Anonimni svjedok: “Slutili su tragediju, Crvelin je molio Slavicu ‘Ako ja idem u taj pakao, pusti mi sina da ostane’ !”
Ako ja idem u taj pakao, onda mi pusti sina da ostane, nemoj nas obojicu slati tamo! Na svoje uši čuo sam te riječi pokojnog Ivice Crvelina, koji je molio zapovjednika Dražena Slavicu prije ukrcaja u helikopter što nas je odvezao na Kornate.
Nije on jedini slutio tragediju nego i Joško Klarić, koji je zapovjedniku rekao: “Ako moramo ići tamo, pošalji nas starije i iskusnije, a nemoj dicu slati doli. Znaš da je doli jugo i da može biti svašta!”
Zapovjednik Slavica oglušio se na njihove vapaje i rekao:
“Nemoj ništa govoriti, nego slušaj zapovijed!”, ispričao je jedan od preživjelih vatrogasaca s Kornata koji se s pet kolega spasio samo zato što su prvi iskrcani iz helikoptera na uvali Kravljačici, gdje su spašavali kuće od požara koji je bjesnio.
“Dečki, obranite objekte i dobro se čuvajte”, rekao nam je pri iskrcaju zapovjednik Dino Klarić”, kaže vatrogasac. Njih su šestorica u posljednji čas uspjela pobjeći iz vatrenog obruča i spasiti se od požara koji je bjesnio u toj uvali. A ostalih 17 vatrogasaca prebačeno je helikopterom na frontu požara kod Velikog vrha, koji je od uvale Kravljačica udaljen 8 kilometara.
Od njih 17 samo su četvorica spašena: trojica Zablaćana koji su pri iskrcaju iz helikoptera izgubili mobitel i vratili se tražiti ga te Joško Klarić, otac poginulog zapovjednika JVP-a Šibenik, koji otišao na uzvisinu mobitelom pozvati pomoć. Na gašenje požara poslano je 25 vatrogasaca. Kad su se ukrcali u helikopter, pilot je pitao koliko ih je, a zatim rekao da dvojica moraju izaći.
“Izašla su dva vatrogasca iz Zablaća”, kaže svjedok vatrogasac. Oko podneva prvi su vatrogasci iskrcani u uvalu Kravljačica, a sa zapovjednikom Dinom Klarićem posljednji su se put čuli oko 13.30 sati.
Svjedok Expressa tvrdi da su u vatrenu stihiju poslani bez vode u naprtnjačama i sa slabom opremom. “Rekli su nam da će nas voda čekati na čelu požara, naime, ondje je spuštena vodena kruška s 2000 litara. Kad su se iskrcali, pošli su po vodu i ondje su upali u vatreni obruč”, kaže.
“Mi u uvali Kravljačica vatru smo gasili maslinovim granama. Imali smo vodenu pumpu zvanu patka, koju nismo uspjeli staviti u more jer je bila daleko.
“Čujemo se kasnije, zovite me na mobitel”, bile su posljednje riječi koje su čuli od svog zapovjednika. Poslije s njim nisu uspjeli uspostaviti vezu jer se ostalih 13 vatrogasaca, od kojih je sedam poginulo, a šest ih je teško ranjeno, našlo u vatrenom obruču.
“Oko 14.30 sati uspjeli smo dobiti pilota u kanaderu, koji je rekao kako ni s kim na terenu ne može uspostaviti vezu. Mi smo zvali njega jer smo pola sata prije od Mirka Juričeva, zapovjednika JVP-a Vodice, dobili poruku da su dečki u vatrenom obruču i da im idemo pomoći. Od njih smo bili udaljeni osam kilometara.
Njemu je na mobitel poslao poruku sin Ante:
“Tata, trebamo pomoć, opkoljeni smo vatrom, treba nam hitno izvlačenje!” Šestorica vatrogasaca koji su se prvi iskrcali na Kornatima nakon tog dramatičnog poziva krenuli su u pomoć svojim opkoljenim prijateljima. Međutim, bili su tako daleko da im nisu uspjeli pomoći, a prije njih, oko 17.30 sati, stigao je Stipe Božić s Gorskom službom spašavanja. Uz pomoć preživjeloga Joška Klarića, kojemu je sin umro na rukama, spašavali su preživjele. Ostali su vatrogasci krenuli u potragu za nestalim kolegama i nekoliko kilometara iznad uvale Šipnat kod Velog vrha pronašli pet izgorjelih tijela.
“Našli smo pet izgorjelih kolega, prepoznao sam samo zapovjednika Dina Klarića. Tek kad smo vidjeli izgorjela tijela, shvatili smo što se dogodilo. Nisu uspjeli ni opremu navući na sebe, odmah su se našli u vatrenom obruču. Tijela smo pronašli u noći, oko 2 sata, a 200 metara dalje našli smo tijelo još jednoga kolege. Nedostajalo mu je samo 100 metara da se spasi”, kaže vatrogasac koji je želio ostati anoniman. “Istinu moramo reći zbog svojih kolega koji su zbog nečije samovolje izgubili živote”, kaže vatrogasac.