Sigurno vam se dogodilo da vidite osobu do koje vam je stalo kako donosi potpuno krivu i nepromišljenu odluku, ali koliko god da je probate od toga odgovoriti, vaš odnos uvijek završi svađom. Kada nam je stalo do drugih, obično im postanemo previše posvećeni, mazimo ih i pazimo, brinemo za svaki treptaj oka. Istovremeno, briga znači anksioznost, kontrolu i pritisak.
Naš mozak jednostavno funkcionira na način: što nam je više stalo, očekujemo usklađenost razmišljanja i ponašanja s tom osobom. Kad to zrcaljenje izostane, naš mozak signalizira da nešto nije u redu i aktivira anksioznost koja potiče našu želju da kontroliramo i utječemo na tuđa ponašanja i živote.No, i njihov mozak funkcionira na isti način pa isto tako zrcali našu anksioznost, njihov strah zrcali naš,a njihova ljutnja zrcali našu. Ubrzo iz najbolje namjere slijede svađe i konflikti. Čestitamo. dobili ste Treći svjetski rat.
Prihvatite i pustite da sve bude kako jest
Kad se idući put nađete u situaciji da svoju najbolju prijateljicu uvjeravate da se po deseti put ne vraća bivšem, umjesto žučne rasprave, duboko udahnite i prihvatite stvari kakve jesu. Recite joj mirno svoje mišljenje, ali da i prihvaćate njeno jer je volite bez obzira što god odlučila. Kad budete imali mir i otpuštanje u sebi, njen mozak će ga zrcaliti. Umjesto da se žučno brani od vaših “napada”, ona će zrcaliti vašu smirenost pa će moći hladne glave sagledati realno situaciju i vjerojatno i sama doći do odluke koju ste joj savjetovali. Time što vam je manje stalo, pokazujete da osobu više volite i tako imate veće šanse utjecati njeno ponašanje.
Bezuvjetna ljubav
Svi pričamo i sanjamo o njoj, ali rijetki je doista iskuse. Čak i kad se radi o roditeljskoj ljubavi, mi i dalje moramo biti “dobra djeca” i zadovoljiti određene roditeljske kriterije i pravila da bismo u njoj u potpunosti uživali. Kakvi su to onda roditelji koji ne brinu za svoju djecu, a vole ih? Najbolji na svijetu! Takvi roditelji time pokazuju da u potpunosti prihvaćaju svoje dijete i sve njegove odluke te da će bez obzira na ishod, biti uz njega. Oni ne trebaju kontrolirati postupak ni ishod, oni u potpunosti vjeruju u svoje dijete i vole ga takvo kakvo je, zato su bezbrižni. Dijete zrcali njihovu bezbrižnost i ne osjeća pritisak da mora biti u svemu savršeno.
Obično kada se briga pojavi, tada nestaje bezuvjetna ljubav. Briga nastaje iz potrebe da kontroliramo situaciju, ponašanja i ljude. Ako ih želimo kontrolirati, znači da ih u potpunosti ne prihvaćamo i ne volimo takvi kakvi jesu.
Pomažemo li brinući tuđe brige?
Ako naš prijatelj teško oboli, drugi dobije otkaz, a treći izgubi svu imovinu, naša prirodna reakcija je da brinemo s njima, ali njima to ne pomaže. Isto kao što odlazak na operaciju ima potpuno drugačije značenje ako imamo “podržavajućeg” kirurga koji plače s nama ili “hladnog” kirurga koji će izvesti savršenu operaciju jer je u potpunosti hladne glave.
Prava podrška dolazi od ljudi koji su istovremeno predani nama, ali mogu napraviti i emocionalni odmak kada je to potrebno da bi nas pustili da živimo možda ne baš najsavršeniju verziju sebe, a upravo takvu nesavršenu nas i vole.
Dati pravo na potpunu slobodu misli i djela je najzdraviji i najkonstruktivniji način ljubavi i prihvaćanja.
Izvorni tekst pročitajte ovdje.