Zašto pružamo otpor mjerama? Marcelić: “Ljudi su društvena bića. Oduzimanje prilike za druženje donosi temeljne probleme oko toga što mi jesmo kao vrsta”

U vrijeme kada Beroš provodi vrele ljetne mjesece u društvu ljupkih dama iz showbizza ljubeći im ruke, dok uz pjesmu i piće šef Stožera Božinović tulumari u HDZ-ovom izbornom taboru, a Markotić bez maske drži govor pred okupljenim mnoštvom na misi za Stepinca, od građana se očekuje solidarnost, odgovornost i vojnička disciplina.

Ponavlja nam se da izbjegavamo druženje s bližnjima, čak i bliskom familijom, da držimo razmak, nosimo maske, da se u trgovačkim centrima zadržavamo svega 15 minuta, a na otvorenom izbjegavamo okupljanja veća od 30 ljudi.

Građani bi vrlo vjerojatno smogli snage za nova odricanja da članovi Stožera nisu do kraja srozali svoj autoritet.

Pretjeranim politiziranjem i nedosljednošću u vlastitom ponašanju, “superjunaci nacije” izgubili su kredibilitet i ozbiljno poljuljali povjerenje koje su na početku epidemije uživali.

Za nekoliko dana puni se točno godina od početka epidemije u Hrvatskoj. Tim povodom razgovarali smo sa sociologom Svenom Marcelićem koji nam odgovara zašto ljudi sve češće pružaju otpor mjerama službenih vlasti, ali i koje je pozitivne promjene iznjedrila koronakriza.

Svjedočimo otporu dobrog djela ljudi prema donesenim mjerama. U Zadru za primjer možemo navesti Badnjak u Kulta i subotnje špice koje okupljaju mnoštvo na Forumu… Kada su hrvatski građani prestali vjerovati članovima Stožera?

Problem s mjerama stožera je što nisu konzistentne i što se mijenjaju prilično neorganizirano. Prvo smo imali lockdown, zatim u vrijeme sezone gotovo potpuno otvaranje, onda opet lockdown. Ključna stvar kod donošenja takvih mjera je da moraju imati na umu da su ljudi društvena bića, što znači da oduzimanje prilike za druženje donosi temeljne probleme oko toga što mi jesmo kao vrsta. U takvim okolnostima potencijal za otpor je velik i zato je važno da sve bude dobro komunicirano, na vrijeme i s jasnom svrhom. Rekao bih da stožer to nije činio dosljedno, a nije pomoglo ni što je dobar dio njegovih članova stranački povezan – tu se opet vraćamo na problem nepovjerenja građana u politiku.

“Nije sve tako crno”. Uočavate li neke pozitivne promjene u svakodnevnom životu ljudi?

Pozitivni pomaci se vide prije svega kao nešto što je nastalo iz nužnosti. Naravno, shvaćamo koliko nam nedostaju roditelji, djeca, prijatelji… A javio se i povećani osjećaj altruizma, ljudi više pomažu jedni drugima. S druge strane, kriza ekonomije dovela je do toga da se počinje polako preispitivati i neke stvari koje su bile zaista problematične u hrvatskoj politici i ekonomiji, a uzimale su se zdravo za gotovo. Jedna od njih je aktualna priča o gospodarskoj komori, a znamo i da se u vrijeme potpunog zatvaranja pokazalo da je dobar dio birokracije moguće obaviti i digitalnim putem. Drugim riječima, narastao je potencijal za neke zaista važne promjene.