Regija koja okružuje supermasivnu crnu rupu Sagittarius A* u galaktičkom središtu naše galaksije, poznata po svojoj gustoj i zadivljujućoj prirodi, identificirana je kao idealna lokacija za odašiljanje dalekosežnih, ponavljajućih radiosignala. Drugim riječima, signala koji bi mogli otkriti prisutnost izvanzemaljske civilizacije.

Projekt BLIPSS

Grupa znanstvenika, predvođena astronomom Akshayem Sureshom sa Sveučilišta Cornell, razvila je metodu za otkrivanje tih signala, upravo s ciljem otkrivanja potencijalnih poruka izvanzemaljskih civilizacija. Njihov projekt, nazvan Breakthrough Listen Investigation for Periodic Spectral Signals (BLIPSS), fokusiran je na identificiranje i pojačavanje pulsirajućih radioemisija s neobičnim karakteristikama koje potječu iz galaktičkog središta Mliječne staze, prenosi N1. 

BLIPSS prikazuje vrhunski potencijal softvera kao multiplikatora znanosti za SETI, objašnjava Suresh te naglašava značajnu ulogu softvera u proširenju mogućnosti polja pretraživanja svemira Instituta SETI.

Težak zadatak za astronome

Galaktičko središte užurbano je okruženje koje vrvi raznim zvijezdama, gustim oblacima prašine i plina koji nam zaklanjaju pogled u njegov sadržaj. Štoviše, unutar te regije postoje prirodni objekti koji emitiraju periodične radiosignale. Ipak, u usporedbi s drugim dijelovima neba, galaktičko središte ističe se visokom razinom aktivnosti i statističkom vjerojatnošću da sadrži nastanjive egzoplanete.

Iako je to optimalna lokacija za otkrivanje potencijalnih izvanzemaljskih signala, galaktičko središte predstavlja značajne izazove. Razlikovanje između umjetnih signala i prirodnog ambijentalnog zračenja koje emitira to kaotično područje težak je zadatak za astronome.

Vrlo osjetljiva tehnika pretraživanja

Svemirski svjetionici s periodičnim pulsiranjem nude isplativu metodu prijenosa signala preko ogromnih međuzvjezdanih udaljenosti. Na Zemlji koristimo pulsirajuće signale za aplikacije kao što su daljinska radarska detekcija i navigacija zrakoplova. Proširivanjem te tehnologije korištenjem naprednih metoda moglo bi biti izvedivo odašiljati te signale puno dalje u svemir.

Projekt BLIPSS koristi algoritam brzog preklapanja, odnosno vrlo osjetljivu tehniku pretraživanja dizajniranu za prepoznavanje periodičnih signala. U prethodnim slučajevima znanstvenici su uspješno upotrijebili ovaj algoritam za lociranje pulsara, vrste zvijezda koje emitiraju pravilne pulsove svjetlosti.

Suresh i njegov tim usmjerili su algoritam brzog sklapanja prema novom cilju. Primijenili su BLIPSS na podatke radijskih istraživanja prikupljene iz galaktičkog središta, kao dio SETI-jeve inicijative Breakthrough Listen. To je uključivalo analizu promatranja galaktičkog središta, koja su trajala 7 sati, radioteleskopom Murriyang u Parkesu u Australiji te 11,2 sata teleskopom Green Bank.

BLIPSS je korišten na 4,5 sati podataka prikupljenih teleskopom Green Bank, unutar frekvencijskog raspona od 4 do 8 gHz.

Kako bi osigurali učinkovitost softvera u otkrivanju željenih signala, znanstvenici su ga testirali na pulsarima. Zatim su suzili frekvencijski raspon na manje od desetine onog koji zauzima FM radiopostaja, fokusirajući se na periodičnost pulsa u rasponu od 11 do 100 sekundi.

Ništa od traženih signala, no nova je tehnika pretraživanja učinkovita

Iako nisu pronađeni signali koji odgovaraju njihovim parametrima pretraživanja, studija je potvrdila učinkovitost njihovih tehnika, ulijevajući povjerenje u sposobnost tog znanstvenog tima da ih koristi s različitim parametrima pretraživanja u budućim potragama.

Dosad je radio SETI primarno posvetio svoje napore potrazi za kontinuiranim signalima. Naša studija baca svjetlo na izvanrednu energetsku učinkovitost niza impulsa kao sredstva međuzvjezdane komunikacije na ogromnim udaljenostima. Značajno je da ova studija označava prvi sveobuhvatni pokušaj provođenja dubinskih pretraga ovih signala, napominje astronom Vishal Gajjar sa SETI instituta.

Softver BLIPSS, zajedno sa skupovima podataka tima, otvoreno je dostupan svima koji su zainteresirani za provođenje vlastite analize, na taj način pozivajući na daljnje doprinose u potrazi za navedenim signalima.

Objava Astronomi traže signale izvanzemaljske civilizacije u našoj galaksiji pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Ako je vjerovati najnovijim saznanjima astronoma i ostalih znanstvenika uključenih u istraživanje svemira, izgleda da je naša galaksija Mliječni put drugačijeg oblika nego što smo to dosad smatrali.

U proteklih nekoliko godina astronomi su zaključili da izgled galaksija ima tri glavna oblika: eliptični, nepravilni i spiralni. Čini se da većina poznatih galaksija koje se uklapaju u ovu zadnju kategoriju ima dva istaknuta kraka koji se granaju i dijele na manje krake.

Tradicionalni prikaz Mliječne staze je galaksija s četiri glavna spiralna kraka koji se protežu iz debele centralizirane izbočine zvijezda. Zbog toga se naša spiralna galaksija ističe kao iznimno rijedak ekstrem neobičnog oblika koji mora imati neka vrlo jedinstvena svojstva da bi dobio četiri glavna kraka.

Međutim ispostavlja se da bi taj prikaz mogao biti pogrešan. Tim astronoma objavio je novo istraživanje koje sugerira da smo desetljećima bili u krivu u vezi s oblikom Mliječne staze te da ona ima samo dva glavna kraka, baš kao i ostale spiralne galaksije, piše Tportal.

Do otkrića koje bi moglo preoblikovati naše razumijevanje Mliječne staze došlo je kada su znanstvenici s Kineskom akademijom znanosti i američkim Nacionalnim astronomskim opservatorijima analizirali više izvora astronomskih podataka kako bi bolje razumjeli pravi oblik naše galaksije.

‘Unatoč velikom radu, ukupna morfologija spiralne strukture Mliječnog puta ostaje donekle neizvjesna’, napisali su astronomi u članku opisujući svoja istraživanja i zaključke. ‘U posljednja dva desetljeća točna mjerenja udaljenosti pružila su nam priliku da riješimo ovaj problem’, dodali su.

Tim je procijenio podatke dobivene od nove generacije svemirskih instrumenata koji mogu bolje izmjeriti udaljenost do pojedinačnih zvijezda, što im je omogućilo mjerenje udaljenosti do oko 200 zvijezda i početak sastavljanja karte Mliječnog puta. Zatim su dodali podatke sa svemirskog teleskopa Gaia Europske svemirske agencije (ESA), a koji precizno promatra kretanje zvijezda i njihov položaj u odnosu na Zemlju.

Konkretno, astronomi su se bavili vrućim i masivnim zvijezdama koje se nazivaju OB zvijezde. Budući da su ove zvijezde kratkog vijeka, pomiču se vrlo malo tijekom svog životnog vijeka sagorijevanja vodika u glavnom nizu, što ih čini korisnima za potrebe mapiranja. Podaci prikupljeni o 24.000 OB zvijezda dodani su na kartu kao promatranja preko 1000 otvorenih galaktičkih skupova putem teleskopa Gaia.

To je navelo astronome da zaključe da je Mliječna staza spiralna galaksija s prečkama sa samo dva glavna kraka koji se protežu od guste središnje trake.

‘Koristeći precizne lokacije vrlo mladih objekata, smatramo da naša galaksija ima morfologiju s više krakova koja se sastoji od simetrije s dva kraka’, napisali su. ‘Normin i Perzejev krak vjerojatno su dva simetrična kraka unutarnje Mliječne staze. Kako se protežu od unutarnje galaksije prema vanjskim dijelovima, račvaju se i spajaju s Kentaurovim i Strijelčevim krakovima’, dodali su.

Na rubovima Mliječne staze, pišu astronomi, nalaze se udaljeni i fragmentirani nepravilni krakovi koji nisu povezani sa središnjim izbočenjem galaksije, gdje se nalazi većina njezinih zvijezda. Fragmentacija spiralnih krakova mogla je biti uzrokovana sudarom naše galaksije s drugima ili čak galaktičkim klasterima u drevnoj povijesti, piše Tportal.

Tim astronoma zaključio je da bi ovaj novi model oblika Mliječnog puta mogao pružiti alternativnu osnovu za buduća proučavanja galaktičke strukture. Dodaju da bi se više detalja trebalo otkriti daljnjim promatranjem obližnjih radioizvora snimljenih višestrukim teleskopima, a oni bi mogli omogućiti izračunavanje njihove udaljenosti od Zemlje, te poboljšanim podacima iz svemirske letjelice i teleskopa Gaia, lansirane 2013. Očekuje se da će ona promatrati svemir još najmanje dvije godine, do 2025.

Istraživanje tima objavljeno je u časopisu Astrophysical Journal.

Objava Izgleda da naša galaksija uopće nije oblika kakav poznajemo pojavila se prvi puta na Antena Zadar.