na mirovinu ostvarivali prema općem propisu kao i svi ostali osiguranici. ‘Za njih nisu bili propisani povoljniji uvjeti za ostvarivanje prava na mirovinu. Ponovno određivanje mirovine na temelju naknadno utvrđenog staža u sastavu hrvatske domovinske vojske obavljalo se isključivo na zahtjev stranke – pripadnika hrvatske domovinske vojske.’

‘Mali problem’: Hrvatska domovinska vojska nikad nije postojala

Podsjetimo, vojna formacija Hrvatska domovinska vojska nikad nije postojala. Poznato je da su 1944. Ustaška vojnica i Domobranstvo spojeni u Hrvatske oružane snage (HOS). Kao krunski dokaz tomu da je Hrvatska službeno proglasila ustaše vojskom u sastavu tzv. Hrvatske domovinske vojske, navodi se dokument Ministarstva rada i socijalne skrbi iz 1996. godine, u kojem stoji da se ‘u praksi uzima da su to sve postrojbe HOS-a i to: hrvatskog domobranstva, ustaške vojnice, oružarništva, legionarske postrojbe koje su se kao sastavni dio hrvatskih oružanih snaga borile na bojištima izvan Hrvatske’ itd.

Povjesničar Tvrtko Jakovina bacio se na proučavanje tzv. ustaških mirovina još prije nekoliko godina, nakon što su četnici na Sudu za ljudska prava u Strasbourgu nastojali izboriti mirovine u Srbiji.

‘Za razliku od Srbije, imamo paradoks da su svi koji su tražili, mogli dokazati da su barem na nekoliko sati – jer vremenskog ograničenja u zakonu nema – bili u sastavu ustaških ili domobranskih postrojbi, jedinicama oružništva, policije… imali pravo na vrlo povoljan dodatak mirovini. Svima takvima uzimao se samo petogodišnji prosjek i po pravima su se izjednačili s partizanima koji su bili u ratu prije 1943. Bilo je dovoljno da to jamči neka udruga, primjerice Hrvatski domobran, da se donese vojna knjižica s oznakom da se prešlo tijekom rata u partizane ili neki dokument iz NDH’, naveo je Jakovina.

Zuroff: I dalje stojim iza svega što sam napisao hrvatskoj Vladi

Iako je Efraim Zuroff, nakon Mesićeve tvrdnje da ustaške mirovine ne postoje, najavio da će se ispričati Hrvatskoj ako se pokaže da su njegove informacije o ‘ustaškim mirovinama’ pogrešne, tportalu je izjavio da i dalje stoji iza svega što je napisao hrvatskoj Vladi. ‘Neupitno je da su među primateljima mirovina u Hrvatskoj i ustaše’, rekao je Zuroff.

Nakon njegovog otkrića da Litva i Latvija također isplaćuju mirovine i povlastice kvislinškim vojnicima iz Drugog svjetskog rata, obje zemlje, kaže Zuroff, reagirale su poništavanjem dijela tih mirovina. Da Hrvatska još nije dosegnula takve standarde transparentnosti i odlučnosti, razvidno je iz podužeg očitovanja Ministarstva rada i mirovinskog sustava na pitanje planira li, slijedom upozorenja Centra Simon Wiesenthal, zatražiti reviziju odobrenih zahtjeva za povećanje mirovine koje su HZMO-u podnosili pripadnici tzv. Hrvatske domovinske vojske.

Uz gotovo sve već ranije rečeno, Ministarstvo poručuje da su nadležne područne službe bivšeg RFMIORH-a provodile dokazni postupak te su prema pravilima upravnog postupka odlučivale o tome stažu i mirovini svojim rješenjem, nakon što je u ispitnom postupku u potpunosti utvrđeno činjenično stanje (izvođenjem dokaza, neposrednim saslušanjem stranke i predloženih svjedoka, ocjenom pisanih dokaza, i uvidom u spise svjedoka, na okolnost je li njima priznat taj staž u kojemu trajanju i koje razdoblje itd.).

‘Sva su rješenja konačna, mogu se mijenjati samo izuzetno’

‘Rješenje se donosilo tek nakon ocjene svih dokaza i pribavljanja podataka i iz evidencija Ureda za obranu, a izvorne isprave ocjenjivale su se pojedinačno te zajedno s ostalim dokazima priloženim uz zahtjev. Na temelju rezultata cijelog postupka donosilo se rješenje o utvrđivanju posebnog staža u trajanju za ono razdoblje za koje su postojali vjerodostojni dokazi. Sva su rješenja konačna i pravomoćna te se, kako je riječ o stečenim pravima, mogu mijenjati ukidati ili poništavati samo izuzetno, u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku’, stoji u odgovoru iz Ministarstva.

Krešimir Sršen, predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Splitsko-dalmatinske županije, upozorava da je nazivlje ‘Hrvatska domovinska vojska’ najgori povijesno-znanstveni falsifikat, usto i pravno neodrživ.

‘U doba vladavine predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, iz političkih razloga, krajem 1993., da bi se domobranstvu, ustaškoj vojsci i oružnicima oduzela fašističko-kvislinška sadržina i time promijenilo njihovo mjesto, uloga i sadržaj u fašističkom sastavu bloka Sila osovine, kojem je pripadala NDH u Drugom svjetskom ratu i koja se borila protiv NOP-a i NOV-e Glavnog štaba Hrvatske, od 1941. do kraja rata 1945., čini se izmišljotina i krivotvorina, na štetu nacionalne povijesne vrijednosti i poreznih obveznika u RH’, poručio je Sršen u pismu Savezu antifašista. Prije godinu dana, Sršen je Savezu antifašističkih boraca i antifašista RH predložio pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2014. zbog pravne neodrživosti termina Hrvatska domovinska vojska. Odgovor na svoje pismo do danas nije dobio.

S obzirom na to da se broj živućih korisnika mirovina iz kategorije Hrvatska domovinska vojska progresivno smanjuje, za nekoliko godina zacijelo će biti u pravu svi oni državni činovnici koji u neformalnim razgovorima ‘kolegijalno’ upozoravaju da termin ‘ustaške mirovine’ nije uputno koristiti jer one u Hrvatskoj ne postoje. Takvu tvrdnju, međutim, nitko ne želi potpisati, jer bez provedene revizije, koja je svakim danom ionako sve izlišnija, to sasvim sigurno ne bi bilo uputno.

 
domovinska vojskamirovinepartizaniustaše