Uoči ponovljene skupštine Nogometnog saveza Zadarske županije zakazane za danas, upitali smo Rena Sinovčića, predstavnika grupe za promjene unutar Saveza, da nam komentira kakva su očekivanja i prognoze raspleta situacije…

-Bez obzira na ishod želim samo naglasiti da svi oni u Savezu koji su pokrenuli inicijativu za promjene mogu biti ponosni i mirni jer smo od prvoga dana javno i jasno objasnili koji su nam bili ciljevi i namjere. A uvjereni smo da su ti ciljevi u interesu ne samo pojedinih klubova nego Saveza u cjelini i razvoja zadarskog nogometa. Uzrok revolta koji je iskazan od strane 19 klubova koji su se odredili za promjene bili su netransparentnost rada aktualnog rukovodstva, nesposobnost, neučinkovitost i neznanje ljudi koji vode NSZŽ. Na zadnjoj sjednici, nažalost, suočili smo se s tri izdajnika, ne znam kako bi ih pristojnije nazvao, a od njih trojice jedan je bio ključni izdajnik. Taj ključni je doslovce izmasakrirao grupu za promjene, očito iz osobnih razloga. Odlučio nas je nasamariti na vrlo prizeman način. Da nas je bilo samo šest ili sedam klubova, on bi vjerojatno dao nalog da se glasa za nas, ali kako je njegov glas bio presudan, on je ipak, iz nekih osobnih razloga, odlučio dati glas za Banića – kaže Sinovčić.

Da su ljudi iz grupe za promjene danas na čelu Nogometnog saveza, što biste drugačije radili, kako biste djelovali? Na primjer prema vladajućima u Gradu i Županiji?

-Pa, evo na primjer, danas je sjednica Gradskoga vijeća. Da smo mi preuzeli vodstvo NSZŽ-a, sigurno bi gradskim vlastima poslali snažan apel i poručili aktualnom gradonačelniku na odlasku kako ga molimo da prestane više raditi sve što radi u korist investitora, odnosno svojih prijatelja doseljenika iz Australije. Jer, žalosno je da se pred očima javnosti „mic po mic“ sprema čistka na športsko-rekreacijskom centru Višnjik gdje, znamo, prođe dnevno i po par tisuća djece i odraslih na raznim treninzima i rekreacijama. Dukić je spreman u dijelu Višnjika koji se najvše koristi od strane raznih nogometnih klubova tipa ZadarNova, Zara, Abeceda i drugi – sve to zatvoriti i predati na upravljanje svojim pajdašima koji nam se predstavljaju kao australski investitori. Da smo mi na čelu NSZŽ-a, danas bi poslali jasnu poruku da smo protiv toga da se ti klubovi koji okupljaju preko tisuću djece dislociraju samo kako bi se išlo na ruku tom investitoru. Isto kao što je grupa za promjene energično reagirala onog trenutka kada je postojeća vrhuška u Nogometnom savezu htjela po kratkom postupku likvidirati NK Abecedu. To je klub koji se intenzivno razvija i to s vlastitim novcem. Više je Abeceda do sada uložila novaca nego ovi australski doseljenici u HNK Zadar, a vrh NS-a je tu istu Abecedu htio dekretom likvidirati. Eto, zbog takvih stvari se stvorio unutar NS-a bunt dijela malih klubova, a ne radi toga što mi nekoga volimo ili ne volimo. Naravno, jednako cijenimo rad i trud i drugih omladinskih škola – ZadarNove, Zare i svih koji su predani radu s djecom i koji mukotrpno, bez političkih mecena, idu naprijed. Pa samo ove tri škole koje sam spomenuo imaju preko tisuću djece dok HNK Zadar ima njih oko stotinu i uživa izdašne financijske blagodati od aktualne gradske vlasti. Nadam se da će danas netko od vijećnika na Aktualnom satu pitati Branka Dukića kako opravdava iznos od gotovo 200 tisuća eura australskim investitorima za račun omladinske škole, a koji sigurno nisu potrošeni isključivo u tu svrhu. Dok s druge strane, radi sve kako bi blokirao i istjerao s Višnjika one klubove koji okupljaju i treniraju deset puta više djece od Dukićevog HNK Zadar. Koju poruku šalje Dukić kad vidimo da se tamo postavljaju reflektori, kupuju sjedalice, uređuju nadstrešnice i tako priprema teren za australske doseljenike. Pa to bi trebali plaćati investitori, a ne iz blokiranog proračuna. Nema za vrtiće, nema za škole, nema za udruge, nema za ovo nema  za ono – čujemo Dukićeve žalopojke koji za blokirani proračun optužuje oporbu, ali za njegove pajdaše, australske doseljenike ima.

Što mislite, zašto se Branko Dukić tako silovito zauzeo za ovaj koncept privatizacije kluba i za ekipu gospodina Ivančića? Sumnjate li da on ima u tome neki osobni interes?

-To morate pitati njega, ja to ne znam. Ali, kao i svi ljudi zdravorazumski to promatram. A zdrav razum nam govori da se takvi ustupci, takva opsesija prema nekom investitoru kakvu pokazuje Dukić, ne radi gratis. Ne znam. On zna.

Mark Ivančić je u zadnjem priopćenju ustvrdio da je Vaš postupak ulaska u posjed svlačionica onemogućio treninge djeci.

-To je obična demagogija. Nije djeci zabranjeno trenirati zbog razloga koje on navodi, što se mene tiče djeca se mogu presvlačiti u svlačionicama, to je samo stvar dogovora. Ali ne možete se dogovoriti s nekim tko vas jednostavno ignorira. Nije poanta u Ivančićevim floskulama, poanta je u tome da Dukić namjerava tisuću djece potjerati s Višnjika u interesu svog omiljenog investitora.

Na koncu, kakav je Vaš odnos i stav prema aktualnom predsjedniku NS Darku Baniću?

-Što se tiče njega i njegovog zamjenika, o njima ne želim reći ni jednu ružnu riječ. Za razliku od njih koji okolo o meni govore svašta. U sportskom smislu, ja sam radio usluge Baniću, ne on meni.

Objava RENO SINOVČIĆ Hoće li Dukić protjerati s Višnjika tisuću djece i građana u korist svog pajdaša iz Australije!? pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Jerry Kresoja (50) vratio se s obitelji iz Canberre u Zadar prije godinu i pol. I sretniji je nego ikad. U Hrvatskoj će mu djeca, Vera (10), Ana (8) i Luka (5), sigurno odrastati, a on i supruga s njima provode više vremena nego što su mogli provoditi u Australiji.

– Živimo skromno, nismo mi, kao većina doseljenika iz Australije, došli s novcem, ali ljepše ovdje živimo s manje novca nego u Australiji gdje radite kao životinja od jutra do mraka i ne vidite djecu više od par sati dnevno. Sada mi je žena doma s djecom, a tamo smo morali oboje raditi jer inače ne bismo mogli preživjeti. Djeca se igraju na ulici s prijateljima, dok u Australiji morate bdjeti nad djecom 24 sata dnevno, priča za Večernji list Kresoja, rođen u Australiji.

Njegov otac, porijeklom iz Škabrnje, i majka, porijeklom iz Slavonije, iselili su se potkraj 60-ih. No, on je 1991., s nenavršenih 18 godina, došao u domovinu braniti je.

Kao hrvatski branitelj dočekao je 1999. umirovljenje te ostao živjeti u Hrvatskoj do 2010., a potom je otišao u Australiju i sa suprugom, čiji su roditelji porijeklom iz okolice Zadra i Benkovca, dobio troje djece.

– Hvala Bogu, žena i ja ne tražimo puno, važno nam je da su nam djeca živa i zdrava i sretna. U Zadru živimo u stanu prijatelja iz Australije, a planiramo kupiti kuću na selu blizu Zadra čim prodamo svoju u Canberri. Volio bih živjeti u Škabrnji, iz koje mi je pokojni otac, a majka je još u Australiji i čim se kuća proda platit ću joj kartu da se vrati. Posljednjih godina dosta se naših ljudi vraća iz Australije, osobito nakon korone jer su mjere ondje bile rigorozne, niste smjeli otići ni susjedu i razgovarati s njim preko ograde. Samo u Zadru poznajem pet-šest obitelji koje su se vratile iz Australije – kaže Kresoja.

Da je sve više povratnika iz iseljeništva ističe i Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, koji im je oslonac pri povratku.

– Kontinuirano se unapređuju zakonodavne i druge aktivnosti: od poticaja za otvaranje novih poslovnih subjekata u Hrvatskoj, sklapanja ugovora o socijalnoj sigurnosti, demografske mjere, programske i projektne integracijske aktivnosti pružanjem potpore povratnicima, kao i mjere koje provode županije, gradovi i općine – nova središta životnih interesa povratnika i njihova doma u domovini, ističe Milas.

Objava Iz Australije doselili u Zadar: “Tamo radite kao životinja od jutra do mraka. Znamo barem pet obitelji koje su učinile isto” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.