Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Tradicionalna u nas najpoznatija viteška igra Sinjska alka trči se od 1715. godine, a jeste li znali kako je u Zadru postojala još 1458. (provjereno i dokazano ), a vjerojatno još 1410., kako tumači oboje zadarski povjesničar Romano Meštrović. Postojao je i Pravilnik o trčanju alke, a izradio ga je 1745. generalni providur Jakov Boldu. Pravilnik je imao  20 članaka, koje je kasnije  potvrdio kao važeće i zadarski knez Luka Andrija Korner. Zapisano je i da je 1700. pobjednik zadarske alke bio Ante Dunatov i u njegovu je čast pjesma ispjevana. Alka je u Zadru trčana do 1820. Održavala se u Calle Carriera, što je danas popularna Kalelarga. Calla Carriere je u to doba bila dosta šira, pogodna za trčanje alke, pa je i novi naziv Kalelarga ( široka ulica ) po tomu nastao. Alka se tada trčala redovito 30. lipnja, iznimno prve nedjelje u srpnju i postojale se pješačka i konjička utrka. Posebna zanimljivost u Pravilniku bio je članak koji je predviđao, ako trkač nakon pogotka uspije alku baciti uvis i opet je ” probosti “, dobiva dvostruke bodove. Trčanje alki bila je karakteristika srednjevjekovnih turnira, a Zadar se može pohvaliti s jednim fenomenom. Godine 1966. pobjednik Sinjske alke, njena 251. izdanja bio je Zadranin Šimun Masnić I to nakon petnaestog nastupa. Dakako, Šimun nije rođen u Zadru, nego u  Glavicama,alkarskom kraju,  i bio je poznati član Alkarskog društva, a u Zadar je došao živjeti kao umirovljeni vojni časnik. Tu se oženio jednom Kaljkom, a bio je i član zadarskog DTO  Partizan . Njegov pothvat iz 1966. kao da je sudbinski vezan, jer je iz alkarskog kraja a postigao ga je kao žitelj postojbine trčanja naše alke.

Privitak: Umjesto šećer, med

U našem prometu riječima odavno se ustalilo, kad nešto želimo istaknuti kao osobito dobro, ostavljajući ga za završnicu,kazati šećer za kraj. Zar nije med i slađi i zdraviji od šećera, pa bi trebalo kazivati med za kraj, čemu u prilog ide i ona stara izreka kad je nešto dobro, kako je sve med i mlijeko. Dakle, med za kraj.

Objava ALKA U ZADRU VIŠE 0D 250 GODINA PRIJE SINJA Zadranin pobjednik Sinjske alke pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Biti jedini u bilo čemu vrijedna je posebnost, a naš Debeljačanin Goran Pavić jedini je u cijeloj Hrvatskoj koji uzgaja i prodaje rijetku vrstu povrća, zdravu i ljekovitu (na fotosu Pavićev portret, op,a.). Ta je povrtnica najpoznatija pod imenom učijak, a negdje ga nazivaju još čijak pa i čoak. Prije više godina učijka je bilo u mnogih naših bodula. Sjećam se Lukoranki na glavnoj gradskoj tržnici koje su ga prodavale tamo pred 30, 40 godina. Danas, tvrdi Goran Pavić, sam je s tom ukusnom grickalicom, i ne samo na zadarskom području, nego i u cijeloj regiji, pa i šire (na temeljnoj fotografiji učijak izložen na Mostu, op,a.). Novinarka “Zadarskog lista” Doris Babić u reportaži o Goranu, prenosi njegove riječi:

–Uzgoj učijka usporedio bih s uzgojem boba. Već početkom srpnja treba ga brati, ali kad naraste treba se osušiti na biljci i tek onda ga brzo pobrati, jer se inače plodovi rascvjetaju i popucaju u samo par dana. Branje je veliki problem, jer nema tko pomoći. Osim toga, zbog svoga izrazito gorkog okusa, čijak zahtijeva posebnu pripremu od višednevnog močenja u morskoj vodi, pa onda i kuhanja, kako bi postao jestiv.

Eto, Goran Pavić nam je otkrio tajnu tog dosta kompliciranog recepta oko uzgajanja i prodaje učijka, pa tko želi, neka izvoli. Još je istaknuo, kako mu se to financijski ne isplati, ali voli doći u grad, malo se podružiti i s ljudima proćakulati.

Privitak: Veliki rt
Jeste li znali što povezuje podvelebitsku Rtinu i bodulski Veli Rat? Oboje su veliki rt.

Objava UČIJAK, ČOAK, ČIJAK GORANA PAVIĆA Jedini proizvođač – prodavač u Dalmaciji pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Jučer je bio Božić, uz Uskrs najveći blagdan kod katoličkih i pravoslavnih vjernika. U povodu njegova slavljenja evo neobičnog, gotovo nevjerojatnog podsjetnika od prije 80 godina na priredbu koja je održana na današnji dan. U poslijeratnoj, socijalističkoj takozvanoj Titovoj Jugoslaviji održana je božićna priredba i to ne samo za građane, nego i za vojsku. Naslovna fotografija faksimila plakata svjedok je tomu. Danas se čuva u našoj Znanstvenoj knjižnici. Plakat je zanimljiv i stoga što na njemu nema godine. Njegov autor vjerojatno je upisati godinu zaboravio, no jasno je kako se radi o 1944. ili 1945. godini, kad se još nije oštrije krenulo sa socijalističkom ideologijom, koja, bar za službene državne grupacije, crkvene blagdane nije uvažavala da bi ih slavila. Godina izrade i postavljanja plakata se vidi na drugim plakatima iz istog razdoblja koje Znanstvena knjižnica čuva.

Zanimljivo, organizator božićne priredbe bila je Narodno – oslobodilačka vojska Jugoslavije (NOVJ), a na plakatu je pisalo, kako će se priredba održati u ” bivšoj Legionarskoj ulici” (preko puta Pošte), ali, kako je zaboravljena godina, tako je i zaboravljeno naznačiti u kojoj će se kući održati. Inače gotovo sve priredbe u to doba održavane su u Turskim kućama, u današnjoj ulici Put Murvice, jer je Stari grad (Poluotok) gotovo čitav bio porušen i nije bilo prostorije za održavanje priredba. Stoga je posebice zanimljivo, koja je to kuća u starom gradu ostala čitava i toliko velika, da se mogla priredba održati. Turske kuće izgrađene su bile u doba talijanske uprave u Zadru za stanovanje doseljenika iz Turske, pa su ih nazvali Turskim kućama.

Objava BOŽIĆ U TITOVOJ JUGOSLAVIJI Organizator Narodno – oslobodilačka vojska pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili. Tražeći po gradskoj četvrti Stanovi nešto zanimljivo što tamo još nisam našao naletim na uličnu ploču čiji me naslov jako iznenadio. Na njoj piše (kao što fotografija pokazuje, op.a.) Bonpanov prilaz. Zasvrbilo me tko je taj Bonpan i po čemu je toliko bio poznat i zaslužan, da su mu gradsku ulicu darovali ? Pitao sam nekoliko žitelja te gradske četvrti. Neki uopće nisu znali kako tu postoji takva ulica, a svi ostali rekoše da o Bonpanu ništa ne znaju. Uskočio je, a tko bi drugi nego fetivi stanarski starosjedilac, novinar, snimatelj i režiser Miljeno Dujela:

– Bonpan je stara stanarska obitelj, pa kako su kod nas svojedobno nekim ulicama davana imena starih Stanaraca, tako je nastao i Bonpanov prilaz. Bonpani su porijeklom iz Italijea u Zadru danas nikoga od njih nema. Korijeni su im očuvani samo preko jedne obitelji u Italiji i dvije u Brazilu.

Tako excellence Miljenko, a onda šećer za kraj:

– Iz te je obitelji bila i moja prababa, a također je iz obitelji Bonpan bila i baba majke poznatog našeg košarkaškog trenera Josipa Pina Grdovića.

A što na sve ove reći, nego kako poručuje Sefi: – Nema grada do Zadra!

Privitak: Predstavljanje knjige o Škrinji

Sutra u subotu 13. prosinca u 11 sati u Koncertnoj dvorani Kneževe palače predstavljanje je iznimnog književnog djela Nebojše Gunjevića, prof., romana Prorokova škrinja o povijesti Zadra iz XIV. stoljeća.priča je to o zlataru Frani i njegovu posinku Bartulu, tvorcima čudesne relikvije Škrinje sv. Šime. Predstavljači su izv.prof.dr.sc Ana Mišković i doc.dr.sc. Nikolina Gunjević Kosanović a moderizatorica Mia Bujan.

Objava TKO JE BONPAN I ZAŠTO IMA ULICU Neobičan prometni prilaz u Stanovima pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili
Nakon višegodišnjeg prekida izlaženja ponovno se tiska časopis ” Povijest hrvatskog sporta “. Sada kao samostalni format pod okriljem Hrvatskog športskog muzeja i kao almanah. Upravo je pred nekoliko dana izašao prvi broj. Izdavač ovoga godišnjaka je PUBLISHER Hrvatski športski muzej. Časopis posebice dojmljuje vrhunskom tehničkom obradom i doista je reprezentativan. Prekid izlaženja trajao je čak 20 godina, a prije prekida izlazio je kao Podlistak Podlistak ” Olimpa “, službenog časopisa Hrvatskog olimpijskog odbora. Novi časopis je novog koncepta. Ne bavi se poviješću sportskih ishoda – rezultata u brojkama, nego sa znanstvenim, stručnim i publicističkim tekstovima, muzejskom građom i poviješću sportske fotografije. Donosi univerzalne priče o društvu, vremenu i ljudima, sjećanja i intervjue.
Zadar je počašćen uvrštavanjem u novi almanah tekstove dvojice zadarski profesora, povjesničara i povjesničara sporta. Tako je Romano Meštrović priložio poveći tekst Od rimskih termi do narodnih igara, pri čemu su izvrsnim fotografijama posebice istaknuti prilozi o znamenitoj Škrinji zlatara Frane iz Milana, koja se nalazi u crkvi sv. Šime. Usput, 13. prosinca u Koncertnoj dvorani Kneževe palače promocija je romana Nebojše Gunjevića Prorokova škrinja. U novom almanahu ” Povijest hrvatskog sporta ” Ladislav Radulić piše o povijesti sportskog zrakoplovstva s tekstom Čedomir Čedo Čurčić – vizionar hrvatskog sportskog zrakoplovstva.

Objava MEŠTROVIĆ I RADULIĆ U SPORTSKOM ALMANAHU Ponovno izlazi “Povijest hrvatskog sporta” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

” Mi tek smo tvar od koje građeni su snovi.
I snovima je obavijen naš kratki život “.
Na današnji dan 1948. rođen je košarkaški genij Krešimir Ćosić a, nažalost, život, koji je ustvari san, kako poručuje pjesnik, bio mu jr vrlo kratak, jer Krešo je s ovoga svijeta otišao već 1995. u 47. Zadar je iznjedrio niz velikih košarkaša, među kojima su Krešo i Giuseppe Pino Giergia najveći. Genijalci. O njihovim maestralnim dostignućima među obručima gotovo sve se zna i često podsjeća, pa vam ovdje podastirem drugačiji način podsjetnika na današnju obljetnicu Krešinog rođenja. On nije bio samo košarkaški genij, nego i osoba duboko zaljubljena u njegov Zadar i sve što je zadarsko. Prijateljstvo je cijenio iznad svega i svojom od Boga datom blagom naravi i dobrotom mnogim prijateljima činio dobra djela, a ni mnoge znance nije zaboravljao. Kako je bio svjetski putnik, kroz igranje košarke, i pored nje, Krešo se redovito u Zadar javljao razglednicama. Posebice ih je najviše slao legendarnom predsjedniku Kluba iz njegove igračke generacije Branku Periši i članu klupske uprave, a također košarkašu Zadra iz generacije poslije drugog svjetskog rata Zvonku Škarici.

Zvonko nas je, nažalost, napustio prije više godina, a sve razglednice, koje mu je Krešo slao, darovao je meni, pa vam ovdje predočavam tekstualni dio jedne od njih. Između mnogih iz gradova Europe i Amerike izabrao sam jednu domaću, jer su na njoj, uz Krešinu naslovnicu, potpisi košarkaša Zadra. Zbog tog je tekstualna strana posebice vrijedna. Slikovni dio razglednice je Jahorina, na kojoj su 1974. košarkaši Zadra bili na zimskim pripremama, što potvrđuje i poštanski pečat iz Sarajeva. Među potpisima prepoznat ćete one od: Pina Giergie, Branka Skroče, Tomislava Matulovića, trenera Lučana Valčića, Zdravka Jeraka, Čedomira Ćire Perinčića, Nedjeljka Miše Ostarčevića, Bruna Marcelića, Josipa Pina Grdovića, Žarka Bjedova, Branka Bakije, Jure Fabijanića, Branka Šuljka, Bruna Petanija, Darka Fabulića, Borisa Babića. Dakako i Ante Ćoća Dlačića ,nezaobilaznog košarkaškog dužnosnika, trenera i sudca, najspretnijeg ” kradljivca ” minuta i sekunda, kad je na utakmicama bio mjerač vremena.

Objava KREŠINE RAZGLEDNICE PRIJATELJSTVA I LJUBAVI Podsjetnik na košarkaškoga genija pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Prije deset godina 2015. u 75. godini života sa zadarske kulturne scene otišao je još jedan velikan – Marko Vasilj (na presliku fotografije, lijevo s Ivom Mišulićem op.a.). Kazališni, književni i likovni kritičar, dugogodišnji novinar i glavni urednik Radio Zadra; novinar profinjenog kova, humanist i humanitarac, po mojoj skromnoj prosudbi jedan od četiri najveća iz zadarskog novinarstva naše generacije, onog novinarstva koje je imalo široku mrežu čitatelja, onog otvorenog istinskog novinarstva koje je danas prava rijetkost. Jandre Širinić i Zlatan Miodrag otišli su prije Marka. Jandre sa 70, a Zlatan i Marko sa 75. Od velike četvorice ostao je samo najstariji među njima – Abdulah Seferović Sefi. Skupa smo svi studirali i družili se, raspravljali o svemu, najčešće o književnosti i poeziji posebice. Oni su tu bili znatno iznad mene, a Marko Vasilj u pjesništvu ispred svih nas.

Rođeni literat, kritičar naglašeno književnih i dramskih djela, a osoba izrazito sklona veselju, vicu i pjesmi znao je postaviti stvari u pravu perspektivu. Njegova knjiga kritika ” Kroz moje oko ” iz 2005. o suvremenim piscima zadarskog kraja, ostala je za sva vremena primjer vrhunskog kritičarskog ogleda. Marko je prerano otišao, a puno je dao. Zahvalni smo mu što je oplemenio zadarsku kulturnu javnost, a ja osobno posebice, što me nagovorio na pisanje i objavljivanje i podržavao me i poticao u tomu, kao i mnoge druge, jer svoje umijeće nije držao samo za sebe, nego ga je nesebično drugima dijelio. Zadru je dao sve što je dati mogao i ostat će upamćen kao znameniti Zadranin. Ovaj podsjetnik na Marka okončavam

s njegovim jednim od životnih stavova, kojeg se čvrsto držao:

” Čovjeka čovjekom ne čini uspjeh, nego odnos prema sredini u kojoj živi.”

Privitak: Zbogom Branko

Ostali smo prerano bez još jednog poznatog, a na svoju ruku posebnog našeg sugrađanina. U 72. um ro je Branko Šuljak šire poznat kao košarkaš i trener, a ustvari još jedan dobri duh grada, širokih svjetonazora, osebujnog ponašanja u dobroti i duhovitosti, posebno zapažen i omiljen sa svojim na face book osvrtima. Gradio je mostove prijateljstva, prema svemu nastupao otvorena srca i ostat će nam među ovima koji nam nedostaju.

Objava PODSJETNIK NA NOVINARSKOG VELIKANA Desetljeće je od odlaska Marka Vasilja pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Tko za malo gleda, malo i vrijedi, a tko malo daje, a ne može više dati, daje više, nego tko više daje, a može još više dati. (narodna)

Ona je naširoko poznata osoba, profinjena umjetnica slikarica i keramičarka i o tome se odavno zna. No jedna njena ljudska dimenzija širem auditoriju je bila manje poznata, a ta vrlina Marije Višić Guina uz sva njena djela izdiže je posebice – njezina dobrota. Kad je prije nekoliko godina Volonterski centar Zadar prvi put dodjeljivao posebnu nagradu za iznimni doprinos u volontiranju i uručio je Mariji, sjela je ta nagrada na pravo mjesto. Jer nije riječ samo o bilo kakvom volontiranju, nego o njenom dugogodišnjem pedagoškom radu i održavanju radionice za izradu keramike u Domu za odgoj djece i mladeži.

– Svojim vedrim duhom šireći toplinu, prijateljstvo, smijeh i radost, a istovremeno nenametljivo potičući djecu na kreativnost i rad uz disciplinu i strukturu.

Objava MIDA NAŠE SVAKODNEVNICE Marija Višić Guina krijesnica je dobrote pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Kakva je briljantna glumica donedavno bila primadona zadarske Kazališne kuće, također, dubrovačkoga glumišta, Jasna Ančić, opće je poznata stvar. Danas je ona na istoj razini pedagoginja, odgajateljica mladih glumaca zadarske kazališne scene. Samozatajnost joj je jedna od najvećih vrlina, pa se o tomu naširoko ne zna. No meni nije namjera o njezinoj glumački savršenoj dimenziji, nego pokazati, kako ona na istoj kvalitetnoj razini i piše. Svojedobno se osvrćući na literarna i kazališna djela prijatelja joj zadarskog pisca, na njegove književne oglede, Jasna nam je podarila sjajan osvrt, koji svjedoči o njezinoj visokoj općoj naobrazbi i profinjenom smislu za plemenitu riječ.

– U svakome od nas čuči davno zaboravljeno dijete koje otvorenih očiju i napeta uha upija use slikovnicu svijeta, za sebe, za drugoga i ucrtava vlastiti izraz u to šarenilo igre duha.

Osvrćući se dalje, Jasna Ančić, dobitnica Nagrade Grada Zadra za životno djelo, poručuje:

– Njegova inspiracija je okolni svijet ili mjesta kod kojih je odrastao, putovao, živio i gledao znatiželjom djeteta. Zato se i nadam da će te tople slike biti prepoznate izvan svojih korica, a pri tomu sačuvati slobodan prostor djelovanja i mladenački entuzijazam pisanja, koji upravo zato ispada autentičniji od nekih profesionalnih usiljenosti… Vaše će riječi zasigurno ” ukrasiti ” naše vrijeme. Jer ćete ih i dalje pisati s osmijehom.

A mi s osmijehom čitamo Jasnine percepcije i nadamo se kako s njima nije okončala.

Objava LITERARNI BISERI KAZALIŠNE PRIMADONE Esejistički osvrti Jasne Ančić pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

O prošlosti zadarskih Arbanasa i o njihovu doseljenju iz pradomovine pisalo je više autora, a opće je mišljenje, kako je knjiga zadarskog profesora Tullia Erbera “La colonia albanese di Borgo Erizzo presso Zara” najpotpunija monografija s tom tematikom. Iako je Erberova knjiga na talijanskom jeziku objavljena još 1883.,a njezino zadarsko izdanje je iz godine 1937., te iako je prevedena i na albanski jezik, hrvatskog prijevoda do 2015. nismo imali. Što smo ga tada dobili (na fotografiji je preslik naslovnice knjige) pobrinula su se četiri zadarska Arbanasa, po ocu ili majci (velika većina naših Arbanasa smatra se Hrvatima pa i ova četvorica): Bernard Kotlar, Serđo Dokoza, Tomislav Perović i Krsto Perović. Sve je u ideji, jer od nje sve počinje, a ideja se rodila kod Bernarda Kotlara, neumornog sakupljača i obrađivača bogate baštine zadarskih Arbanasa. Veliku mu je stručnu podršku pružio dr.sc. Serđo Dokoza (obiteljskih korijena iz Nikpaljevih ), a materijalno pokriće osigurali su braća Tomislav i Krsto Perović.

S ovim prijevodom omogućili su široj čitalačkoj populaciji upoznati Erberovu knjigu, koja je prva napisana knjiga o povijesti zadarskih Arbanasa i koja po tomu i po kvaliteti zadržava primat glede ove tematike. Zanimljivo je kako nije tiskana u Zadru, nego u Dubrovniku, no to za njezino značenje ništa ne mijenja. Predstavljanje knjige u Samostanu sestara franjevki u Arbanasima bilo je veliko, značajno događanje u kulturnoj povijesti zadarskih Arbanasa. Velika dvorana bila je pretijesna prihvatiti sve one koji su predstavljanju htjeli nazočiti. Posebni gosti bili su Albanci s Kosova, čija je televizija cijelu svečanost snimila. A knjiga je razgrabljena. Tullio Erber rođen je i pokopan u Zadru. Njegova kamena grobnica nalazi se u neposrednoj blizini Kapelice na Gradskom groblju. Tako je spomen na njega ovjekovječen, kao što će i prijevod njegove knjige, zaslugom naših suvremenika, ostati stalna baština u kulturi sjećanja Arbanasa i Zadra.

Ovaj spomen na 10. godišnjicu hrvatskog izdanja čuvene Erberove knjige ima još veće opravdanje ako znamo da sljedeće 2026. godine obilježavamo okruglu 300. obljetnicu doseljenja prvih arbanaških obitelji na zadarsko područje (1726.-2026.).

Privitak: Priznanje Tomislavu Košti

Poznati prečko-zadarski slikar, ilustrator i stripaš Tomislav Košta iz Splita je počašćen velikim priznanjem. U povodu 30. obljetnice njegova umjetničkog djelovanja tiskana je izvrsna trojezična fotomonografija. Uokvirena je uvodnim tekstom Marka Šunjića i završnim Josipa Grozdanića, najvećih autoriteta na područjima ilustracije i stripa, a sve Koštine albume popratio je naš Boris Žuža, pa je on ustvari priređivač ovog reprezentativnog izdanja, čije će zadarsko predstavljanje biti u prosincu.

Objava ARBANAŠKA “BIBLIJA” Deset je godina od prijevoda kultne Erberove knjige pojavila se prvi puta na Antena Zadar.