U Madridu je 28. prosinca 1959. umro Ante Pavelić, ustaški političar i poglavnik Nezavisne Države Hrvatske.
Mnogima je nepoznat podatak da je Ante Pavelić Bosanac, a ne Hercegovac. Rođen je 14. srpnja 1889. godine u Bradini, mjestu pored Konjica s većinom srpskog stanovništva. Pavelićev otac, Ličanin iz Krivog Puta pored Senja, došao je tamo raditi na izgradnji pruge pa se obitelj doselila s njim.
Pavelić je školovanje započeo u islamskoj vjerskoj školi, a građansko obrazovanje stekao je u Travniku, Karlovcu i Senju.
Pravni fakultet je završio u Zagrebu. Već 1918. godine oženio se Marijom Lovrinčević, famoznom “Marom” koja je navodno bila židovskog podrijetla. Zarana se učlanio u desničarsku Hrvatsku stranku prava pa je postao i zastupnik u beogradskoj skupštini, gdje je nazočio atentatu na Stjepana Radića.
Pavelić je politički klizio sve desnije da bi, pritisnut i geopolitičkim razlozima, sklopio trajni savez s fašistima i nacistima, iz čega nije bilo izlaza.
Desetoga travnja 1941. – na dan kada je vojskovođa Slavko Kvaternik preko radija proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku – Pavelić se nalazio se u Pistoji, gradiću u blizini Firence. Jedanaest godina nakon odlaska u emigraciju, u zemlju se trebao vratiti kao osloboditelj. No, Pavelić u taj potez nije bio posve siguran jer je Njemačka kombinirala sa svojim favoritom, dr. Vladkom Mačekom.
Prvak HSS-a bio je prvi kandidat za šefa Nezavisne Države Hrvatske, ali je ustrajno odbijao prihvatiti tu zadaću. Maček je procijenio da će Sile osovine izgubiti rat, i nije se htio kompromititrati.
Pavelićeva NDH bila je uređena prema poglavnikovim političkim zamislima. Donošeni su rasne zakoni, osnovani koncentracijski logori za fizičku eliminaciju Srba, Židova, Roma, komunista, lijevih haesesovaca, pa i svih onih koji su mu pružali otpor. Politika nasilja u NDH uspjela je čak zgroziti i pojedine Nijemce.
Mile Budak najbolje je opisao stanje u NDH rečenicom “Ili se pokloni, ili se ukloni.”
U svibnju 1945. Pavelić je uoči dolaska partizana pobjegao iz Zagreba, povukavši za sobom golemu kolonu ljudi, u kojoj su bili ustaše, domobrani, civili. Nekoliko desetaka tisuća ubijeno je u Austriji i Sloveniji. Bila je to tragedija kakvu hrvatski narod dotad nije vidio.
Svećenik Krunoslav Draganović bio je glavni čovjek za evakuaciju. Vatikan je na njegovu molbu zatražio da se hrvatskim ratnim zarobljenicima i njihovim obiteljima dopusti siguran prijelaz do novog odredišta u Argentinu.
U Argentini, Pavelić je počeo raditi kao građevinski radnik, točnije kao zidar, i nastavio se baviti i politikom. Jugoslavija je 1951. godine od Perona zahtijevala Pavelićevo izručenje. Međutim, Peronova je vlada odgovorila da se osoba s tim imenom ne nalazi na njenom teritoriju.
Pavelića je tražila paralelno i hrvatska i srpska UDBA, ali i izraelska tajna služba MOSSAD, koja je također planirala poglavnikovu likvidaciju.
Atentat je izveden 10. travnja 1957. kada se Pavelić se vraćao kući sa mise i proslave. Na njega je pucano s leđa, pri izlasku iz autobusa. Kad ga je pogodio prvi metak, nije uspio reagirati. Pogođen je s pet ili šest metaka, ali je unatoč teškim ozljedama uspio doći kući. Jedan metak pogodio ga je blizu srca, ali on nije bio opasan jer je prošao kroz tijelo. Najopasniji je bio metak koji ga je pogodio u kralježnicu i koji ga je paralizirao.Argentinske vlasti brzo su intervenirale i preživjeli Pavelić prebačen je u Španjolsku.
Do danas nije razjašnjeno tko ga je ubio. Prema jednima, bio je to agent UDBE, prema drugima jedan crnogorski četnik emigrant Blagoje Jovović.
Uzrok Pavelićeve smrti nije siguran, vjeruje se da je preminuo zbog posljedica atentata, dok su njegovi bliski prijatelji i obitelj tvrdili da je preminuo prirodnom smrću.
Pavelić je iza sebe ostavio troje djece, dvije kćeri i jednog sina. Sin Velimir umro je u Madridu, kao i kćer Mirjana, prije dvadesetak godina. Najstarija kćer Višnja umrla je na sam Božić ove godine, u 92. godini života, također u Madridu. Ni ona, kao i brat joj Velimir nisu imali djece, dok je najmlađa Mirjana imala tri kćeri. Dvije žive u Kanadi, a jedna u Engleskoj.
Skupine sljedbenika i danas mu iskazuju privrženost, štovanje i ljubav na povijesne datume. U zagrebačkoj bazilici Srca Isusovog održava se tradicionalna misa zadužnica povodom obljetnice njegove smrti. Prosvjedi građana su česti, međutim, misa se redovito, svake godine održava.
U Zadru se pak, u organizaciji Udruge Hrvatski domobran datum 10. travnja znao obilježavati mimohodom s ustaškim znakovljem i crnim uniformama, dok se istog datuma, u Benkovcu na poznatom sajmu mogao kupiti kalendari, kao i fotografije s likom Ante Pavelića.
Tako se, vrlo “prigodno” Hrvati prisjećaju jednog od najvećih ratnih zločinaca s ovih prostora.