Spektakularna snimka iz svemira; Satelit snimio težinske valove nad Jadranom

Posljednjih nekoliko dana preplavila nas je hladna zračna masa. U izraženom sjevernom visinskom strujanju u atmosferi je došlo do stvaranja težinskih valova u zavjetrini Dinarida. Da će se pojaviti težinski valovi danima su sugerirali prognostički modeli. Primjerice na sinoptičkim kartama koje predviđaju tlak zraka bile su uočljive intenzivne naizmjenične uzlazne i silazne struje iza planinske prepreke u povoljnim uvjetima za nastanak valovitog strujanja, piše Dalmacija danas.

Pojava je bila najviše izražena nad Dalmacijom, mada se javila i iznad sjevernog Jadrana. Današnje satelitske snimke naoblake jasno su vizualizirale postojanje težinskih valova nad Jadranom. Oblaci su se formirali u pravilnim razmacima, potpuno paralelno sa smjerom pružanja Dinarida. Sredinom dana bio je zanimljiv red oblaka koji se od Velebita stvarao preko Jadrana sve do Italije.

Postojanje težinskih valova u atmosferi jučer je na primjeru oscilacija razine mora u uvali u Vrboskoj zabilježio fotograf Jakš Kuzmičić na način da je napravio timelapse u trajanju od 10-ak minuta, kada se razina mora nekoliko puta dizala i spuštala.

U nastavku pročitajte znanstveno objašnjenje nastanka težinskih valova preuzeto sa stranice Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Zašto se javljaju težinski valovi i rezonanca u moru?

Težinski valovi su prirodan mehanizam uravnoteženja gibanja atmosfere i mora. Kompletno razumijevanje mehanizma nastanka težinskih valova u atmosferi još uvijek nije do kraja dokumentirano, ponajprije zbog njihove izrazite promjenjivosti u prostoru i vremenu, te je njihovu pojavu teško uhvatiti klasičnim meteorološkim mjerenjima kao i reproducirati sinoptičkim i mezoskalnim meteorološkim modelima. Naime, njihova horizontalna valna duljina se kreće od nekoliko kilometara do nekoliko stotina kilometara, vertikalna im je valna duljina od nekoliko stotina metara pa do nekoliko kilometara, dok im je period u rasponu od nekoliko minuta do nekoliko sati. Amplituda težinskog atmosferskog poremećaja je najčešće manja od 1 hPa, ali u ekstremnim slučajevima može biti i do 15 hPa, pa stoga može bitno utjecati na polje tlaka zraka u nekom području te proizvesti pogreške u meteorološkim analizama i prognozama na mezoskalnoj prostornoj ljestvici. Težinski valovi u atmosferi najčešće nastaju u područjima frontalnih zona u kojima se odvijaju izraziti procesi vertikalnih gibanja zračnih masa pri čemu, zbog izražene horizontalne mlazne struje, dolazi do snažnog smicanja vjetra po visini. Vertikalna gibanja su povezana s oslobađanjem latentne toplinske energije, a odvijaju se u područjima koja prethode putanji atmosferske fronte. Nastanak težinskih valova može biti povezan i s razvijenim olujnim mezoskalnim ćelijama, na čijim rubovima dolazi do nestabilnosti pri čemu nastaju težinski valovi koji se šire od izvora, te mogu bitno mijenjati prostorna polja tlaka zraka i vjetra, uzrokujući kratkotrajne impulse vjetra s brzinama i preko 25 m/s, piše Dalmacija danas.

Pojava težinskih valova nad Jadranom do sada nije sustavnije obrađivana, no poznato je da pod određenim uvjetima oni uzrokuju nagle promjene morske razine i struja u obalnim područjima. Ova pojava je naročito izražena u srednjem Jadranu, u Zaljevu Vela Luka i Starigradskom zaljevu, gdje su u lipnju 1978. i 2003. zabilježene poplave upravo zbog pojave težinskih valova u atmosferi. Naime, mjerenja oscilacija tlaka zraka na meteorološkim postajama u srednjem Jadranu dana 21. lipnja 1978. godine dokumentirala su gibanje težinskog poremećaja u atmosferi prema sjeveroistoku brzinom od 22 m/s. Taj dan je Velu Luku na otoku Korčuli zapljusnuo val od 3 metra noseći sve pred sobom, pri tom pričinivši štetu golemih razmjera. Slična pojava, no ovog puta gibajući se prema ESE smjeru, zabilježena je 27. lipnja 2003. godine, uzrokujući porast razine mora u Starom Gradu preko 1 metra u luci, te poplavljujući kuće uz obalu. Istovremeno su u Malostonskom zaljevu zabilježene izrazito jake struje koje su odnijele dio uzgajališta školjaka i pomicale sidrene blokove teške i više tona.

Analizom sinoptičke situacije tijekom noći 26/27. lipnja 2003. godine pokazalo se da je hladna fronta sa sjevera Europe uzrokovala stvaranje ciklone nad središnjom Europom, zahvativši i dijelove južne Europe. Pri tome se, zbog naglih promjena u atmosferi, stvorio težinski val koji je, zbog zapadnih visinskih vjetrova na južnoj periferiji ciklone, 27. lipnja 2003. godine od 5:30 do 8:30 prešao preko područja srednjeg Jadrana. Upravo u tom razdoblju zabilježene su poplave Starog Grada i jake struje u akvatoriju Malog Stona. Izračunata prosječna brzina atmosferskog težinskog poremećaja ESE smjera bila je oko 22 m/s, a pripadajuća oscilacija tlaka zraka imala je period od oko 70-80 minuta te amplitudu oko 3 hPa. U isto vrijeme izmjerena brzina vjetra nije premašivala 6 m/s.

Analizom sinoptičke situacije tijekom noći 26/27. lipnja 2003. godine pokazalo se da je hladna fronta sa sjevera Europe uzrokovala stvaranje ciklone nad središnjom Europom, zahvativši i dijelove južne Europe. Pri tome se, zbog naglih promjena u atmosferi, stvorio težinski val koji je, zbog zapadnih visinskih vjetrova na južnoj periferiji ciklone, 27. lipnja 2003. godine od 5:30 do 8:30 prešao preko područja srednjeg Jadrana. Upravo u tom razdoblju zabilježene su poplave Starog Grada i jake struje u akvatoriju Malog Stona. Izračunata prosječna brzina atmosferskog težinskog poremećaja ESE smjera bila je oko 22 m/s, a pripadajuća oscilacija tlaka zraka imala je period od oko 70-80 minuta te amplitudu oko 3 hPa. U isto vrijeme izmjerena brzina vjetra nije premašivala 6 m/s.

Analizom rezultata izračuna numeričkog modela je ustanovljeno da su za poplavu Starogradskog zaljeva i pojavu jakih morskih struja u Zaljevu Malog Stona odgovorna tri procesa: Proudmanova rezonanca, obalna rezonanca i topografski efekt. Pojasnimo navedeno. Proudmanovom rezonancom u oceanografiji nazivamo rezonantno pobuđivanje valova u moru atmosferskim valovima. Pobuđivanje se odvija na točno određenim dubinama na kojima je brzina atmosferskog vala približno jednaka brzini vala u moru. Osim toga, potrebno je da područje pobude bude dovoljno dugačko, barem toliko kolika je duljina valnog atmosferskog poremećaja. Pregledom morskih dubina (batimetrije) obalnog područja srednjeg Jadrana, dubine od 50 metara zadovoljavaju uvjet za pojavu Proudmanove rezonance. Obalna rezonanca predstavlja rezonantno pobuđivanje valova u zaljevima i uvalama, a nastaje zbog rezonantnog prijenosa dijela energije atmosferskog poremećaja u more na periodu slobodne zaljevske oscilacije. Slobodnu zaljevsku oscilaciju ili seš, u narodu zvanu i šćiga, možemo usporediti s periodičkim gibanjem vode u nekoj posudi nakon što je pomaknemo iz položaja ravnoteže. U slučaju Starog Grada, osnovni seš starogradskog zaljeva je iznosio oko 11 minuta, a istovremeno se javio i seš starogradske luke perioda 6 minuta. Modelirane maksimalne amplitude visine razine mora na dnu Starogradskog zaljeva iznosile su oko 130 cm, otprilike onoliko koliko su izvijestili očevici spomenutog događaja. Topografsko pojačavanje vala u moru uzrokovano je suženjem i oplićavanjem mora duž gibanja atmosferskog poremećaja, što je naročito bilo izraženo u području Zaljeva Malog Stona. Naime, najjače struje su zabilježene upravo u područjima dvaju suženja, naročito u unutarnjem plitkom prolazu (dubine od 3 do 6 metara) gdje su struje modelirane s iznosima od 120 do 150 cm/s. Ovako jake struje bile su dovoljne za pomicanje sidrenih blokova uzgajališta školjaka u dublje dijelove zaljeva, uništavajući kompletan uzgoj na tim područjima, piše Dalmacija danas.

 

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...