O hladnoći ovogodišnjega siječnja piše se i govori već tjednima, a i u nastavku će mjeseca, koji će diljem Hrvatske biti hladniji od prosjeka, s prevladavajućom klimatološkom ocjenom “hladno” i “vrlo hladno”, osobito na Jadranu ponegdje i “vrlo hladno”, u Dalmaciji možda čak mjestimice i “ekstremno hladno”, piše Vakula za HRT.
Srećom, sljedećih dana uz more neće biti onako jako niske temperature i smrzavanja kakvog je bilo prošlih tjedana, premda će temperatura ponovno biti u padu, uz dodatni osjećaj hladnoće zbog bure, često jake, gdjekad i i olujne, pa na udare i orkanske. No, u većini kontinentalne Hrvatske nastavlja se sada već prilično dugo razdoblje hladnoće, uz ipak manje minuse danas, sutra i u četvrtak, a od petka će ponovno u mnogim mjestima temperatura biti i niža od -10 °C, ponegdje čak i od -15 °C. Skoro kao u poznatoj seriji “Život na sjeveru”. Ali ne Sjeverne Amerike, nego Hrvatske, prenosi Index.hr.
Hrvoje zvan Grga
Hrvoje Hočuršćak, kojeg mnogobrojni Međimurci, Varaždinci, a i drugi stanovnici najsjevernijeg, i ne samo tog dijela Hrvatske, poznaju više kao Grgu, i tijekom ovih jako hladnih dana i tjedana ostaje vjeran svojem domu na jezeru i Dravi u blizini Varaždina. Okružen bjelinom i tišinom, s ponekom posjetom lisica i dabrova, te još češćom sivih čaplji, sjenica i labudova, s kojima dijeli hranu, prilagodio se zimskim uvjetima kakvih prošlih godina nije bilo često. Posljednji put je Drava u njegovoj blizini bili ovako smrznuta prije 5 godina, ali tada ipak manje dana nego sada.
U početku baš i nije mogao birati jer led koji je prekrio jezero i Dravu nije bio siguran za hodanje po njemu, a ni čamcem se nije moglo. Ali ni sada, kada je led znatno čvršći, i kada gotovo svakodnevno hoda po njemu fotografirajući i snimajući okoliš, ne želi na dulje od nekoliko sati napustiti svoj ledom okovani dom. Istina, na obilježavanju Vincekova u Varaždinu, Čakovcu i okolici je bio, ali se već poslijepodne vratio u svoju zimsku idilu.
I premda se tijekom ljeta uputi na more, osobito kada kao višegodišnji iskusni skiper vozi djecu uključenu u projekt Mirno more, u okviru kojeg se djeca i mladi različitog nacionalnog i socijalnog okruženja uče vrlinama ophođenja i druženja, uz upoznavanje hrvatske obale i otoka, ovih ledenih dana ne želi u toplije krajeve.
“Kućico moja najljepši raju!”
I premda se prijatelji brinu za njega i zovu ga da barem poneki dan prezimi kod njih, on se ne da, i kao Ježurka Ježić odgovara: “Draži je meni moj skromni dom!”. A ako se pitate kako ga uopće mogu zvati kad je tjednima okružen vodom i ledom, udaljen od civilizacije – odgovor je jednostavan. Njegov samostojeći objekt opskrbljen je vjetroelektranom i solarnim panelima koji osiguravaju dovoljno električne energije čak i za oblačnih dana bez vjetra pa kad želi, može komunicirati sa svijetom. No, za grijanje je ipak pripremio dosta drva, skoro kao Indijanci u prastarom vicu o prognozi za zimu.
Uporan u životu na hrvatskome sjeveru, u prirodi i snježnoj bjelini, okružen ledom koji škripi i miče se pod nogama, na spominjanje napuštanje svoje kućice i duljeg boravka u “cilizaciji” samo odmahuje rukom i govori:
“Ti ljude poput mene ne razmeš. Mi ti nemremo dugo živeti među ljudima. Kaj misliš da bu Ante Vukušić ikada sišel sa Zavižana? Takav ili jesi ili nisi. A mi se iz prirode ne damo! S pogledom na tu ljepotu nigdar nam ni dosadno!”
I dok se većina nas smrzava na samu pomisao na šetnju na -15 °C, a kamoli na boravak na višetjednu okruženost snijegom i ledom, Grga se ne da sa svojeg ledenog jezera i Drave, i naizgled skromne kućice zbog koje ponavlja Ježurku: “Kućico draga, slobodo moja! … Nizašto ja te mijenjao ne bi`!”… A bi li vi?