Na otoku Pagu svjedoci “poprskani krvlju”, u Poreču zavezali utege i bacili ga iz čamca živog

Turistička sezona u Hrvatskoj, sudeći prema tvrdnjama Hrvatske gospodarske komore, ove godine startala je dobro. Turista na našem Jadranu ne fali, a budući da je Hrvatska jedna od poželjnijih destinacija za pretpostaviti je kako će ih u špici sezoni biti još više, piše 100 posto.

Iako se ponekad po pitanju turista u Hrvatskoj sve čini bajnim, bilo je i trenutaka kada su strani državljani punili naslovnice domaćih medija. Misteriozni nestanci i ubojstva turista također su dio naše stvarnosti, a u nastavku donosimo nekoliko stravičnih slučajeva koji i danas izazivaju osjećaj jeze.

Kobni obračun britanskih kriminalaca na Zrću

Prošle godine ubijen je Ugo Wilson, 26-godišnjak iz Londona, kada su se ispred na plaži Zrće sukobile dvije skupine Britanaca zbog preprodaje droge. Ubojstvo turista dogodilo se samo nekoliko dana nakon što je još jedan mladi Britanac smrtno stradao u Hrvatskoj kada je na njega, dok je pretrčavao autocestu, naletio automobil.

Wilsona je izbo godinu dana mlađi Britanac Douglas Cane, a ujedno je ozlijedio i još dvojicu svojih britanskih sunarodnjaka. Daniel Deeds, jedan od svjedoka koji je bio u Wilsonovom društvu, kazao je kako je skupina muškaraca “ljutito gledala u njih” u klubu, a kada ih je pitao u čemu je problem, rekli su mu da su im sumnjivi.

Mrtvozornik je rekao da su svjedoci bili “poprskani krvlju” i da se Wilson “držao za prsa” kad je pao na pod. Cane je nakon počinjenja zločina pobjegao, no policija ga je vrlo brzo identificirala zahvaljujući nadzornim kamerama kluba Kalypso.

Cane je pobjeći iz Hrvatske nakon što je za njim izdana tjeralica. Izgled si je pokušao promijeniti brijanjem glave, ali je uhićen na splitskoj Zračnoj luci odakle je do Londona pokušao doći sa svojom putovnicom.

Nakon Wilsonove smrti na površinu su isplivali detalji o njegovom životu. Britanski mediji su pisali kako je Wilson kao  dio organizirane razbojničke skupine orobio više od 40 trgovina u Londonu. Krali su mobitele, laptope i tablete i tijekom pet mjeseci pljačkanja počinili štetu u iznosu od 150 tisuća funti, a Wilson je tada osuđen na dvije godine i tri mjeseca zatvora.

Zavezali mu utege, pa ga iz čamca bacili u more

2005. godine dvojica mladića, Marko Rajković i Marko Buršić, u Poreču su pretukli Britanca Anthonyja Rushtona i uzeli mu novčanik i zlatni lančić. Misleći da je mrtav, onesviještenog su ga stavili u čamac i odvezli na otvoreno more. Tamo su mu na tijelo zavezali utege i bacili ga iz čamca.

Policija je pokrenula istragu zbog njegovog nestanka. Prema informacijama kojima su raspolagali, policija je znala da je Britanac posljednji put viđen u hotelu Pical u večernjim satima 14. listopada. Njegov nestanak prijavljen je 18. listopada, kada je grupa britanskih turista s kojom je Peter Anthony Rushton stigao u Poreč odlazila s odmora.

Do 8. studenoga nikakvih informacija o nestalom Britancu nije bilo, no toga je dana novigradski ribar Robert Majdenić u moru na dvije nautičke milje od obale između Poreča i Červara kraj rta Sv. Martin pronašao leš tada nepoznatog muškarca.

Patolog pulske Opće bolnice dr. Ilija Kučinar, koji je obavio obdukciju tijela, ustvrdio je tada da je nepoznati muškarac visok oko 176 centimetara i srednjih godina starosti, između 35 i 40 godina. Ustvrdio je i kako zbog uznapredovalih truležnih promjena na tijelu nije moguće utvrditi uzrok smrti te da je tijelo u moru bilo između 10 i 12 mjeseci. Muškarac je u moru pronađen potpuno gol, bez ikakvih isprava, a noge su mu bile vezane špagom na kojoj su bili utezi.

Policija je tada više puta govorila kako se leš nepoznatog muškarca ne dovodi u vezu s nestalim britanskim mladićem. A onda je svjedok otkrio strašnu istinu: dvojica porečkih mladića opljačkala su ga i ubila. Treći, koji je bio prisutan zločinu, proglašen je nevinim.

Talijan Pierangelo Cerana stradao je od bezobzirnih pljačkaša u svom kamperu

Talijan Pierangelo Cerana ubijen je u svibnju 2007. godine na Krku. Za ubojstvo 61-godišnjaka s po 22 godine zatvora osuđeni su Branko Musai Dominik Radić koji su provalili u Ceranin kamper u autokampu Konobe kod Punta i vezali ga ljepljivom trakom.

Radić ga je izudarao plinskim pištoljem po glavi, a obojica su ga udarala rukama i nogama kako bi ga natjerali da im kaže gdje drži novac. Od teških ozljeda glave Cerana je umro u riječkoj bolnici šest dana kasnije.

2009. godine na hridima otoka Velikog Vinika kod Murtera pronađeno truplo nepoznate osobe. Policija je ubrzo otkrila da se radi o 48-godišnjoj Vieri Malovikovoj koja je dva mjeseca ranije misteriozno nestala iz restorana na Murteru, dok je njezin muž plaćao račun.

Kako su pisali mediji, s njenim nestankom povezivalo se Dragana Paravinju, čije se ime tada vezalo i uz nestanak 17-godišnje Antonije Bilić. Jedan od murterskih ugostitelja, u čiji je lokal Malovikova bila navratila sa suprugom, prepoznao je upravo Paravinju kao muškarca koji joj se, navodno, besramno upucavao.

Policija je tada izjavila kako nema indicija i sumnji, a kamoli dokaza da bi Paravinja bio povezan s time. U vrijeme njenog nestanka njen muž Lubomir Malovikov je bio podvrgnut poligrafskom testiranju, a po rezultatima ga se nije moglo dovesti u sumnju da je pripremao, sudjelovao ili počinio ubojstvo svoje supruge.

Je li smrt Australke bio nesretan slučaj?

Slučaj njene smrti ostao je pomalo zasjenjen slučajem Australke Britt Kathryn-May Lapthorne. Ona je 17. rujna 2008. doputovala u Dubrovnik  i odsjela je u apartmanu. Istog dana je otišla u obilazak grada, nakon čega se nije vratila i izgubio joj se svaki trag.

Posljednji put je viđena u noći na 18. rujna u diskoteci ‘Fuego’ na Pilama, a njezin nestanak prijavio je vlasnik apartmana. Britt je u apartmanu u Dubrovniku ostavila i svoje dokumente te ostale osobne stvari.

Njezina obitelj i prijatelji, odmah nakon nestanka, tražili su je preko Facebooka, a potragu su objavili i u grupi “Nestale osobe”. Njeno tijelo pronađeno je devetnaest dana kasnije u uvali Danče.

Godinu i pol dana istrage i više od 200 saslušanih osoba trebalo je policiji da bi priznala da smrt mlade Australke nije bila posljedica nesretnog slučaja.

U završnom izvješću koje su obitelji nesretne djevojke uputili iz hrvatske policije, kako su prenosili australski mediji, stoji kako je, nakon posljednjih deset obavljenih razgovora s osobama koje su bile u blizini Britt Lapthorne zadnjih dana njenog života, trag odveo do jedne osobe koju policija ne može povezati s nestankom.

Tijelo nestale Britt pronađeno je nakon 19 dana

Policija je u cijelom slučaju ispala nestručna, a toj tvrdnji u prilog išli su brojni propusti koje su djelatnici najjužnije hrvatske policijske uprave napravili u nekoliko prvih sati i dana od nestanka djevojke, što se pokazalo ključnim za kasniji epilog slučaja.

Prvo su odbili zaprimiti prijavu o nestanku koju je prijateljica nesretne djevojke pokušala podnijeti jutro nakon što je zatekla prazan Brittin krevet u hostelu u kojem su odsjele, potraga je pokrenuta tek kada je alarm podignut preko Facebooka i nakon što je priča dospjela u novine.

U samoj istrazi ništa nije učinjeno dok u Dubrovnik nisu stigli brat i otac nesretne djevojke, no tada je već bilo kasno. Uslijedila je nekakva vrsta policijskog nečinjenja koja je iz dana u dan bila sve očitija, budući da su svjedoke prije njih pronašli novinari, i prije policije rekonstruirali posljednje trenutke koje je Britt provela u Dubrovniku.

Na kraju, policija je sve pokušala staviti “ad acta” tvrdnjom kako patolozi nisu na kasnije pronađenom tijelu pronašli tragove nasilja, a oni se niti nisu mogli pronaći s obzirom na to u kakvom je stanju tijelo bilo.

Jedno je bitno pitanje i tada ostalo zataškano, a postavili su ga australski patolozi. Kako to da na pronađenom tijelu nedostaju šake i stopala? Logičan je odgovor bio da je tijelo bačeno u more s utezima vezanim za udove, a pronađeno je nakon što su opterećeni dijelovi, pod utjecajem mora, otpali, a tijelo isplivalo.

Tako je tajna smrti Britt Lapthorne do samog kraja obilježena kao jedna od najvećih misterija u hrvatskoj modernijoj povijesti.

22. kolovoza 2012. na splitskom Marjanu dogodilo se ubojstvo 31-godišnje djevojke iz Meksika Selene Margarite Graciano Macedo koje je zgrozilo i užasnulo ne samo stanovnike Splita, već i cijelu državu.

Za ubojstvo nesretne Meksikanke osuđen je Edi Mišić i to na 15 godina zatvora. Kako je o slučaju pisala Slobodna Dalmacija, 31-godišnjakinja je s bratom Emanuellom par dana  prije ubojstva iz Dubrovnika stigla u Split. U njemu su namjeravali ostati tek jedan dan, da bi nakon dolaska, ranije tog dana kad je nesretna djevojka ubijena, odlučili produžiti svoj boravak za još jedan dan.

Njen brat je ispričao kako su nakon ručka u restoranu krenuli prema vrhu Marjana između 15 i 16 sati. Kada su došli do crkvice sv. Nikole Emanuell je kazao sestri da ne može više šetati jer se prejeo te su se dogovorili da će je on pričekati na tom mjestu.

Meksikanka je nastavila svoj put prema vrhu Marjana, a nakon što se oko 19 sati nije pojavila njen brat je postao zabrinut. Kako nije poznavao brdo odlučio se vratiti u hostel, a tamo su mu rekli da se njegova sestra još uvijek nije vratila.

Oko 22 sata zamolio je osoblje hostela da nazovu policiju te su vrlo brzo došla dvojica policajaca u civilu. Otišao je s njima na Marjan, dozivao je sestru, no njoj nije bilo ni traga ni glasa. Od tog trenutka počinje vrlo opsežna i temeljita potraga policije i pripadnika HGSS-a koji su cijelu tu noć češljali Marjan, no bez uspjeha.

Pripadnici GSS-a i policije pretražuju park šumu Marjan

Potraga se nastavila i jutro poslije, a tada se prvi put došlo do jasne spoznaje da se djevojci nešto dogodilo. Na dijelu pješačke zemljane staze, 250 metara od njezina početka, koja vodi do spomenika Umbertu Girometti, pronađeni su Selenina desna japanka i šešir te komad samoljepive crne trake koja je bila dvostruko presavijena.

Dva dana kasnije, na južnoj padini Marjana, podno kamenog suhozida u podnožju stabla, pronađen je zakrvavljeni ruksak, a u njemu je policija pronašla zakrvavljeni kuhinjski nož s natpisom, dužine oštrice 13 cm koji je naknadno oštren i na čijoj su dršci bila vidljiva dva krvava otiska koja pak nikad nisu identificirana jer nisu bila podobna za vještačenje, potom dres nogometnog kluba A.C. Milan s brojem 5 i natpisom “Rek.i” (zapravo je pisalo Reksi, no jedno slovo je izblijedilo op.a.), dvije samoljepive trake, zakrvavljeni ručnik, vrećica s tri sendviča od različitih vrsta kruha u kojima je bilo po nekoliko šnita salame, dva Selenina fotoaparata te par radnih rukavica.

Njeno tijelo pronađeno je tri dana nakon ubojstva. Kako se ustanovilo, ubojica je uhvatio Selenu i višeslojnom ljepljivom trakom zalijepio joj je usta te vezao ruke, da bi je zatim odvukao niz južnu padinu do ogradnog zida. Nesretnu je djevojku potom položio na tlo, i razodjenuo je, da bi joj zatim u svega dva zamaha nožem praktički odrezao glavu.

Policija je u medijima objavila sliku krvavog dresa koji ih je odveo do Mišića. On je uhićen početkom listopada 2012., a naknadnim vještačenjem utvrđeno je da se njegovi otisci nalaze na komadiću trake pronađene drugog dana potrage te na bijeloj traci iz ruksaka. Njegov DNA pronađen je na izolir traci te na Seleninoj haljini i na unutarnjem dijelu radne rukavice. Bilo je nesporno da je Mišić bio na Marjanu kada je nestala Meksikanka i da je sudjelovao u ubojstvu.

Misteriozni nestanak na festivalu

U Tržiću Tounjskom  2014. godine nestala je Francuskinja Anne-Cécile Pinel. Posljednji dan Momento Dementa, 15. srpnja 2014., najvjerojatnije je bio i posljednji dan života 23-godišnje Francuskinje. Anne-Cecile cijelu noć na ponedjeljak provela je plešući uz glavnu binu gdje su se izmjenjivali DJ-i.

Anne je, prema dostupnim informacijama, uzela opojnu drogu LSD i krenula na plesni podij. Prijateljici je potom rekla da ide prošetati, a iz šetnje se nikad nije vratila. Posljednji put je viđena kraj antifašističkog spomenika u Tržiću Tounjskom.

Njezin nestanak prijavljen je dan kasnije, u utorak u večernjim satima, u vrijeme kada se iz kampa razišla velika većina od 2000 gostiju, a 90 posto njih bili su stranci.

U velikoj potrazi pronađen je njezin kamper. U napuštenoj kući u blizini nađena je i njezina torbica s bočicom vode te novčanik bez dokumenata i novca. To je intenziviralo akciju traganja u kojoj su sudjelovali ronioci, policija, HGSS, brojni volonteri, ali i lovci koji su najbolje poznavali taj teren.

Pretražena je rijeka Mrežnica, obale, šume, a teško pristupačne terene ili one sumnjive zbog mina pretraživali su dronovi. Ispitano je nekoliko stotina ljudi, ali baš ništa nije dovelo do nekih novih tragova.

Lovci iz Tounja naišli su na ljudsko tijelo u raspadanju tijekom nedjeljnog lova

7. siječnja 2018. ogulinski lovci pronašli su ljudske kosti. Ustanovljeno je da se radi o ženskom kosturu te su primijećeni tragovi ozljeda. Na lubanji koju su pronašli lovci vidljiv je bio i prijelom baze lubanje kod slušnog otvora, na desnoj sljepoočnici.

Kostur je pronađen na otvorenom prostoru nedaleko od jednog grma, kilometar i pol udaljenoj lokacije gdje je s prijateljicom Roxane bila na festivalu psihodelične glazbe Memento Demento. Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta na Šalati potvrdio je kako kosti pripadaju Anne-Cécile.

Uzrok njene smrti nikada nije do kraja razjašnjen. Iako su mnogi smatrali kako se radilo o ubojstvu, sumnja se da je Anne-Cécile pala s dalekovoda s obzirom na to da je njeno tijelo pronađeno u njegovoj neposrednoj blizini.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...