Caritas Zadarske nadbiskupije pokrenuo je hvalevrijednu akciju kojom zadarske beskućnike vodi na hodočašće svetom Frani Asiškom u Italiju.

Važna je to stavka njihove socijalizacije i stjecanja pouzdanja koja će im donijeti i uspomene za čitav život.

Međutim, zadarsko prenoćište više ne pruža smještaj samo beskućnicima s obzirom da odnedavno u njihovim prostorijama borave i čak četiri beskućnice.

Kako saznajemo od pomoćnika ravnatelja Caritasa, Josipa Motušića, one borave u prostoru udruge Svjetlo koja se je nedavno preselila u druge prostorije, pa je Caritas mogao ovaj prostor iskoristiti za uređenje prenoćišta za žene.

– Uređujemo prihvatilište, a u ovom dijelu za žene planiramo urediti i praonicu rublja s dvije mašine i dvije sušilice. U procesu smo dobivanja dozvole za preuređenje soba za koju moramo imati i ateste. Uređujemo ovo kako bi ovo sve bilo po propisu, a radove izvodimo u hodu, kaže nam Motušić.

Iako sada imaju smještaj za četiri beskućnice, i to je malo jer ima onih koje su na ulici te čekaju na proširenje kako bi i one mogle boraviti u prenoćištu.

Da bi im život učinili ljepšim, često za njih organiziraju izlete, pa su tako nedavno bili i u Samoboru:

– Želja im je otići i do Italije svetom Franji Asiškom, pa bi bilo dobro imati jednu akciju za prikupljanje sredstava za taj put. Napravili smo novu web stranicu, pa građani mogu tamo vidjeti sve o načinu prikupljanja novčane pomoći za beskućnike. Jako im je lijepo na tim izletima, iziđu iz svoje svakodnevice i malo vide svijeta. Tako bi otišli u Italiju jer se u Asissiju sada mogu vidjeti kosti svetog Frane gdje dobivaju i potpuni oprost. Pa, ako bi ljudi htjeli donirati, jako puno bi nam pomogli, kazao nam je pomoćnik voditelja zadarskog Caritasa.

Inče, već dulje se vrijeme pokazuje potreba za povećanjem kapaciteta prenoćišta s obzirom da je ovaj mali objekt u Ulici Franje Tuđmana opremljen još 2006. godine i velik svega 120 metara četvornih. Stoga već davno nedostaje mjesta za sve koji trebaju prenoćište, a takvih je na području našega grada sve više.

Posebna je potreba, kako vidimo, za proširenjem kapaciteta u prenoćištu za žene, osobito do početka iduće zime kada niti jedna beskućnica više ne bi trebala biti na ulici.

Objava TREBAJU POMOĆ ZADRANA U Caritasovu prenoćištu četiri beskućnice, Caritas ih vodi na hodočašće u Italiju pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Hladnoća i snijeg okovali su Hrvatsku, a iako u Zadru preko dana nema minusa, vani je vrlo hladno.

Na žalost, i ovih smo dana u gradu imali prilike vidjeti beskućnike, osobito u trgovačko centru na Relji koji je najbliže Caritasu i prenoćištu. Mnogi se ovdje zadržavaju jer je toplo, ali srećom ne moraju vani ostati dugo jer im  je prenoćiste otvoreno – cijeli dan.

Naime, od voditeljice Pučke kuhinje i Socijalne samoposluge Caritasa Zadarske nadbiskupije, Zdenke Cvitkušić, saznajemo da su vrata prenoćišta zimi  otvorena čitav dan:

– Sada su po čitav dan u prenoćištu, imamo 22 korisnika, ali i jednu žensku spavaonu, tako da nitko ne mora biti na otvorenom. Tu im je toplo i na sigurnom su jer činimo sve da im olakšamo situaciju, pogotovo sada po ovim hladnoćama, kaže nam gospođa Zdenka.

U Pučkoj kuhinji imaju i topli obrok jer se je Zadarska nadbiskupija potrudila osigurati im hranu i krov nad glavom, a sredstvima iz proračuna pomaže ih i Grad Zadar koji će sufinancirati i proširenje prenoćišta.

Naime, jedan od važnih projekata iz gradskog proračuna s područja socijalne skrbi upravo je proširenje kapaciteta prenoćišta za beskućnike koji se provodi u partnerstvu Grada i Caritasa.

Već dulje vrijeme pokazuje se potreba za povećanjem kapaciteta s obzirom da je ovaj mala kućica u Ulici Franje Tuđmana opremljena još 2006. godine te da je velika svega 120 metara četvornih. Stoga već davno nedostaje mjesta za sve koji trebaju prenoćište, a takvih je na području našega grada sve više.

– Tijekom 2024. godine u prenoćištu je bilo na povremenom ili stalnom smještaju ukupno 18 korisnika, od kojih njih 6 prenoćište koristi više od godinu dana u kontinuitetu. Prihvat beskućnika u prenoćištu, pored smještaja podrazumijeva pružanje i sljedećih usluga: redovne zdravstvene preglede, prehranu, radno-okupacijski tretman, pomoć pri ostvarenju socijalnih prava, navodi se u prijedlogu proračuna za područje zdravstva i socijalne skrbi.

Objava ZBOG VELIKE HLADNOĆE Prenoćište za beskućnike otvoreno cijeli dan pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Jedan od prijeko potrebnih projekata iz gradskog proračuna za ovu godinu svakako je proširenje kapaciteta prenoćišta za beskućnike koji se provodi u partnerstvu s Caritasom Zadarske nadbiskupije.

Prenoćište hitno treba više mjesta budući da sada ima kapacitet za samo 12 osoba te da nema mogućnosti smještaja žena. Projekt je ovo koji se potencirao još nakon lokalnih izbora kada su predstavnici izvršne gradske vlasti obišli prenoćište i uvjerili se u njegove vrlo skučene kapacitete.

Naime, mala kućica u Ulici Franje Tuđmana opremljena je još 2006. godine i površine je svega 120 metara četvornih. Stoga već davno nedostaje mejsta za sve koji trebaju prenoćište, a takvih je i na području našega grada sve više.

Plan je stoga otvoriti prihvatilište na znatno većoj površini od 700 kvadrata, što bi omogućilo i jednu veliku novost u pružanju ove vrste socijalne pomoći – boravak od 24 sata, a ne samo 12 sati kao dosad.

– Tijekom 2024. godine u prenoćištu je bilo na povremenom ili stalnom smještaju ukupno 18 korisnika, od kojih njih 6 prenoćište koristi više od godinu dana u kontinuitetu. Prihvat beskućnika u prenoćištu, pored smještaja podrazumijeva pružanje i sljedećih usluga: redovne zdravstvene preglede, prehranu, radno-okupacijski tretman, pomoć pri ostvarenju socijalnih prava, navodi se u prijedlogu proračuna za područje zdravstva i socijalne skrbi.

Za sve aktivnosti Caritasovog prenoćišta tako je planiran iznos od 135.000 eura, što obuhvaća plaće pomoćnog radnika u kuhinji, spremačice u trajanju od najmanje dva sata dnevno, kućepazitelja, odnosno zaštitara 24 sata dnevno čitavog tjedna, te režijske troškove, troškove adaptacije i održavanja objekta.

Objava HVALEVRIJEDAN PROJEKT Širi se zadarsko prenoćište, umjesto dosadašnjih 12 sati, bit će otvoreno čitavog dana pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Brojne zadarske udruge čekaju izglasavanje proračuna kako bi mogle nastaviti sa svojim projektima, a posebno važan je projekt koji se odnosi na proširenje prenoćišta za beskućnike Caritasa Zadarske nadbiskupije.

Naime, Grad Zadar za povećanje kapaciteta planirao je izdvojiti 30.000 eura, no najprije treba izglasovati proračun. Kada će to biti, u ovom je trenutku nemoguće reći s obzirom da se tek ide u drugi pokušaj konstituiranja Gradskog vijeća.

Caritasovo prenoćište, koje sada ima samo 12 kreveta, ovim bi se sredstvima znatno proširilo i dobilo 24 mjesta, ali i prvi put osiguralo smještaj za žene s čak četiri mjesta.

Kako su istaknuli u Gradu Zadru, osim njihovih 30.000 eura, Caritas proširenje kapaciteta prenoćišta financira s 20.000 eura.

Grad će sufinancurai i rad Pučke kuhinje i Socijalne samoposluge, i to kroz različite aktivnosti kojima će povećati donacije za samoposlugu, navljujuju u gradskoj upravi.

Objava ČEKA SE GRADSKO VIJEĆE Za proširenje prenoćišta Grad će Caritasu dati 30.000 eura, ali još nema proračuna pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

U hladnim jutarnjim satima, ispred prenoćišta za beskućnike svetog Vinka Paulskog u Zadru, koje radi od 20 do 8 sati, zatekli smo 61-godišnju beskućnicu Zdenku, kako sjedi na stepenicama čekajući poznata lica. Prenoćište, smješteno u centru grada, ima kapacitet od samo 12 kreveta i namijenjeno je muškarcima. Za žene poput Zdenke, nema mjesta i zato smo odlučili porazgovarati s njom i vidjeti kako se snalazi i gdje spava s obzirom na nedostatak ženskih soba unutar prenoćišta.

Podsjetimo, naš je portal pisao o tome kako prenoćište zasad ima mali kapacitet te bi trebalo ići u proširenje jer je potreba za ovakvim smještajem sve više, osobito bi trebalo osigurati i smještaj ženama koje nemaju svoj dom, što nam je potvrdila i gospođa Zdenka koju smo jutros zatekli ispred prenoćišta zadarskog Caritasa.

S tugom u očima ispričala nam je zašto dolazi ovdje i kako joj prolazi dan, samoj bez doma i bez igdje ikog svoga.

–Iako ne mogu tu prespavati, dolazim svako jutro u osam. Bolje je skupljati boce u dvoje nego sama, tako da ih s nekim od prijatelja odmah ujutro krenem skupljati kako bih mogla sebi kupiti nešto za jesti. Teško je, pogotovo sada zimi ili kada pada kiša, kaže Zdenka, držeći plastičnu vrećicu u kojoj je već nekoliko praznih boca.

Zdenka je jedna od mnogih beskućnica koje su, na žalost, prepuštene same sebi. Prenoćišta za žene u našem gradu nema, a rijetki domovi za beskućnike koji primaju žene često su popunjeni i nalaze se u drugim gradovima gdje Zdenka ne želi ići.

–Ponekad prespavam na klupi u parku, ponekad me puste u hodnik neke zgrade, ali zima je najteža. Kada grane sunce, osjećam kao da me Bog čuva, makar samo na nekoliko sati. Tad mi je najljepše i tad sam nekako najsretnija, iskreno će Zdenka.

U maloj zajednici beskućnika, kako kaže, pronašla je podršku i u društvu s ljudima s kojima dijeli istu sudbinu se najsigurnije osjeća:

–Ovdje se okupljamo, podijelimo informacije, tko je gdje našao što, ali i jedni druge čuvamo. U dvoje je uvijek sigurnije. Ako se razboliš na ulici, nema te više. Neki ljudi ovdje postanu obitelj, ne djelimo krv, ali imamo istu sudbinu, otvoreno će nam.  Kaže kako je prije deset godina imala dom, obitelj i posao, ali je ostala bez svega toga, najgore joj je što nema djece koja bi joj mogla pomoći u ovoj situaciji:

–Radila sam kao spremačica u osnovnoj školi. Plaća nije bila velika, ali bila je dovoljna za život. Sve se promijenilo kada sam ostala bez posla zbog smanjenja broja zaposlenih. Razvod od supruga dogodio se još ranije, nije bio loš čovjek, ali različiti putevi su nas razdvojili. Djece nikad nismo imali, što je tada bio financijski plus, a sada bi se to dijete možda za mene pobrinulo. Nemam nikoga na koga bi se mogla osloniti… Prijatelji? Pola njih sam otjerala svojim žicanjem, a druga polovica je umrla. Ostala sam sama, kazala nam je tužno Zdenka.

Danas preživljava skupljajući boce po kontejnerima i obavljajući sitne poslove kako bi namaknula nešto novca barem za hranu:

–Ponekad mi ljudi ostave nešto na ulici, posebno stariji. Jedna gospođa mi je prošle godine dala vreću robe, pa sam imala što za obući kad je zahladilo. Spasila me je- otkriva.

Kapacitet prenoćišta s 12 kreveta daleko je od dovoljnog za potrebe grada, a Zdenka nam podsjeća kako je problem mnogo veći ženama…

–Muškarci bar imaju ovo mjesto, a mi? Mi smo prepuštene ulici. Zar je previše tražiti krov nad glavom i topli čaj? – pita se na kraju ova beskućnica.

Zdenkina priča podsjeća nas na sve nevidljive ljude koji se svakodnevno bore za osnovno dostojanstvo. No, dok prenočišta ostaju premalena, njezini korisnici dokazuju kako je i u najtežim životnim situacijama ono što ih održava – snaga prijateljstva i zajedništva.

Objava U PRENOĆIŠTU NEMA MJESTA Zdenka: Ponekad prespavam u parku, a ponekad me puste u hodnik neke zgrade pojavila se prvi puta na Antena Zadar.