Dan posvećenog života koji je okupio redovnice i redovnike djelatne u Zadarskoj nadbiskupiji, proslavljen je u nedjelju, 1. veljače, svečanim misnim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić. Misa je počela blagoslovom svijeća i procesijom sa svijećama nadbiskupa, svećenika i puka oko crkve sv. Šime.

Na uočnicu blagdana Svijećnice, na koji se naviješta kako su Marija i Josip došli prikazati Isusa u hramu i kako je tada Šimun u Isusu prepoznao Mesiju, nadbiskup je istaknuo da tu misu slavimo u crkvi u kojoj se nalazi tijelo sv. Šimuna, u duhu „njegovanja vjere, strpljivog iščekivanja i susreta s Bogom, kako bismo u ozračju molitve i duhovne budnosti promislili o otajstvu života, vjere, poziva i posvećenja.

Starac Šimun je „cijeloga života strpljivo čekao Spasitelja, osluškivao glas Duha Svetoga i ostao vjeran Božjem obećanju, sve do trenutka kada je u Djetetu Isusu ugledao Spasitelja svijeta, Svjetlost na prosvjetljenje naroda“, istaknuo je mons. Zgrablić. Rekao je da nam primjer sv. Šimuna pokazuje kako „Božja veličina čovjeka ne leži u brojnosti, u društvenom položaju ili ljudskim uspjesima, nego u poniznom, strpljivom i vjernom srcu koje se prepušta vodstvu Duha Svetoga i koje zna prepoznati Boga u jednostavnom, malenom i otajstvenom“.

„U  svetom trenutku susreta u jeruzalemskom Hramu, dok starac Šimun u svoje naručje prima Dijete Isusa, otkriva se dubina njegove vjere, očituje se njegova otvorenost djelovanju Duha Svetoga, dolazi do izražaja njegova nutarnja sloboda i njegova spremnost da Božje djelovanje prepozna i prihvati i onda kada dolazi u obliku koji ne odgovara ljudskim očekivanjima – malom djetetu. To nas poziva da i mi budemo ljudi budna srca, otvoreni poticajima Duha Svetoga, sposobni vidjeti Božje djelovanje u svakodnevici“, potaknuo je nadbiskup.

U kontekstu Dana posvećenog života i pročitane Božje riječi po apostolu Pavlu: „Gledajte, braćo i sestre, sebe – pozvane!“ (1 Kor 1,26), nadbiskup je rekao da je to osoban poziv svakome da zastane, uđe u tišinu vlastitog srca te prije nego govori o drugima i prosuđuje Crkvu i svijet, „pogleda najprije sebe u svjetlu Božjeg poziva, Božje milosti i veličine čovjeka u Božjim očima“.

„Pavlovo ‘Gledajte’ nije prostorno gledanje okom ili promatranje okoline, nego duboko gledanje srcem koje uključuje našu osobnost, sjećanje na vlastite početke, na vlastitu krhkost, slabosti i ograničenja, ali istodobno i na Božju dobrotu, strpljivost i ljubav koja nas je pozvala upravo takve kakvi jesmo“, rekao je mons. Zgrablić. Istaknuo je da „Bog nije čekao da postanemo dobri, pametni ili mudri, kako bi nas izabrao, nego nas je pozvao u našoj ograničenosti, slabosti, nesavršenosti i u našoj ljudskoj ranjivosti“.

„Zato nas Pavao poziva da ne gledamo svoja postignuća, svoje uspjehe ili svoje vještine, svoje znanje, nego nas podsjeća da kršćanski identitet ne započinje onim što činimo, nego onim što smo od Boga primili – jer Božji poziv dolazi prije našeg djelovanja, Božja milost nas susreće prije naših zasluga, a Božja ljubav nas dotiče prije našeg odgovora“, poručio je mons. Zgrablić, podsjetivši na riječi svetog Ivana: „Prvi nas je ljubio“ (1 Iv 4, 19) i kad nam prenosi Isusove riječi: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“ (Iv 15, 16).

Apostol Pavao „vrlo realno podsjeća da među pozvanima nema mnogo mudrih, snažnih ili plemenitih po ljudskim mjerilima (usp. 1 Kor 26), kao da želi s naših lica skinuti maske savršenosti, svetosti, samodostatnosti, važnosti ili duhovne nadmoći, kako bismo pred Bogom ostali u istini – kao ljudi potrebni Božje pomoći, slabi, grešni, potrebni spasenja, ali istodobno oni koje On bezuvjetno ljubi, koje je za sebe izabrao i pozvao“, rekao je nadbiskup. Zato su te Pavlove riječi „duboko egzistencijalna istina koja želi preobraziti način na koji gledamo sebe, Boga i vlastiti život“.

Ako Pavao kaže da je od Boga da mi jesmo u Isusu, „tada je temelj našeg identiteta izvan nas samih. Nismo sami sebi ishodište, nismo projekt koji se gradi vlastitim umijećem i snagama, niti zbroj uspjeha, padova ili duhovnih rezultata. Mi smo Božji dar. Postojimo jer nas je Bog pozvao u život. To znači da kršćanski život ne započinje naporom, nego prihvaćanjem Božje milosti; ne dokazivanjem, nego povjerenjem; ne samoizgradnjom, nego predanjem“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da „Krist nije dodatak našem životu, duhovna nadogradnja ili pomoć u kriznim trenucima, nego sadržaj svega što jesmo i što nam nedostaje. U njemu Bog odgovara na našu najdublju glad za smislom i životom“.

Nadbiskup je razmatrao Pavlovu riječ: „Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posvećenje, i otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali“ (1 Kor 1 ,30-31).

Pavao kaže da je Krist „naša mudrost“. To nije „intelektualna nadmoć ili pamet po ljudskim kriterijima, nego mudrost koja zna smisao života, koja vidi dalje od prolaznog, prepoznaje križ i žrtvu kao put života. Kad smo rastrgani, kad ne znamo kojim putem krenuti, kad nam se život čini nelogičan, Krist ostaje Božja mudrost koja nas nosi, čak i onda kad mi ne razumijemo“, ohrabrio je mons. Zgrablić.

Kad Pavao kaže da je Krist „naša pravednost“, „oslobađa nas tereta stalnog opravdavanja samih sebe: pred drugima, Bogom, čak i pred vlastitom savješću. Pravednost više nije nešto što moramo zaslužiti ili dokazati, nego dar koji nam Bog daruje. Bog nas u Kristu prihvaća i prije nego se obratimo, ljubi nas i prije nego se kajemo i mijenjamo“, rekao je nadbiskup.

Pavlova riječ da je Krist „naše posvećenje“, znači da „svetost nije savršenstvo bez pukotina, nego život koji se stalno iznova prepušta Bogu. To je put u kojem naši padovi ne znače kraj, nego priliku da se još dublje oslonimo na Njega. Posvećenje nije bijeg od vlastite slabosti, nego dopuštanje da Bog upravo tu slabost preobražava“, poručio je predvoditelj slavlja.

Krist je „naše otkupljenje“ znači da „On ne briše samo krivnju, nego razbija okove prošlosti, oslobađa od straha, srama i tereta koji nas vežu. Ondje gdje mi vidimo nepovratne pogreške, Bog vidi mjesto svoga zahvata. Otkupljenje znači da ništa u našem životu nije izgubljeno, ako sve predamo Kristu“, poručio je mons. Zgrablić.

Pavlov zaključak „Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali“ je snažna poruka slobode. „Jedino čime se možemo ‘ponositi’ je da pripadamo Kristu. Ne možemo se ponositi sobom, nego Kristom. Ne možemo se hvaliti i ponositi svojim djelima, nego Božjom, Kristovom milošću. Upravo u tom poniznom, ali radosnom ‘hvalisanju’ Gospodinom, kršćanin pronalazi mir, jer više ne mora biti izvor vlastite vrijednosti. Nosi ga snaga spoznaje da ga Bog ljubi, poziva i po Kristu otkupljuje u sili Duha Svetoga“, rekao je mons. Zgrablić.

Poželio je da nas svijeća nošena u procesiji podsjeti na Krista koji je Svjetlo našeg života i kako se „svjetlo ne čuva skrivajući ga, nego goreći, darujući se i izgarajući iz ljubavi – jer vjera se čuva življenjem, a ljubav raste žrtvom“.

„Neka nas starac Šimun nauči strpljivosti vjere, a sveti Pavao nauči gledati srcem, kako bismo ga s tim svjetlom vjere ponijeli u svoje domove, u Crkvu, svijet i u svaku tamu“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Za vrijeme mise, redovnice i redovnici obnovili su svoje redovničke zavjete. Nadbiskup je zahvalio redovništvu na svemu što čine i žive na slavu Boga, na daru njihovog života u služenju za dobro ljudi i Crkve.

Na kraju mise, žene iz novoosnovanog Sestrinstva Gospe Varoške djelatne u svetištu sv. Šime izrekle su molitvu pristupanja u to novo sestrinstvo pred prisutnim vjernicima i nadbiskupom Zgrablićem koji je zaključno blagoslovio njihovo pristupanje Gospinom sestrinstvu, javlja Zadarska nadbiskupija.

Objava BLAGOSLOV SVIJEĆA I PROCESIJA Novoosnovano “Sestrinstvo Gospe Varoške” pristupile Gospodinovu sestrinstvu pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić blagoslovio je novopostavljeni križ s korpusom ispred župne crkve Rođenja sv. Ivana Krstitelja na Relji u Zadru, nakon mise zornice koju je predvodio u toj župnoj crkvi u ponedjeljak, 22. prosinca.

„Mise zornice nas svake godine iznova uče strpljenju. Uče nas da Božić nije događaj koji se dogodi „preko noći“, nego otajstvo koje se polako priprema u srcu, koje dozrijeva u sabranosti, molitvi, u vjernosti malim koracima svakodnevnog života“, rekao je nadbiskup.

Razmatrajući Marijin hvalospjev Veliča u navještenom evanđelju, nadbiskup je rekao da je on nastao nakon što je Bog u potpunosti promijenio Marijin život i kad je izložena velikim izazovima, pitanjima i mogućem odbacivanju. „Ipak, Marija ne zatvara srce pred Božjom riječi, nego ga otvara Bogu. Usklikom „Veliča duša moja Gospodina“ Marija priznaje da Bog postaje središte njenog života. Marija ne želi živjeti okrenuta sebi, svojim planovima i sigurnostima, nego Božjoj volji koja često vodi putem koji ne razumijemo, ali koji uvijek vodi prema životu, prema dobru, dapače, našem vječnom dobru.

Marija ne veliča sebe; ne stavlja u središte pažnje svoju osobu. Ona ne gradi sliku vlastite veličine, nego prepoznaje da je sve Božji dar, da je sve milost, da je sve djelo Boga koji se saginje nad neznatnošću svoje službenice. Upravo u toj neznatnosti započinje najveće djelo spasenja“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Naglasio je da Bog kojega Marija veliča i slavi „nije daleki i hladni Bog. To je Bog koji vidi, ljubi, koji se sjeća svojih obećanja i ostaje vjeran i onda kad se čovjek umori, posrne ili izgubi nadu. U svojoj pjesmi Marija obuhvaća cijelu povijest spasenja, „od koljena do koljena“ i pokazuje nam da Bog nije Bog trenutka, nego Bog vjernosti koji sigurno vodi povijest prema ispunjenju“, rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da se „Marija ne boji izgovoriti riječi koje uznemiruju: govori o oholima koji su raspršeni, o silnima koji su zbačeni s prijestolja, o bogatima koji ostaju prazni. Ona zna da je Božja pravda istina koja oslobađa. Bog ruši lažne sigurnosti koje se grade na moći, položaju i samodostatnosti, ne da bi ponizio čovjeka, nego da bi mu vratio izgubljeno srce koje se više ne oslanja na Boga, nego na sebe“, poručio je mons. Zgrablić, dodavši da „Marijina vjera ne ostaje na lijepim riječima i pobožnim osjećajima, nego se pretače u konkretno služenje, u strpljivu prisutnost, u vjernost svakodnevici. Marija ostaje, jer ljubav uvijek ostaje“.

Nakon mise, nadbiskup je blagoslovio novopostavljeni križ s korpusom Isusa Krista koji se nalazi ispred župne crkve, a ovo ljeto križ i korpus bili su nehotice oštećeni prolazom jednog visokog prijevoznog sredstva.

„Križ je u komunizmu bio skinut, otuđen i uklonjen. Bio je uklonjen onda kad je križ nekima smetao, kad je vjera bila potiskivana, a Bog guran na rub društva. Ipak, Božja providnost ima zadnju riječ.

Taj isti križ, nakon više desetljeća, vraćen je samostanu i to po rukama onih koji su ga nekoć skinuli i odnijeli. Te iste osobe koje su u svom životu donijeli odluku pomiriti se s Bogom i Crkvom, vratili su križ koji su ukrali. To je i nama snažno svjedočanstvo da nijedna rana nije jača od milosti i da nijedno zlo nema posljednju riječ“, poručio je mons. Zgrablić u propovijedi mise zornice.

Originalni pozlaćeni korpus za vrijeme mise koju je bio je izložen ispred oltara na misi zornici, „kao snažni svjedok povijesti, patnje, gubitka, ali i povratka, obraćenja, oprosta i vjernosti. Križ ponovno stoji ondje gdje treba stajati – ne kao ukras, nego kao poziv na odgovor ljubavi i obraćenje. Križ postaje slika Crkve i vjernika koji su pozvani ostati uz Gospodina i kad je teško, ostati vjerni i kad se čini da je vjera slaba, krhka ili ugrožena“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Poželio je da nas „Marija, žena bdjenja i vjernosti, nauči kako se čuva ono što je sveto. Neka nas nauči ostajati uz križ, ali i vjerovati u uskrsnu snagu Boga koji ljubi, liječi i koji uvijek iznova donosi svjetlo u tamu života“, rekao je nadbiskup Zgrablić.

Istaknuvši značenje postojanja toga križa na toj lokaciji, fra Tomislav Vrsaljko, župnik Relje, rekao je da je osobito osjetio koliko taj križ znači župljanima i prolaznicima kad je primijetio kako bi se ljudi naklonili pred tim mjestom, i u vremenu kad se križ tu vidljivo nije nalazio.

Povijest postavljanja i otuđivanja križa na Relji

Korpus kojeg je blagoslovio nadbiskup Zgrablić na sadašnjem novopostavljenom križu je odljev originalnog korpusa koji se čuva u crkvi sv. Ivana Krstitelja, a nekad je bio na križu na križanju ulica Zrinsko-Frankopanske i Put Murvice. Križ na tom zadarskom raskrižju, koji je u nazočnosti papinog legata bio postavljen 1933. o jubilarnoj 1900. obljetnici Kristove smrti, bio je više puta tijekom povijesti uklanjan i korpus  s njega otuđivan.

Zadarski nadbiskup Marijan Oblak, tada umirovljeni, blagoslovio je na prvu nedjelju došašća, 30. studenog 2003., križ s korpusom koji je tada bio ponovno postavljen na izvornu lokaciju, visok 4,10 m i širok 1,30 metara.

Križ na toj lokaciji uz raskrižje na Relji komunisti su rastrgnuli na svetkovinu Duhova 6. lipnja 1954. godine. Korpus na križ te 2003. godine bio je vraćen na svoje izvorno mjesto nakon 49 godina.

Naime, dijelovi obeščašćenog križa bili su pronađeni i na obližnjoj livadi, a doživio je nekoliko progona: 21. lipnja 1954. g., dan nakon klanjanja koje je bilo pod nadzorom komunista, a vjernici su ga prikazali kao naknadu za svetogrđe, jedan mladić je provalio u crkvu, u potrazi za ostacima raspela. U provali je zanjihao konop zvona te ga je zvonjava omela u naumu.

Obnovljeni križ 1955. g. opet je postavljen, ali je bio opet bačen na tlo. Godine 1957. korpus raspela blagoslovio je tadašnji zadarski nadbiskup Mate Garković – no tada je bio postavljen na ulazu u dvorište župne crkve. Original korpusa tada je bio pohranjen na čuvanje u crkvi.

U toj prigodi kad je križ bio vraćen na svoje mjesto, župnik na Relji gdje djeluju franjevci trećoredci glagoljaši i gdje je jezgra nastanka hrvatske Franjevačke provincije trećoredaca glagoljaša u 13. st., bio je sadašnji požeški biskup Ivo Martinović, TOR.

Župa na Relji u srpnju te 2003. godine bila je proslavila 50 godina svoga postojanja. U prigodi te proslave, na poticaj tadašnjeg provincijala fra Pave Milkovića i preporuku zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđe, župa je 7. travnja 2003. bila uputila poglavarstvu Grada Zadra molbu za izdavanjem dozvole o ponovnom vraćanju i postavljanju križa koju je Gradsko poglavarstvo 19. rujna 2003. bilo odobrilo.

U nazočnosti brojnih svećenika, predstavnika gradske vlasti i stotine vjernika, koji su se prilozima i molitvama zauzimali za vraćanje križa, križ na svom izvornom mjestu uz zadarsko raskrižje na Relji od 2003. opet je postao simbolom; naime, roditelji su djecu bili slali da idu kupiti kruh “kod križa”, stoji na Zadarska nadbiskupija.

Objava RELJA Nadbiskup Zgrablić blagoslovio novi križ ispred crkve Rođenja sv. Ivana Krstitelja pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Blagoslov kuća jedna je od najdugovječnijih tradicija u RH…

Vjernici, otvorivši vrata svećeniku i njegovim ministrantima, ne samo da primaju molitvu i blagoslov već često ostave i novčani dar za crkvene potrebe. Iako se takvi darovi smatraju dobrovoljnima, jedna čitateljica Večernjeg lista, koja je željela ostati anonimna, podijelila je zanimljiv dokument za koji tvrdi da dolazi iz jedne župe u Virovitičko-podravskoj županiji.

Na dokumentu, prema njezinim riječima, stoje detaljne smjernice o visini iznosa koji se preporučuje vjernicima na temelju njihovih primanja, uz objašnjenje da su ti doprinosi namijenjeni održavanju crkve, pokrivanju režija i plaći svećenika. Prema navedenom, minimalni doprinos iznosi 30 eura godišnje, dok su iznosi za kućanstva s “dobrim” ili “izvrsnim primanjima” daleko veći.

Na slici je, naime, objašnjeno da bi obitelji s “dovoljno primanja” trebale izdvojiti 40,80 eura godišnje, dok je za one s “dobrim primanjima” predložen iznos od 50,40 eura. Obitelji s “vrlo dobrim primanjima” trebale bi izdvojiti još više – 60 eura, a svećenik od onih s “odličnim primanjima” očekuje 80,40 eura. Za one s “izvrsnim primanjima” predložen je iznos od čak 100,08 eura.

Iako su iznosi navedeni kao preporuka, naša čitateljica smatra da ovakav “cjenik” stvara pritisak na župljane, osobito na one slabijeg imovinskog stanja. “Jako žalosno, pogotovo zato što u selu ima mnogo starijih ljudi s vrlo malim mirovinama, a oni bi trebali odvojiti 30 eura”, komentirala je čitateljica Večernjeg lista, prenosi N1.

Posebnoj joj je zasmetala jedna uputa. “Da ne govorim o zadnjoj rečenici gdje piše ‘biblijski trebalo bi davati desetinu od svih primanja’… Strašno”, ogorčena je stanovnica sela u Virovitičko-podravskoj županiji. Inače, poznati hrvatski svećenik don Damir Stojić pojasnio je za Bitno da Katolička Crkva ne nameće obvezu davanja točne desetine. Prema njegovim riječima, desetina je obveza koja je prvobitno bila dana Židovima u Starome zavjetu, no katolici, kako ističe, također imaju dužnost brinuti se o svojoj Crkvi i zajednici.

“Vjernici su obvezni pomagati Crkvi u njezinim potrebama, da bi imala što je potrebno za bogoštovlje, za djela apostolata i dobrotvornosti i za dolično uzdržavanje službenika. Vjernici su također obvezni promicati društvenu pravdu i, spominjući se Gospodnje zapovijedi, pomagati siromasima iz svojih prihoda”, piše, među ostalim, u Zakoniku kanonskoga prava.

Objava POŠTENO ILI IPAK… Hrvatski svećenik napravio cjenik za vjernike, podijelio ih po razredima: “Oni s izvrsnim primanjima…” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Na 24. nedjelju kroz godinu,  15. rujna proslavljena je Katehetska nedjelja u crkvi sv.Kate u Vukšiću s blagoslovom pet učenika prvog razreda i njihovih torba. 

Misno slavlje predvodio je župnik fra Božo Mandarić. Na početku je župnik pozdravio učenike prvog razreda i naglasio kako je važno da svoj hod u školi započnu s Isusom,  svojim najboljim prijateljem.  Župnik je u svojoj homiliji posebno naglasio važnost dolazaka djece i njihova sudjelovanja u misnim slavljima, te dužnostima roditelja da budu dobar primjer svojoj djeci.  Podsjetio je djecu na njihovo poslanje da budu Isusovi učenici i u školskim klupama te da potiču druge na dolazak k Isusu.  Sada kada su na samom početku svog obrazovanja najvažnije je da započnu s Isusom svojim prijateljem koji će ih voditi svaki dan u školi i radu. 

Na kraju mise fra Božo uputio je zaziv Duhu Svetom i zazvao blagoslov na sve učenike, posebno na odgojitelje u vjeri i nazočne vjernike. Blagoslovio je torbe za pet učenika u područnoj školi u Vukšiću i uručio im je prigodne poklone

(Marko Ledenko-Mane)

Objava VUKŠIĆ Blagoslov prvašića i torbi u crkvi sv.Kate pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Nakon što je par imao seks u crkvi u Gornjoj Bavarskoj, tamošnji oltar je ponovno blagoslovljen. Blagoslov je održan prije Božića, rekao je glasnogovornik Nadbiskupije München i Freising za Njemačku tiskovnu agenciju.

Oltar u katoličkoj crkvi u Schechenu u okrugu Rosenheim pripremljen je za katolički obred, a lokalni svećenik ga je zatim ponovno blagoslovio tamjanom i svetom vodom tijekom mise, piše dpa, a prenosi Frankenpost.

Žena o kojoj je riječ prihvatila je odgovarajući kazneni nalog i suđenje koje je bilo planirano za veljaču 2024. neće biti održano, priopćio je Okružni sud u Rosenheimu. Koliko je visoka kazna nije objavljeno jer kazneni postupci uglavnom nisu javni.

Njezin partner mora odgovarati pred Okružnim sudom u Traunsteinu jer je optužen i za druga teška kaznena djela. Suđenje protiv njega se nastavlja, a ponovno ročište zakazano je za kraj siječnja.

Čovjek rođen u Rosenheimu, koji prema sudu nije komentirao brojne optužbe protiv njega na početku suđenja, optužen je za prijestupe uključujući uvredljivo ponašanje na “mjestu posvećenom bogoslužju vjerske zajednice”. Optužen je i za napad, oduzimanje slobode, prijetnju i prijevaru, prenosi Danas.hr.

Objava Par se seksao u crkvi, a sada je oltar ponovno blagoslovljen, dobili i kazne pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Zasnivanje obitelji u Italiji postaje “gigantski pothvat” koji si mogu priuštiti samo bogati, rekao je u petak papa Franjo, upozorivši da “nemilosrdni” uvjeti slobodnog tržišta sprečavaju mlade da imaju djecu. Broj rođenih u Italiji je 2022. prvi puta pao ispod 400.000.

Zemlja bilježi pad nataliteta već 14. godinu za redom te je broj stanovništva pao za 179.000, na 58,85 milijuna. Govoreći na konferenciji o sve većoj demografskoj krizi, Papa je rekao da je pad novorođenih pokazatelj gubitka nade u budućnost.

Mladi, upozorio je Sveti Otac, pritisnuti su osjećajem nesigurnosti, krhkosti i neizvjesnosti.

– Teškoće u pronalaženju posla i očuvanju radnog mjesta, strahovito skupe kuće, najamnine koje su se vinule u nebo i istodobno nedovoljne plaće su stvarni problemi, rekao je papa Franjo koji je sjedio pokraj premijerke Giorgie Meloni.

– Slobodno tržište, bez neophodnih korektivnih mjera, postaje surovo i stvara vrlo ozbiljne situacije i nejednakosti, rekao je Papa i dodao da djecu zamjenjuju kućni ljubimci.

Prepričao je kako ga je na nedavnoj audijenciji jedna žena zamolila da udjeli blagoslov njezinoj “bebi”, da bi shvatio da se radi o psu.

– Izgubio sam strpljenje i ukorio je rekavši: toliko mnogo djece je gladno, a vi mi donosite psa, ispričao je Papa.

Također je priznao da postoje “gotovo nesavladiva ograničenja” s kojima se mlade žene suočavaju kada moraju birati između majčinstva i karijere.

– S obzirom da je za podizanje djece potrebno sve više novca, ljudi revidiraju svoje prioritete, rekao je Papa, izrazivši žaljenje što se mladi muče da ostvare svoj san o obitelji te su prisiljeni odustati od svojih želja i umjesto toga se pomire s osrednjim stvarima, poput novca, putovanja i ljubomornog čuvanja svog slobodnog vremena i dokolice.

Pad broja stanovnika izaziva veliku zabrinutost u trećoj najvećoj zemlji u eurozoni. Ministar gosodarstva je upozorio da bi talijanski BDP, ako se ovakav demografski trend nastavi, mogao tijekom naredna dva desetljeća pasti za 18 posto. Italiji prijeti da u idućih 10 godina izgubi milijun đaka, prenosi Večernji.

Objava Papi Franji rekla da blagoslovi njezinog psa, to ga je naživciralo: “Izgubio sam strpljenje i ukorio ju!” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.