Zbog prijepora između HOO-a i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te još koječega, upitne su kvalitetne pripreme hrvatskih sportaša u Riju, možda i – nastup na OI!
Dajte nam naš novac!!! – javno su počeli vikati neki nacionalni sportski savezi. Vapaj je upućen na adresu Hrvatskoga olimpijskoga odbora, ali se ‘proteže’ i do Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Novca nema, pa nema, a olimpijska je godina. HOO energično tvrdi da nije odgovoran nego da je odgovornost na resornom ministarstvu. Tko je tu lud, a tko zbunjen?
– Uspjeli smo pronaći model kako će veslači na predstojeće EP u Njemačku, naravno bez novca iz HOO-a što nam pripada. Ukupno, HOO je Hrvatskom veslačkom savezu sad je dužan 400 tisuća kuna – informira Zdravko Gajšak, glavni tajnik HVS-a.
Prije nekoliko dana javno su i to veoma oštro istupili i karataši. Oni su se, čak, izravno obratili Josipu Čopu, glavnom tajniku HOO-a, zahtijevajući i novac i predlažući mu da podnese ostavku U Hrvatskom atletskom savezu, pak, ističu da za OI u Riju imaju 11 pojedinaca s ostvarenom normom, ali da je posve neizvjesno kako će se ti ljudi pripremati do olimpijade.
– Puno smo dužni kao HAS i pitanje je hoće li uskoro nastupiti blokada. Novac ne dolazi, obveza je puno. Netko već jednom treba nešto konkretno napraviti – govori Ivan Veštić, predsjednik HAS-a.
Veoma brzo javno će svoj glas podići i mnogi drugi olimpijski sportovi. OI u Riju brzo će doći i sam Bog zna kako će se sportaši uspjeti pripremiti. Ovakav kakav je HOO, trom, zatvoren među svoja četiri zida i ustrajan u eklatantno nedohodovnom projektu SPTV, teško da može u hipu pronaći najbolja moguća rješenja i primijeniti ih. Više od dva desetljeća nagomilalo se u HOO-u birokracije i različitih parazitskih ‘funkcija’ s bezbrojnim sjednicama, skupovima, dnevnicama, naknadama… dok je sport u bazi sustavno zanemarivan. U zadnje vrijeme HOO ne izlazi iz ‘busije’ u svojem ratovanju s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, a s druge strane resorno ministarstvo još nije doseglo točku na kojoj će odbaciti golo politikanstvo i nedvosmisleno reći svakomu što ga ide. Sport u Hrvatskoj ima paralelni ustroj, svatko je u svom rovu, pa se sportaši i njihovi treneri u čudu pitaju čemu sve tolike zajednice, tijela, organi… silna birokracija koja ‘ždere’ golemi novac.
Upravo je ovdje prije nekoliko dana upozoreno na neoborivu činjenicu da sport u Hrvatskoj treba revoluciju, a sve češći i sve glasniji vapaji sportaša i nacionalnih saveza da im se dostavi novac, samo su još jedna potvrda tomu.