Prije dan, dva objavljeno je da će se u Zadru u organizaciji Sportskih zajednica Zadarske županije i Grada Zadra, 6. svibnja 2016. godine održati 15. Olimpijski festival dječjih vrtića Hrvatske na razini Zadarske županije.
Ta Dječja olimpijada, kako se u razgovoru zove, bit će na atletskom igralištu SC Višnjik u Zadru, a natjecanja će se održati u atletici i u malom nogometu. Provedbu natjecanja organiziraju Atletski i Nogometni savezi Zadarske županije. Cilj ovog projekta je promocija olimpizma, odgajanje djece putem športa i poticanje harmoničnog razvoja intelektualnih, psihičkih i tjelesnih sposobnosti djeteta.
Prema sloganu Olimpijskog festivala „I ja ću biti olimpijac”, na natjecanju će sudjelovati 480 dječaka i djevojčica iz 14 dječjih vrtića iz Benkovca, Biograda na Moru, Zadra i Škabrnje.
Olimpijski pokret kao takav, valja znati, nije od jučer. Ovdje nije cilj iznositi faktografiju njegova nastanka i razvoja. No, bit će korisno da ljudi dobiju nekoliko zanimljivih informacija iz prošlosti olimpijskoga pokreta, ne tako davne prošlosti.
Čak 21 godinu predsjednik MOO-a bio je Juan Antonio Samaranch (17. srpnja 1920. – 21. travnja 2010.), često i slavljen čašćen i u Hrvatskoj. Taj isti Juan Antonio Samaranch stanoviti je niz godina bio – fašist! I to ne bilo kakav, ne običan pripadnik fašističkoga pokreta, nego njegov istaknuti član.
Ovo je, između ostaloga, Juan Antonio Samaranch izjavio prilikom davanja prisege španjolskom diktatoru Francu:
Izražavam svoju iskrenu odanost i vjernost režimu, vjernost načelima Movimenta, svoju pokornost španjolskom princu i svoju potpunu odanost Francu!
Svojim sustavnim znanstvenim istraživanjem i knjigom ‘Gospodari olimpijskih krugova’ godine 1992. objelodanili su Vyv Simson i Andrew Jennings, iskusni novinari – istraživači sve što su prikupili i obradili glede Samaranchova djelovanja u fašizmu.
Juan Antonio Samaranch kao šesnaestogodišnjak oduševio se fašističkim vođom Francom i pristupio je pokretu Frente de Juventudes, zbog čega su ga republikanske vlasti u Barceloni privele na saslušanje, pa zatim pustile. Dvije godine potom bio je regrutiran u republikansku vojsku, a dezertirao je prvom prigodom. Tijekom boravka u redovima republikanske vojske isticao se i tako što je nadređenima uvijek bio na usluzi kad bi poželjeli komadić čokolade ili cigaretu. Iz toga razdoblja jedan je svjedok svojedobno javno kazao da je Samaranch “od početka bio drugačiji od ostalih vojnika”. Taj je svjedok Juan Llarch, poslije čuveni katalonski književnik.
Kad je završio građanski rat u Španjolskoj, Samaranch je ozbiljno ušao u poslove s tekstilom. To mu nije bio problem jer se njegova obitelj time dugo bavila, imao je bogatstvo. Uvećavao ga je i tako što je eksploatirao jeftinu radnu snagu, a dio novca ulagao u nove i za sebe korisne veze. Veoma brzo prometnuo se Samaranch u vođu barcelonske bogataške elite, a prije spomenuti Larch tvrdi da je itekako dobro Samaranch znao da njegovi darovi, po kojima su ga smatrali velikodušnim, postupno donose atraktivne, unosne protuusluge.
Kako se kotač vremena okretao, tako je Samaranch postajao sve uzorniji građanin do trenutka dok ga je Franco1966. imenovao ministorm za sport. Kao kao predstavnik svoje partije ući će u Cortes (španjolski parlament) i ostvariti veliki dio svojih snova, planova i težnji. Zbog utjecaja nekih starih fašista, zadrtih, smijenjen je s ministarskoga mjesta 1970., ali je i dalje bio odan partiji, držao je sve druge položaje u sportu i u politici. Na parlamentarnim izborima 1971. jedva je prošao (glasovalo svega 35 posto birača), no u MOO-u su ga veličali. Na OI u Meksiku bio je zadužen za protokol, poslije će imati zaduženja za odnose s javnošću, što mu od prije izvrsno ide, potom je postao član MOO-a i 1980. postao je njegov predsjednik.
Mreža koju je tijekom godina i godina ispleo omogućila je Samaranchu da postane nedodirljivi suveren Međunarodnog olimpijskog odbora. Koga je trebalo kupiti, kupio je, koga eliminirati, eliminirao je. On je taj koji je u olimpizam uveo korporacije, njihov golemi novac i nezajažljivu potrebu za – još novca!
Koliko je tuđih života Samaranch žrtvovao za sebe i za elitu? Koliko je tuđe krvi proliveno? Koliko ljudi unesrećeno? Koliko je u njegovo vrijeme sportašica i sportaša umrlo od posljedica dopinga koji je zajedno s markizom, uz pomoć korporacija, posve zarobio vrhunski sport? Bit će još istraživača koji će otkrivati nove i nove priloge o liku i (ne)djelu markiza Juana Antonija Samarancha. Nove, ali takve koji će do srži rasvijetliti “stazu na kojoj je ostavljao leševe” da bi došao do toga da ga zovu – Ekselencijo.
Eto, takve stvari također treba znati kad se govori o olimpijadama. Makar i onima, poput ove skorašnje najavljene u Zadru – dječijima!