Krenuo je i zahuktao se već listopad…

U pravom smislu prvi u cijelosti jesenski mjesec, ove ionako “lude” godine, startao je kišom, no poneki sinoptičari najavljuju poboljšanje i čak iznadprosječno lijepo razdoblje u idućim tjednima. No, tko zna.

Inače, u slavenskim je jezicima listopad dobio ime po tome što u tom mjesecu najviše opada lišće biljaka. U slovenskom, poljskom, ukrajinskom, bjeloruskom i češkom jeziku listopad je izvorno ime za hrvatski mjesec studeni, a stari hrvatski nazivi za listopad u nekim su krajevima bili: Miholjščak (po blagdanu sv. Mihaela Arkanđela kojim zapravo 29. rujna završava prethodni mjesec), kožaprst i desetnik.

Latinsko ime mjeseca October dolazi iz riječi “octo” (osmi mjesec) u Rimskom kalendaru, navode Enciklopedija i Wikipedija.

Listopad su promatrali i stari, pučki, metereolozi.

Evo i zaključaka u vidu izreka:

Sveti Frane, nesta u polju hrane…

(sv. Franjo Asiški 4.10.)

Sveti Luka rado snijegom fruka.

(18.10. zamjetno zahladnjenje)

Sveti Luka u nokte huka.

Sveti Luka snijeg zahuka.

Sveti Luka u arbule lupa, za njim majka u ručice huka: Sine Luka, ne pomori puka.

(arbul – jarbol. Vjetrovito vrijeme u primorju.)

Do svetog Luke kud ti drago ruke, a od svetog Luke tur’ u njedra ruke…

Šimun i Juda – repu duda.

(sv. Šimun i Juda Tadej 28.10.)

Čuvaj se Šimuna i Jude da te sa snijegom ne probude…

Poslije Šimuna i Jude rado zime bude…

Vedrina i toplina Gala bude ljeti sušu dala.

(sv. Gal 16.10.)

Kakvo vrijeme Uršula donese, takvo jesen (a i zima) ponese…

(21.10.) (PL)