Legendarni Tihi: “Krešo je bio veličina, a Jazine i zadarski navijači posebni!”

Veliki ljubitelj sporta je srpski glumac Voja Brajović (73), popularni Tihi iz serije Povratak otpisanih, koji je znao posjetiti Zadar i koji mu je ostao u najljepšem sjećanju. Tihog smo nazvali i odmah se sjetio zadarske košarke i njenih slavnih dana.

 

Gospodine Brajović, pored glume obožavate i sport, sjećate li se nekoga iz povijesti zadarske košarke?

– Svakako da se sjećam, pa tko ne zna za Giuseppea Pina Giergiu, Krešimira Ćosića, a u pamćenju mi je ostao i trener Vlado Đurović koji je sa KK Zadrom u onoj ludoj i napetoj utakmici pobijedio Cibonu u Zagrebu 1986. godine. Ćosić je bio svjetska klasa, mišljenja sam da Nikola Jokić nekako ima taj gen pobjednika kao i pokojni Krešo. Jednostavno, Ćosić je imao tu nekakvu novu filozofiju moderne košarke, koju je donio na ove prostore, on je mogao igrati sve pozicije, od playa do centra! Naravno, ne smijem zaboraviti ni sjajne D.Petrovića, Kukoča i Rađu.

Poznat vam je i pakleni ambijent dvorane Jazine?

–  Pune Jazine i sjajni zadarski navijači, to je bilo nešto posebno! Košarka je moj najomiljeniji sport, naravno uz nogomet i boks. Recimo u nogometu nisam nikoga dijelio tko je odakle, nitko ne može zaboraviti jednog Vukasa, Bobeka, Zajeca, Bobana, Prosinečkog. Blaža Sliškovića itd.. bez obzira za koga su igrali, to su bili ekstra majstori.

Za koga navijate u košarci?

 

– Ja sam vam neopredijeljeni navijač, ha ha…ja navijam za košarku. Užasno se nerviram kad gledam utakmice i kad vidim kako se gube već dobivene utakmice, u današnjoj košarci momčadi tako lako gube susrete u kojima imaju veliku prednost.

Rekli ste da obožavate i boks?

– Tako je, Mate Parlov je bio odličan boksač i čovjek prije svega, imao sam tu privilegiju i čast da sam se kao student i družio s njim.

Jeste li nekada bili u Zadru?

–  Jesam, bio sam u Zadru 2009. godine kada sam bio ministar kulture, prije toga glumio sam u predstavi “Mriješćenje šarana” negdje osamdesetih godina, nema ništa ljepšeg od Dalmacije i njene obale. Čuo sam i za Sveti Donat, za Kalelargu. Zadar i njegovi ljudi su mi jako dragi! Kad se na primjer kopa nešto, kad su nekakvi radovi, uvijek će se u Zadru nešto vrijednoga naći, neki prastari povijesni predmet, Zadar je bogat po tom pitanju. Inače, karakter i temperament Dalmatinaca je različit, tako se svaki na svoj način razlikuju, Zadrani, Šibenčani, Splićani itd.. Vaša dalmatinska lignja, nju od hrane obožavam.

Kako zdravlje?

– Dok me čujete, dobro je.

Imate li koju predstavu uskoro?

– Imam, radim, još petnaest, šesnaest godina do mirovine…kad napunim devedeset, tek tad ću otići u mirovinu..ha ha…

Poruka Zadranima?

– Pozdrav svim poštenim, hrabrim i duhovitim Zadranima, samo je važno da sačuvate zdravlje, proći će i ova pošast od korone, koja nas je sve zarobila.

 
voja brajović