Nad jugom i jugoistokom Europe ovih dana prevladava blokirajući anticiklonalni sustav koji se širi prema središnjim dijelovima kontinenta. S njime je u naše krajeve stigao novi toplinski val koji će prema postojećim meteorološkim projekcijama potrajati desetak, a možda i više dana te donijeti temperature koje bi u nekim krajevima mogle prelaziti 40 stupnjeva Celzijevih, piše Index.hr.
U takvim se okolnostima prirodno učestalije spominju klimatske promjene. No, kakav točno utjecaj one imaju na ovakav razvoj vremena? Naime, sličnih ekstremnih vrućina znalo je biti i ranije, a one se ne mogu izravno i jednostavno objasniti prosječnim porastom temperatura u svijetu od oko 1°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. U čemu je dakle stvar?
Blokade i ekstremno vrijeme
Kako smo rekli, trenutno nad našim krajevima i šire, vlada blokirajući anticiklonalni sustav koji je inače uobičajena meteorološka pojava na srednjim geografskim širinama (video dolje). Takve blokade zaustavljaju kretanje ciklonalnih sustava koje s Atlantika u Europu donosi snažna mlazna struja zraka (jet stream) koja se u višim dijelovima atmosfere vrlo postojano kreće od zapada prema istoku. Rezultat djelovanja takvih blokirajućih sustava su razdoblja dužeg stabilnog vedrog vremena koje ljeti nerijetko donosi ekstremne temperature.
Različiti klimatski modeli predviđaju da bi ovakve blokade s globalnim zagrijavanjem mogle postati učestalije, što za naše krajeve znači više ljetnih vrućina i suša, a s njima i više šumskih požara.
Sljedeće pitanje koje se nameće jest – na koji bi način klimatske promjene mogle uzrokovati povećanje učestalosti i intenzitet blokirajućih sustava? Trenutno postoje dva modela koja to tumače. Novije studije pokazuju da bi oba mogli biti na djelu, s time da u nekim krajevima svijeta više do izražaja dolazi jedan, a u drugima drugi model.
Prema prvom modelu koji je 2012. predstavila Jennifer Francis s Rutgers Universityja u New Jerseyju, problem je u tome što klimatske promjene olakšavaju dublje prodore vrućeg zraka s juga na sjever te hladnoga sa sjevera na jug. Uzrok tome jest činjenica da se Arktik zagrijava brže od ostatka svijeta, što znači da se razlika u temperaturama između njega i suptropskih krajeva smanjuje. Arktik se brže zagrijava jer se njegova bijela površina smanjuje, čime se smanjuje i refleksija sunčevih zraka. Istovremeno se povećava tamna površina mora na sjeveru koja apsorbira sunce, ali i isparavanje koje djeluje kao staklenički plin. Budući da je spomenuta razlika u temperaturama glavni pokretač visinske struje zraka (jet stream ili mlazna struja), ona slabi i usporava. To usporavanje uzrokuje njezino veće krivudanje, kao što rijeka više meandrira u ravničarskim krajevima u kojima teče sporije. Ovakvo krivudanje omogućava dublje prodore toplijeg vremena s juga na sjever ljeti te hladnijeg na jug zimi. Osim što su ti prodori dublji, oni su također i dugotrajniji zbog generalno sporijeg premještanja sustava sa zapada na istok (video dolje).
Prema drugom modelu, visinska struja u nekim se područjima, više u Europi, a manje u Sjevernoj Americi, seli na sjever kako se tropska i suptropska područja šire prema sjeveru. To pak znači da efekt njezina slabljenja i meandriranja u našim krajevima nije primarni faktor koji uzrokuje blokade i ekstremne vrućine, već je to prije pomicanje suptropskih klimatskih uvjeta na sjever.
Suptropska klima seli k nama
Klimatolog dr. sc. Krešo Pandžić s Geofizičkog odsjeka PMF-a kaže da su oba spomenuta modela poznata već neko vrijeme te da oba treba uzimati u obzir.
„U ljetnom dijelu godine, sa Suncem koje se pomiče prema sjeveru, karakteristike suptropske klime također se pomiču na sjever i utječu na naše krajeve. To pak podrazumijeva dugotrajna sušna razdoblja, ali i moguće obilne oborine“, kaže Pandžić.
„Inače postoje dvije mlazne struje, s time da je sjeverna snažnija. Ona ima znatne godišnje varijacije. Ona se uobičajeno i bez klimatskih promjena ljeti seli sjevernije, no s globalnim zagrijavanjem ta pojava može postati izraženija. Kako se struja seli na sjever, s njome sele i povezani poremećaji. Oni prate mlaznu struju koja je glavni motor promjena jer bliže tlu dolazi do njezina smicanja uz tlo, a time i stvaranja snažnijih vertikalnih struja vjetrova. Trenutno u našim krajevima djeluje azorska anticiklona koja je zapravo suptropski sustav visokog tlaka koji dolazi s geografske širine od 20-ak stupnjeva. Ona ljeti jača i ima utjecaj na južnije dijelove Europe. Njezin utjecaj s klimatskim promjenama može postati izraženiji. Istovremeno u sjevernijim dijelovima Europe na djelu može biti slabljenje zonalnog strujanja zraka i jačanje meridionalnog, što može pojačati tzv. meandriranje“, tumači naš sugovornik.
Ekstremne vrućine 10 puta vjerojatnije
Koji god od modela imao veći utjecaj u našim krajevima, najnovije računalne simulacije znanstvenika iz World Weather Attribution (WWA) pokazuju da bi toplinski valovi mogli postati značajno učestaliji i intenzivniji te da bi velike vrućine, kakve su u lipnju i srpnju vladale Europom, do 2050. mogle postati novi standard. Studija je pokazala da su toplinski valovi, kakvi su uzrokovali požare u Španjolskoj i Portugalu, a kasnije i u Hrvatskoj, s globalnim zagrijavanjem već postali 10 puta vjerojatniji. Sadašnji toplinski val zapravo je već četvrti u ovoj sezoni u Europi.
„Analiza uzroka ekstremnog vremena pokazala je da su toplinski valovi u Europi postali učestaliji; na Jugu Europe najmanje 10 puta učestaliji. Od ključnog je značaja da gradovi surađuju sa znanstvenicima i stručnjacima za javno zdravlje kako bi se razvili akcijski planovi za vrućine. Klimatske promjene već djeluju na zajednice, a takvi planovi spašavaju živote“, rekla je za Guardian Friederike Otto sa Sveučilišta u Oxford, članica WWA.