U svom najnovijem obraćanju javnosti, naslovljenom “CCCC = SAMO SVIJEST SVIT SPAŠAVA”, Enio Meštrović poručio je kako mrtvi brojevi, odnosno žrtve nemaju predznak, već je riječ samo o zbroju svih nametnutih bezumlja.
Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Završija san školu ima već 28 godina. Ne bi me natiralo nazad u klupe da mi je za kruv. Za razliku od drugih, Sebastian Skračić i ja smo obožavali matematiku, sa tim da je on bija čudo od inteligencije a ja tražija čuda u već zadanoj inteligenciji. Volija nas je profesor Magaš, ne, kako bi uža reći. Posle, u višim razredima, došle su složenije operacije tako da san i ja, ka svi drugi osim Sebe, izgubija volju za dragim mi predmetom.
I onda, nakon 28 godina, vratilo me na produžnu prvog osnovne. Upoznajmo brojeve! Samo što ovaj put brojevi nemaju isti oblik, broji se i dili sa ljudima. A i ne sliče onim starima, niti je 1 visok i mršav sa velikim noson, niti je 2 grbavac sa velikim stopalima i ravnim tabanima… Svi su odma pomnoženi u iljadama pa ih je teško pripoznati. Kaže profesor Irinej da je lakše početi velikim brojevima da bi se razumilo manje. Dolazimo do prve jednadžbe koja će se pokazati teško premostivom; Prirodni mrtvi hrvatski brojevi su manji za X od prirodno mrtvih srpskih brojeva, koliko je X? Dobro da nismo počeli sa decimalama (krvnim zrncima) nego se odma išlo računati sa cilin brojevima. Da nam je profesor temu na osnovu koje ćemo sljedeći sat pisati kontrolni. Ovaj X me ubija. Koliko još triba neprirodno mrtvih brojeva da bi rezultat bija točan? Svaka zbirka zadataka na kraju ima rješenja ali je ova zbirka štampana na nekoliko jezika i svugdi je drukčije rješenje. Kako more bit drukčije kad su brojevi svugdi isti? Nemaju brojevi dvojezične oznake!? Zoven Sebu i molin za pomoć. Uz svu dobru volju i on diže ruke. Internet opet daje nova rješenja. Jeben ti matematiku i kad san je zavolija.
Eto ti sljedećeg sata u čas. Sidan u razred, u istu klupu, na kontrolni sa istim zadatkom. Nema mi Sebastiana kraj mene, sam sam u klupi, nije neki gušt. Blizu san rješenja al ne znan oće li ga priznati. Dižen dva prsta i pitan profesora Irineja mogu li prepisati rješenje zadatka od ćaće i matere što su mi ga ostavili usmenim putem? Nije prepisivanje ako ti to sve iz glave, kaže profesor. Aj, fala Bogu, samo da ne dobijen aša. Pišen: X = =, iks jednako jednako. Tako su me moji naučili, da mrtvi prirodni brojevi (žrtve) nemaju predznak, to je samo zbroj svih bezumlja nametnutih nam na ovom lipom svitu. Nikako mi to svatiti, a i kako ćemo kad su nam ovakvi profesori. Još se žale na male plaće. Ustavom plaće odma napola, a litnji odmor se ukida! Svi ovakvi i slični prosvjetari na produžnu umisto nas! Ako triba i na 8. misec, pa nek njihovi ćaće i matere trepu oće li im dica proći razred. Još me stra koju san ocjenu dobija.
Zapiva bi nam Arsen sve po Tinu: U slutnji, u čežnji, daljine daljine.