Perici trebaju posebne cipele, a ministar Nakić ga je htio baciti na cestu

Čovjek kojeg nitko ne poznaje, bez identiteta, bez imena i ikakvih osobnih isprava, već punih 36 godina živi u Psihijatrijskoj bolnici Rab! U bolnicu je dovezen još 9. rujna 1980. godine, sanitetskim vozilom iz splitske bolnice. Bez ikakvih dokumenata pronašli su ga krajem kolovoza daleke 1980. godine kako luta negdje na području Drniša. Tek se nagađalo da ima između 16 i 18 godina, dakle sada je prešao pedesetu. Prihvatna stanica Centra za socijalni rad Drniš ga je 25. kolovoza 1980. smjestila u splitsku Kliniku za psihijatriju. Nekoliko tjedana kasnije je prebačen na Rab, u psihijatrijsku bolnicu, piše 24 sata.hr.

U bolničkim dokumentima su mu kasnije unijeli ime Perica, Perica Matas. No, to gotovo sigurno nije njegovo pravo ime, samo su mu ga nadjenuli da lakše ispunjavaju bolničke formalnosti u dokumentima. Perici je, još u bivšoj državi, ondašnji Republički komitet za zdravstvo i socijalnu zaštitu (nešto kao današnji HZZO) omogućio zdravstveno osiguranje na račun države.

Na žalost, Perica Matas je u međuvremenu opet ostao bez zdravstvenog osiguranja, a od 1. srpnja zamalo i bez krova nad glavom. Prijeti mu izbacivanje iz bolnice koja mu je jedini dom nepuna četiri desetljeća! Sredinom lipnja ove godine predstavnici čak tri ministarstva- zdravlja, socijale i unutarnjih poslova – sastali su se i raspravljali o slučaju nesretnog Perice Matasa. No, umjesto da riješe slučaj koji stalno zapinje na istoj stepenici, birokrati su donijeli šokantan zaključak:

– Ministarstvo zdravlja od 1. srpnja 2016. rapskoj bolnici više neće podmirivati troškove njegova smještaja!

Bolnici je naloženo da se obrati drniškom Centru za socijalnu skrb koji bi trebao pronaći žurni privremeni smještaj. Jasno, drniški Centar za socijalnu skrb je to odmah odbio, baš kao i prije četiri desetljeća: ne mogu mu pomoći jer mu nije utvrđen identitet.

Ravnateljica drniškog centra Gordana Barišić to je potvrdila i za 24sata, dodavši:

– Tom čovjeku odavno nije mjesto u bolnici, trebao bi biti u nekom rehabilitacijskom centru ili udomiteljskoj obitelji. Ovo je jedinstven slučaj u Hrvatskoj i šire. Za ovako nešto nikad nisam čula. Nije smjelo biti ovako 36 godina, unatoč svemu – kaže ravnateljica drniškog centra za socijalnu skrb.

Premda je očito da je iz Ministarstva zdravlja psihijatrijskoj bolnici Rab bilo poručeno da je liječenje Perice Matasa završeno i da se otpušta iz bolnice 1. srpnja 2016., sada u Nakićevom ministarstvu kažu da će ipak nastaviti financirati njegovo liječenje.

Tvrde da su se nakon dopisa rapske bolnice obratili Ministarstvu socijalne politike i mladih te MUP-u. Njihova preporuka u više navrata je bila da PU primorsko-goranska treba utvrditi identitet pacijenta kako bi mu se mogao naći odgovarajući smještaj u području socijalne skrbi.

– S obzirom na kompleksnost slučaja, već mjesecima intenzivno surađujemo s Ministarstvom socijalne politike i mladih te Psihijatrijskom bolnicom Rab kako bi se za pacijenta našao drugi, odgovarajući smještaj- kažu u Ministarstvu zdravlja.

Srećom, zaposlenici rapske bolnice, unatoč uputama Ministarstva zdravlja, ne pomišljaju na izbacivanje Perice Matasa. Njemu je bolnica jedini dom, a oni i dalje, poput obitelji, brinu o njemu.

–  Perici je psihijatrijska bolnica Rab tako postala jedini dom. Jedini prijatelji su mu pacijenti i zaposlenici bolnice kazuje socijalna radnica Helena Grubišić, pa pojašnjava:

– Perici treba posebna obuća, jer ima deformirana stopala, pa smo se za to snalazili sami. Brigu o Perici uz zaposlenike vode i suosjećajni pacijenti bolnice jer ga vide da je on tu godina. To se ni u kakvim računima ne vidi. Perica nema nikakve prihode i on ne može brinuti sam o sebi. Birokrati koji bi trebali riješiti Peričinu sudbinu morali bi znati i da je on tu, kod nas, vrlo sretan, siguran, dobro brinemo o njemu, pa je Ministarstvu zdravlja možda i najjeftinija varijanta da tu ostane. No, umjesto da mu se definira status i identet, oni su, eto, poručili da će prestati izdvajati novce za njega! I što sad da učinimo? Da osobu s težim duševnim smetnjama, čovjeka koji ne može uspostaviti pravu komunikaciju jer je neartikuliranog govora, pustimo na ulicu? Oni su nam to doslovce tako i napisali. A kamo će on takav – pita se socijalna radnica.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...