Imaju li i zadarski ravnatelji neugodnosti s roditeljima antimaskerima?: “Djecu se zbunjuje, mi ih kao pedagozi učimo jedno, a onda roditelji kažu ‘ne to nije tako’!”

Dok zbog pogoršanja globalne epidemiološke situacije susjedne zemlje “stežu obruč”, pa tako Slovenci bez Covid potvrda ne mogu u shopping centre, a Talijani, bilo da rade u javnom ili privatnom sektoru, na svoje radno mjesto, Hrvati sve glasnije izražavaju nezadovoljstvo prema jednim od najrelaksiranijih mjera koje imamo u Europskoj uniji.

Udarna tema medija posljednjih desetak dana tako je otac iz Krapinskih Toplica čiji sin ne pohađa nastavu zbog njegova uvjerenja da su maske kancerogene i predstavljaju znak pokornosti i poniženja.

Situacija je eskalirala upadom roditelja istomišljenika u prostorije škole, što se nastavilo prosvjedima zbog kojih je policija do danas ispisala 26 prekršajnih prijava.

Dok jedni smatraju da je ovdašnja škola postala poligon za iživljavanje fanatika, druge je potez skupine protivnika mjera ohrabrio da javno artikuliraju svoje stavove, poput zadarske vijećnice Akcije mladih Marjane Botić koja je obznanila kako ubuduće njezina djeca neće nositi masku u školi te pozvala i ostale roditelje da o tome ozbiljno razmisle.

Imaju li i sami neugodnosti s roditeljima antimaskerima, upitali smo ravnatelje zadarskih škola.

Za sada nije bilo otpora roditelja prema mjerama. Otpora nema ni među djecom, svi se pridržavaju obaveza. Baš sam danas išao u više razrede i među sedmašima vidio učenika koji sjedi u klupi bez maske. Upitao sam ga zašto je ne nosi, a on mi je odgovorio da je cijepljen s obje doze. Doduše, bio je podalje, u kutu učionice. Ne možete znati sa sigurnošću, jer mi kao škola nemamo evidenciju o broju cijepljenje djece, kaže nam Markica Perić, ravnatelj Osnovne škole Stanovi.

Većih problema nije imao ni njegov kolega iz Zadarskih otoka, iako pisanim putem odgovara na upite i prigovore nezadovoljnih roditelja.

Nešto slično onom u Krapinskim Toplicama nismo imali, ali dobivam mailove roditelja koji izražavaju zabrinutost za djecu zbog mjera. Glavni argument je da je upitno koliko maske štite, pa da ne vide svrhu njihovog nošenja. Djeca su, s druge strane, uglavnom poslušna i prilagođavaju se nastaloj situaciji, kaže nam ravnatelj Davor Barić.

Marin Perinić, ravnatelj Pomorske škole Zadar koji radi s pretežno mladićima u formativnoj dobi kod kojih se prirodno budi revolt prema pravilima autoriteta, sa zadovoljstvom kaže kako nije naišao na otpor i nerazumijevanje učenika i roditelja.

Roditelji naših učenika nisu do sada iskazali otpor prema epidemiološkim mjerama koje smo kao ustanova dužni provoditi i na tome im jedno veliko hvala. Time su nam pokazali kako razumiju da mi samo provodimo mjere, a ne donosimo ih. Nadam se da će oni, ako se i pojavi kakav otpor kod roditelja prema mjerama, biti spremni porazgovarati s nama prije poduzimanja ikakvih mjera kao u Krapinsko-zagorskoj županiji. Škola prije svega treba biti poticajna i sigurna okolina za učenje i odgoj. Učenicima su, kao i roditeljima, jasno predočene mjere i stalno ih potičemo na njihovo poštivanje. Svima nam je u interesu nastaviti s nastavom u školi, a ne na daljinu. Naši učenici su iznimno pristojni i uvijek spremni na suradnju tako da s njima stvarno nemamo nikakvih sličnih situacija. I njima, kao i roditeljima su vrata uvijek otvorena za razgovor i suradnju, odgovara nam.

Ante Barać, ravnatelj Petra Preradovića početkom nove školske godine uhvatio se u koštac s gotovo 400 roditelja koji putem peticije traže povratak rada u jednoj smjeni. Isti je ukinut kako bi se izbjeglo grupiranje većeg broja djece i tako spriječilo moguće širenje zaraze među školarcima i nastavnim osobljem.

Svakodnevno odgovaram na mailove roditelja koji se bune protiv maski, distance, jednosmjenskog rada… Imamo i peticiju za povratak jednosmjernog rada, što je nemoguće učiniti s obzirom na to da bi se time povećala fluktuacija unutar školskog prostora. Mjere su tu da se poštuju. Moramo biti odgovorni prema zdravlju djece, ali i prema svima onima s kojima su ta djeca u svakodnevnom kontaktu, od nastavnika do ukućana. Kao pedagozi učimo ih što je ispravno, a što ne i onda im roditelji kažu “ne, to nije tako”. Tu dolazi do dihotomije i djeca su zbunjena, mišljenja je Barać.

Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...