Ilija Matijević: “Sudio sam pošteno, nosio sam pištolj jer sam bio u opasnosti!”

Kontroverzna završnica košarkaškog prvenstva Jugoslavije sezone 1982./83. u košarkaškim se krugovima i danas drži najvećim skandalom u povijesti. Majstorica odigrana 9. travnja 1983. u kojoj je Dražen Petrović s linije slobodnih bacanja donio Šibenki pobjedu nad Bosnom Sarajevo i naslov prvaka Jugoslavije, poništena je dan kasnije.

A kako su Šibenčani odbili igrati novu utakmicu na neutralnom terenu u Novom Sadu, prvak je postala Bosna Sarajevo, što ljubitelji košarke širom bivše države nikada nisu prihvatili jednom od aktera. Sucu Iliji Matijeviću, koji je dvije sekunde prije kraja utakmice dosudio prekršaj igrača Bosne Sabita Hadžića na Draženu Peroviću, utakmica Šibenka – Bosna promijenila je samo karijeru košarkaškog suca, već i cijeli život.

 

Nazvali smo brkatog Iliju koji sada ima 82 godine i obnaša dužnost predsjednika drugoligaša KK Maksimir i prvo pitanje je bilo je li pogriješio te 1983. godine na Baldekinu?

– Svi mi griješimo, ali što se te utakmice tiče i tog prekršaj Hadžića na Draženu, tu je bilo sve čisto kao suza, prekršaj je bio! Govorili su kasnije da je prekršaj stvarno bio, ali nakon isteka vremena, sve imate na snimkama na YouTubeu, sve je regularno, moj obraz je čist! Jednostavno, sve je to bilo izrežirano od strane tadašnje jugoslavenske komunističke politike, Bosna je morala postati prvakom, jer je Sarajevo 1984. godine dobilo domaćinstvo Zimskih olimpijskih igara. O mom slučaju se nije previše tada ni pisalo, jer onda sportski novinari iz hrvatskih medija nisu ni smjeli pisati o toj spornoj utakmici, sve je diktirao Beograd, čak i pisanje.

 

Znači sve je bilo pošteno što se vašeg suđenja tiče?

– Naravno, ja sam samo obavljao svoj posao košarkaškog suca, nadasve korektno, mene nije bilo briga ni za politiku, kao niti za to što je Bosna Sarajevo te godine jednostavno morala postati prvakom. Otjerali su me iz suđenja u najboljim godinama, bio sam i profesor na fakultetu, stizala su pisma iz Beograda da mi zabrane rad čak i na fakultetu, teško je bilo, pritisak je bio ogroman.

 

Navodno su vam nakon te utakmice stizale i prijetnje, čak ste nosili i pištolj?

– Stizale su prijetnje, konstantno, meni i mojoj obitelji, to su bila neka druga vremena, tadašnja jugoslavenska vlast nije prezala ni od čega. A što se pištolja tiče, ja sam ga nosio i prije te utakmice u Šibeniku, jer imam trajnu dozvolu za nošenje oružja, zato što sam bio u opasnosti.

 

Govorilo se da vam je pomogao i pokojni predsjednik KK Zadar Branko Periša?

– Imao sam tu sreću da je u KK Zadar bio predsjednik Branko Periša, jedan sjajan čovjek, nije mogao puno, ali me u neku ruku i spasio od komunističkih vlasti. U to vrijeme život  u Hrvatskoj nije bio kao sada, sve je bilo drugačije, samim time i vlast koja je dopustila da me se tako progoni.

 

Sudili ste i u dvorani Jazine, da li ste ikada  doživjeli neugodnosti sudivši u Zadru?

– Za Boga miloga uvijek je bilo neugodnosti, samo se ja na to nisam obazirao.

 

Usporedite košarku nekada i ovu današnju?

– Pazite, košarka vam nije kao što je nekada bila, ljudi koji su u košarci se bave s nečim o čemu ne znaju ništa.

 

Tko je obilježio hrvatsku košarku?

– Bez ikakve dvojbe to je Krešimir Ćosić, s njim se ne može nitko uspoređivati, on je vrh hrvatske i svjetske košarke. Cijenim i Tonija Kukoča i Dražena Petrovića.

 

Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...