Trebaju li kandidati lokalnih izbora biti rođeni u sredini u kojoj se kandidiraju? Marcelić: “Iza Drugog svjetskog rata u Zadru je živjelo nekoliko tisuća ljudi, danas 70 tisuća. Te su priče antiurbane”

Nakon afere koju je izazvala Mirela Holy izjavom o ‘dotepencima’ koji se dolaze cijepiti u Zagreb, postavlja se pitanje  trebaju li kandidati na lokalnim izborima biti rođeni u sredini u kojoj se kandidiraju?

Milanu Bandiću gotovo stalno se spočitava to da nije rođeni ‘Zagrepčanec’, a slične primjedbe, da nije rođena Riječanka, dobiva i Katarina Peović, kandidatkinja Radničke fronte za gradonačelnicu Rijeke, ali i HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba Davor Filipović, rođen u Sarajevu.

Je li građanima i društvu zbilja važno to da je kandidat rođen u sredini u kojoj izlazi na lokalne izbore, upitali smo i sociologa i profesora na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru Svena Marcelića.

‘Često se događa ta distinkcija između onih koji su rođeni ili nisu u tom gradu ili općini, ali kad pogledate, to nije neuobičajeno. U Parizu su imali zadnjih nekoliko gradonačelnika zaredom, pa i aktualnu gradonačelnicu, koji su rođeni ne samo izvan Pariza, nego i izvan zemlje i kontinenta (op.a., aktualna gradonačelnica Anne Hidalgo rođena je u Španjolskoj dok je njen prethodnik Bertrand Delanoë rođen u Tunisu). Bivši gradonačelnik Londona Boris Johnson rođen je u New Yorku, a aktualni gradonačelnik Sadiq Khan porijeklom je Pakistanac. To što netko nije rođen u tom gradu ne bi trebalo stvarati nikakve probleme. Važno je da živi negdje, sudjeluje u zajednici, plaća poreze, a odakle je, to je potpuno nebitno. U krajnjoj liniji, odlika gradova je da privlače ljude, tako da je prigovor da netko nije rođen u tom gradu prilično glup. Osim toga, Zagreb ne bi bio to što jest da nije bilo useljavanja u njega’, kaže za tportal Marcelić i dodaje:

‘Imamo zemlju koja je ključno određena doseljavanjem, barem što se tiče gradova. Imate i primjer Zadra, iz kojeg se ja javljam, a u kojem je nakon Drugog svjetskog rata živjelo nekoliko tisuća ljudi dok ih danas ima 70 tisuća. U Rijeci je bilo nekoliko desetaka tisuća Talijana i gotovo su svi nestali, a oni su sigurno bili bitni za ono što Rijeka jest ili nije. Tako da su te priče o mjestu rođenja u gradovima koji su određeni doseljavanjem totalno deplasirane, a ja bih rekao i antiurbane’, poručuje Marcelić, dodavši da takve izjave mogu u neku ruku biti i šovinističke.