Emilija Kokić o Eurosongu: “Kad se dogodi nešto što nitko nije želio, onda se uporno kopaju i traže razlozi”

Zašto 3 godine nismo ušli u finale, je li Albina pokradena, i je li važnija priča ili pjesma? Sve su to pitanja za jedinu našu predstavnicu koja je na Eurosongu pobijedila – Emilija Kokić, a koja je gostovala u RTL Direktu.

„Sve ću vam ja u detalje. Na svako pitanje imam odgovor“, rekla je Emilija.

Emilija, sigurna sam da ste vidjeli njezin nastup. Kako vam se svidio?

Fantastičan je. Stvarno od načina na koji je otpjevala, scenski nastup, kostimi, sve do najsitnijeg detalja što je ekipa mogla napraviti, sve je napravljeno.

Slažete li se vi s ovom općom hrvatskom ocjenom da je pokradena ili ne?

Najgora stvar je što je bilo samo 10 mjesta i nažalost nije ušla u tih 10. Sumnjam da je to sad netko direktno razmišljao i kreirao – e, Hrvatska neće ući, namjerno ih nećemo pustiti. Sumnjam da je bilo nešto tako.

Vi niste vidjeli ovo što se spominjalo neku tremu, neko možda malo falšanje i to? niste primijetili da je tako bilo?

Ma sve da sam primijetila, ja bih to oprostila i ne bih nikako uzela jer ne znam da li postoji iti jedan izvođač koji u live prijenosu na takvom jednom spektaklu nema barem uzbuđenje. Oni koji nemaju tremu su apsolutno blagoslovljeni. Ja sam bila među njima jer sam gledala u reflektore. Ja nisam uopće vidjela ljude, uopće nisam bila svjesna. Mislim, bila sam svjesna, ali nije me to omelo.

Što mislite onda je bila stvar? Je li bila preslična pjesma drugima ili se jednostavno to tako desi da nema pravde na Eurosongu?

Kad se uđe u finale, kad se dogodi uspjeh, onda se uopće ne priča ni o čemu nego znamo da smo dobri i bilo je sve okej. Kad se dogodi nešto što nitko nije želio, onda onda se uporno kopaju i traže razlozi. Ja stvarno mislim da je zasluženo trebala ući. Nepravedno je što nije ušla, ali stvar se nažalost događaju i bad luck.

Evo i predsjednik Milanović danas kaže u Oxfordskom rječniku piše pod Eurosong da je to prevara i puno se priča o tome je li namješteno ili je sve to geopolitika. Večeras Jutarnji list donosi cijeli razloženost, onda postoje blokovi, ima skandinavski, ima bivši SSSR, pa ovisi tko ima više dijaspore i to sve skupa.

Svatko ima neku svoju teoriju, kažem. Ja zato i obožavam taj Eurosong i svake godine ga pratim i svake godine onako s guštom sudjelujem i gledam i pratim što će ove godine iskočiti kao nekakav razlog. Pretpostavljam da je predsjednik mislio da je to tek iza ’90-e. Naravno, ono ’89. kad smo mi pobijedili, nije to tad bilo. Nije bilo prevara.

Puno se danas priča zapravo o tome da su stvari bile drukčije kad ste vi bili i da je danas puno važnija priča od pjesme. I sad se spominje, ovaj je govorio da ima psihičke poremećaje, ovaj je transseksualan, ovaj je izbjeglica. Je li i vi imate dojam da je stvarno tako i da je možda PR danas važniji nego kvaliteta pjesme?

PR je svakako jako važan i način na koji će svaka zemlja donijeti i predstaviti svog izvođača. Mi svi izvođači imamo svoje tri minute i naravno da nam je u interesu očarati glasom ili scenskim nastupom ili odjećom ili skandalom ili bradom ili maskom ili nečim. Tako da je borba za viđenost borba za plasman i nešto što je legitimno na Eurosongu i sad je samo pitanje ukusa i granice. Znači do kud se to tolerira da ipak se može staviti i proći pod kapom umjetnosti. Kad to već prelazi u nešto što bi se moglo nazvati možda čak i cirkusom ili da nije baš skroz ukusno.

Mnogi komentiraju zadnjih godina da se to pretvorilo u cirkus, ali to valjda tako ide. Kako je bilo kad uspoređujete ovo danas i na Eurosongu na kojem ste vi bili prije 32 godine? Je li tad bila bitnija priča nego pjesma ili nije?

Tad kad smo mi bili, u to vrijeme djelovalo vrlo moderno. Imalii smo stajling, imali smo frizure, imali smo koreografiju, Mislim to je sve bilo drugačije nego što je danas. Iz godine u godinu se ulaže sve više napora i sve više se izvođači i timovi trude i oko biranja . Naravno, raspadom SSSR-a i bivše Jugoslavije, nastalo je više tih zemalja koji valjda na neki način imaju dobrosusjedske odnose i valja podupiru jedni druge.

Znači ipak ima te geopolitike, naravno. Hrvatska je kao da je nekako ranijih ovih godina, vidjeli smo sad i Maju Blagdan, Danijelu Martinović, svi znamo sve već napamet, imala više uspjeha na Eurosongu, a da zadnjih godina nekako nemamo sreće i godinama se nismo plasirali u finale. Kako se vama čini? Jesmo li birali krive pjesme ili nemamo dobre pjesme?

Ja sam imala neku svoju teoriju, ali sad mi Albinin slučaj pada u vodu. Moja teorija je bila da stvarno su izvođači i autori, dakle kompozitori su pokušavali smisliti pjesmu koja zvuči kao da je za Eurosong. Kao da je od jedanput postala nekakva šablona. Bile su godinama pjesme koje su u sebi imale etno, a to je jako Ruslana pokrenula i cijelu tu priču što se sad i ove godine čuje . Mislim, barem u ovoj prvoj polufinalnoj večeri se čuje taj povratak na etno, čak su i na svom jeziku pjevali, što se prije moralo, kad smo mi nastupali. Nama je prošao taj Rock Me Baby, ali zapravo smo trebali nastupati na jeziku zemlje iz koje dolazimo.

Kako bi bilo na hrvatskom Rock Me Baby? Kakva bi bila ta pjesma? Ne znam baš što bi bilo.

Ne znam, ne znam.

Znači mislite da nije stvar u tome da imamo lošu pjesmu ili?

To sam htjela reći pa sam otišla u drugom smjeru. Pjesma je skladana za tog izvođača. Znači timovi su radili točno pjesmu koja bi trebala biti kao za Eurosong. Onda se dogodi da dođe čovjek, odsvira bez ikakvog glamura, bez ikakve strašne produkcije i pobijedi. Mislim, naravno, na Portugal. Onda se dogodi Lordi, onda se dogodi sve što je na neki način iskakalo iz te šablone.

Koji vam je favorit još bio za jučer?

Imala sam ih više koji su bili fantastični. Baš su mi se svidjeli i bili su dobri. Meni se sviđaju ti brzi ritmovi i volim kad ima malo etna. Tako da mi se svidio Azerbajdžan, okej mi je Rusija.

Koji vam je od svih vremena najbolja pjesma koju smo mi imali na Eurosongu? Hrvatski predstavnik.

Za sad Albina.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...