Nakon što smo objavili kako je za posthumnu nagradu za životno djelo predložen dr. Tomislav Sorić, doznajemo imena još nekih kandidata. Poznatog zadarskog liječnika koji je 10. kolovoza preminuo u nesreći kod Malog Iža predložili su Opća bolnica Zadar i predsjednik zadarske podružnice Udruge leukemije i limfomi, Igor Blaslov.

Među ostalim prijedlozima za Nagradu Grada Zadra i Grb Grada najzanimljiviji su onaj za Samostan sv. Frane, zatim za 1. bojnu 4. gardijske brigade, te prijedlog za ratnog zapovjednika Ivana Vitanovića, a među poznatijim udrugama je Udruga osoba s intelektualnim teškoćama Svjetlo.

Prijedlog za Samostan sv. Frane očekivan je s obzirom da je u svibnju ove godine čak dobio Oznaku europske baštine kada je na svečano otkrivanje ploče došla i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Riječ je o vrijednom priznanju koje je Samostanu dodijeljeno u selekciji 2025. – 2026. godine, u sklopu zajedničke transnacionalne prijave „Mjesta mira“ koju čini sedam lokaliteta iz šest europskih država: Portugal, Španjolska, Mađarska, Slovačka, Hrvatska i Bugarska, istaknuli su tada u Gradu Zadru.

Ova je ploča veliko priznanje franjevcima na čelu s gvardijanom fra Stipom Nosićem, koji je prilikom dodjele tog 22. svibnja istaknuo da je ploča znak priznanja koje je samostanu, kao Mjestu mira – u spomen na znameniti Zadarski mir iz 1358., potpisan u njihovoj sakristiji – dodijelila Europska komisija, zajedno s još šest europskih lokaliteta mira.

Stoga se postavljanjem ove ploče, istaknuto je, trajno obilježava činjenica da je Zadar, kao član mreže Mjesta mira, jedna od 80 lokacija u 23 europske zemlje s ovom oznakom.

Prijedlozi tek moraju proći Odbor za dodjelu javnih priznanja, a konačnu odluku o laureatima donosi Gradsko vijeće uoči svečane sjednice koja se svake godine održava povodom Dana grada 24. studenog.

Objava DOZNAJEMO Za nagrade Grada Zadra predloženi Samostan sv. Frane, 1. bojna 4. Gardijske brigade i Ivan Vitanović pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Europska oznaka baštine dodijeljena je sinoć u Bruxellesu, a nagradu za Samostan sv. Frane i Zadar preuzeo je gradonačelnik Šime Erlić sa suradnicima

Objava POVIJESNO PRIZNANJE Samostan sv. Frane dobio Europsku oznaku baštine pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Vrijedno priznanje stiže u Zadar i u Samostan sv. Frane jer sa sedam lokaliteta iz šest europskih država, zadarski franjevački samostan dobitnik je Europske oznake za baštinu u selekciji 2025./2026. Tim povodom Samostan sv. Frane obišao je gradonačelnik Erlić sa suradnicima i čestitao franjevcima na vrijednom priznanju.

“Ovo priznanje uistinu je hvalevrijedno i od velikog je značaja za promociju kulturne baštine našega grada.”, kazao je gradonačelnik Erlić te se zahvalio franjevcima na suradnji koja je dovela do toga da Samostan sv. Frane dobije oznaku europske baštine (European Heritage label). Franjevcima je prenio i čestitke od ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek.

Voditelj i koordinator projekta je Grad Zadar, odnosno Anita Gržan Martinović u ime Upravnog odjela za poslove kabineta gradonačelnika, a uz potporu Upravnog odjela za EU fondove i Ministarstva kulture i medija.

Inače, u sakristiji Samostana sv. Frane, 1358. godine potpisan je čuveni Zadarski mir.

“Prilika je ovo da i široj zajednici ukažemo na bogatu povijest koju krije naš samostan.”, kazao je gvardijan fra Stipe Nosić te se zahvalio Gradu Zadru na potpori.

Inače, prijava samostana sv. Frane proizišla je iz članstva Grada Zadra u Europskoj mreži mjesta mira od 2012. godine i suradnji s partnerima unutar mreže. Buduće aktivnosti i programe koji proizlaze iz Europske oznake za baštinu provodit će Grad Zadar i Sveučilište u Zadru u suradnji sa samostanom sv. Frane, o čemu je ranije potpisan i interni sporazum.

Oznaka europske baštine uspostavljena je 2011. godine zajedničkom odlukom Europskog parlamenta i Europske komisije i ima za cilj razlikovati “mjesta koja simboliziraju važne faze u stvaranju današnje Europe i ulogu koju su odigrali u povijesti i kulturi Europe.“

U ovom projektu uz Samostan sv. Frane u Zadru sudjeluju: Park povijesne fontane Kaynardzha (Bugarska), Palača Henriquesa od Alcáçovasa (Portugal), Samostan San Francisco/Povijesni kompleks Alcañices (Španjolska), Kongresna kuća Évora Monte (Portugal), Kuća mira Vasvár (Mađarska) i Dvorac Trencin (Slovačka).

Dobivanje Oznake europske baštine značit će za sve ove lokalitete bitno povećanu vidljivost unutar ukupne nacionalne i europske kulturno-povijesne baštine, jačanje kulturnog turizma, s naglaskom na kulturu mira te mogućnosti boljeg pristupa EU fondovima financiranja, stoji na stranici Grada Zadra.

Objava VRIJEDNO PRIZNANJE Povodom dobivanja oznake europske baštine, gradonačelnik Erlić obišao Samostan sv. Frane pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Samostan sv. Frane, zajedno sa sedam lokaliteta iz šest europskih država, dobitnik je Europske oznake za baštinu u selekciji 2025./2026.

Samostan sv. Frane, u čijoj je sakristiji 1358. godine potpisan čuveni Zadarski mir, zajedno sa sedam lokaliteta iz šest europskih država u zajedničkoj transnacionalnoj prijavi dobitnik je Europske oznake za baštinu u selekciji 2025./2026.

Ova vijest objavljena je danas na službenoj stranici European Heritage Label. Voditelj i koordinator projekta je Grad Zadar, Anita Gržan Martinović, u ime Upravnog odjela za poslove kabineta gradonačelnika, uz potporu Upravnog odjela za EU fondove.

Prilikom prijavljivanja projekta Europskoj komisiji važnu ulogu je imala predselekcija na nacionalnoj razini i podrška nacionalnog koordinatora za RH, mr. sc. gđe Anuške Deranja-Crnokić, ravnateljice Uprave za arhive, knjižnice i muzeje.

Prijava samostana sv. Frane proizišla je iz članstva Grada Zadra u Europskoj mreži mjesta mira od 2012. godine i suradnji s partnerima unutar mreže. Buduće aktivnosti i programe koji proizlaze iz Europske oznake za baštinu provodit će Grad Zadar i Sveučilište u Zadru u suradnji sa samostanom sv. Frane, o čemu su ranije potpisali i interni sporazum.

Grad Zadar u suradnji s drugim, brojnim gradovima i mjestima u kojima su također kroz povijest potpisivani mirovni sporazumi radi na promoviranju kulture mira, a uz to na promidžbi svoje povijesne i kulturne baštine, zajedničkim korijenima i poveznicama na regionalnoj i europskoj razini. U koordinaciji i suradnji s EMMM-a Grad Zadar je sudjelovao u više europskih projekata, namijenjenih pretežno mladima, u cilju osnaživanja svijesti o zajedničkim vrednotama, čuvanju baštine i unapređivanju novih modela učenja, poznavanja drugih kultura i običaja i sl.

Svake godine, već 14. godinu za redom, Grad Zadar u suradnji sa samostanom sv. Frane i zadarskom osnovnom školom Zadarski otoci,  Sveučilištem u Zadru, obrazovnim, kulturnim i drugim ustanovama i udrugama, svečano obilježava godišnjicu potpisivanja Zadarskog mira, upravo u samostanu sv. Frane.

Oznaka europske baštine, uspostavljena 2011. godine zajedničkom odlukom Europskog parlamenta i Europske komisije, ima za cilj razlikovati “mjesta koja simboliziraju važne faze u stvaranju današnje Europe i ulogu koju su odigrali u povijesti i kulturi Europe.“ U ovom projektu uz Samostan sv. Frane u Zadru sudjeluju: Park povijesne fontane Kaynardzha (Bugarska), Palača Henriquesa od Alcáçovasa(Portugal), Samostan San Francisco/Povijesni kompleks Alcañices (Španjolska), Kongresna kuća Évora Monte (Portugal), Kuća mira Vasvár (Mađarska) i Dvorac Trencin(Slovačka). Dobivanje Oznake europske baštine značit će za sve ove lokalitete bitno povećanu vidljivost unutar ukupne nacionalne i europske kulturno-povijesne baštine, jačanje kulturnog turizma, s naglaskom na kulturu mira, mogućnosti boljeg pristupa europskim fondovima financiranja i dr.

Grad Zadar posebno podržava ovakve projekte, koji uz svoj obrazovni, imaju naglašen odgojni i humanistički karakter i usmjereni su na toleranciju, prijateljstvo i mir i imaju posebnu vrijednost jer uključuju sve naraštaje, počevši od najmlađih, javlja Grad Zadar.

Objava SAMOSTAN SV. FRANE U Zadar stiže Europska oznaka za baštinu pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Ponovno pronađena najstarija tiskana Biblija koju posjeduje Hrvatska.

Inkunabula samostana sv. Frane, pod signaturom I – 8, sastoji se od dva fragmenta na pergameni latinskog teksta Biblije (Vulgate) izdanja knjige Johannesa Fust i Petera Schöffer u njemačkom gradu Mainzu 1462. Vrlo je važna za hrvatsku kulturnu baštinu jer predstavlja najstariju tiskanu knjigu u Hrvatskoj. U zadnje vrijeme fragmenti su se bili zagubili. To se zasigurno dogodilo stoga što je riječ o malim ulomcima koji nisu stavljeni na mjesto gdje se čuva stotinjak drugih inkunabula. Ovaj dio Biblije, na latinskom jeziku, u samostanskoj knjižnici još 1916. registrirao je Ernst Philip Goldschmidt (1887. – 1954.), bečki antikvar, znanstvenik i bibliofil, poznat po izvanrednom poznavanju srednjovjekovnih rukopisa, inkunabula i ranih tiskanih knjiga.

Inkunabulu je zabilježio i Josip Badalić u svojoj knjizi: Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Zagreb, 1952. On je zapisao da je knjiga izložena u muzeju i da je „Fragmenat najstarijega kod nas sačuvanog primjerka Biblije“. Badalić je očito tada ovu inkunabulu u muzeju vidio. Točno je napisao da je riječ o četiri lista. Goldschmidt, međutim, govori o dva lista, pa je zasigurno mislio na dva ovitka knjiga (u stvari se radi o dva velika lista pergamene na koje je otisnut tekst), a koje je on prepoznao kao inkunabule i skinuo.

O inkunabuli su pisali Šime Jurić i Vatroslav Frkin 1985. i 1990., koji su ulomke Schöfferove inkunabule zasigurno još vidjeli u živo. Poslije toga oni su zagubljeni, tako da ni franjevci koji su u posljednjih dvadesetak godina živjeli u samostanu sv, Frane nisu znali gdje je završila ta inkunabula. Zato su zadarski konzervatori u inventaru, kojeg su o umjetninama samostana sv. Frane pravili 2010., za nju napisali da nedostaje. Napisali su tako jer je u knjižnici na inventarnom listu pisalo „na izložbi“.

Ponovni pronalazak dva ulomka ove inkunabule (u siječnju 2026.) otkrio je kako oba imaju signaturu „I – 8“. To je potvrdilo da fragmenti zajedno sadrže četiri lista ili osam stranica Schöfferove Biblije.

Goldschmidt je napisao da inkunabula sadrži jedan list iz knjige Amosa a drugi iz Matejeva Evanđelja. Ipak, usporedba zadarskih fragmenata i online latinskog teksta Vulgate izdanja knjige Johannesa Fust i Petera Schöffer, u Mainzu 14 kolovoza 1462., otkriva da fragment koji je označen kao list 1, zaista odgovara latinskom tekstu Vulgate iz Amosa, i to poglavlja 2,14 – 7,1. Druge dvije stranice, koje su na tom ulomku označene kao „l 2“ (list 2), sadrže tekst iz knjige proroka Ezekiela poglavlja 9,17 – 14,11.

Drugi fragment s oznakom „l 3“ (list 3), koji se sastoji od dva lista i četiri stranice, sadrži latinski tekst istog izdanja Vulgate i to tekst iz Markova Evanđelja poglavlje 3,23 – 7,33.
I jedan i drugi fragment bili su u funkciji omota neke knjige, što nije samo slučaj ovdje. Takvih slučajeva bilo je još po svijetu, što je znak da je pergamena ove knjige bila pogodna za ovitke. Oba zadarska fragmenta, svaki po dva lista, još su uvijek savijeni onako kako su u njih bile uokvirene knjige. Na njima su i signature: 6722 – S IX. ( listovi 1 i 2), i 6724 – S IX (listovi 3 i 4), koje se očigledno odnose na knjige koje su u njih bile umotane.

Na fragmentima su tekstovi otisnuti na svakoj stranici u dva stupca s po 48 redaka. A riječ je o četvrtoj uopće tiskanoj Bibliji koja se prema broju redaka naziva „B-48“. Tiskali su je nekadašnji suradnici Gutenberga Fust i Schöffer. Tisak je posve završen na vigiliju Velike Gospe 1462., što je prvi put da je zabilježen datum završetka tiska jednog tiskanog djela.

Odabrana početna slova na početku poglavlja naknadno su obojena crvenom bojom, odnosno crnom bojom, a sami rimski brojevi poglavlja upisani su također nakon tiska crvenom bojom.
Danas se u svijetu ove Biblije čuva još, više ili manje kompletnih oko 60, a poznato je i oko 40 pojedinačnih listova, u koje spadaju i ovi zadarski fragmenti. Navodno je oko 50 tih Biblija tiskano na pergameni.

Poznato je kako je Johannes Gutenberg (oko 1400. – 1468.) u njemačkom gradu Mainzu između 1452. i 1454. tiskao prvu knjigu, i to Bibliju na latinskom jeziku. Ta biblija imala je oko 1300 stranica u dva sveska, a tiskana je u rasporedu s 42 retka, pa se zato i naziva „B-42“. Takvih knjiga tiskano je oko 120 primjeraka, od čega ih je oko 30 bilo na pergameni, a ostale na papiru.

Objava SAMOSTAN SV. FRANE Pronađena najstarija inkunabula u Hrvatskoj pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Gvardijan samosana sv. Frane u Zadru, fra Stipe Nosić, piše o tome što je sve, osim vrijednog procesijskog križa, ukradeno u pljački koja se dogodila 1974. godine:

“Čini se da je procesijski križ, iz u prve polovice 14. stoljeća, nakon povratka vrjedniji nego što je bio prije krađe. Kod primopredaje u Zadru ministrica Obuljen Koržinek istaknula je kako je upravo on najvrjedniji otuđeni umjetnički predmet kojeg je država Hrvatska uspjela vratiti. Zaista je njegov povrat jedan od važnijih kulturnih događaja za grad Zadar, ali i za Hrvatsku, zbog njegove religiozne, povijesne i umjetničke vrijednosti, U svakom slučaju križ privlači pozornost posjetitelja upravo zbog sudbine koju je proživio u posljednjih pedesetak godina svoga dugog vijeka.

Ipak, treba istaći kako su vrlo vrijedne i druge umjetnine ukradene 1974. iz franjevačke riznice. Prema popisu kojeg je sastavila tadašnja direktorica Zavoda za zaštitu spomenika kulture Zadar Ksenija Radulić, uz procesijski križ, ukradena su još tri kaleža iz 15. stoljeća, pozlaćeno srebro. Zatim, jedna patena iz istog doba i istog materijala; jedan relikvijar Svetog Križa iz 16. st., pozlaćeni bakar; jedan drugi relikvijar iz 16.st., također pozlaćeni bakar; dvije srebrene ampulice iz 19. st.; dvije srebrene vaze iz 17. st.; i jedna ovalna slika iz 18. st., ulje na platnu visine 50 cm, s prikazom Sv. Josipa i Isusa.

Osim toga izrezano je i ukradeno: iz graduala B (14. stoljeće) dvanaest inicijalima ukrašenih listova (dim. 56 x 39,5 cm); iz antifonara H (13. stoljeće) osam inicijalima ukrašenih listova (dim. 56 x 39 cm); iz psalterija M (15. stoljeće) osam inicijalima ukrašenih listova (dim. 57,2 x 39,5). ). Ovom popisu treba nadodati da psaltiru M, uz osam listova koje je navela gđa Radulić, nedostaje još jedan list s ukrašenim inicijalom, i to onaj prvi. Gđa Radulić navela je kako u Psaltiru M nedostaju listovi: 5; 53; 84; 109; 134; 169; 189 i 268. Pogrešno je navela kako nedostaje list 189. Umjesto njega trebalo je stajati 198, pa se zasigurno radilo o pogrešci u tipkanju. U njezinom izvještaju i kod druge dvije knjige postoje pogreške. U Kodeksu H navedeni su kao ukradeni listovi s ukrašenim inicijalima: 3; 28; 90; 98; 112; 147; 158; i 190. List 158 međutim postoji, a nedostaje list 159, pa se zasigurno i tu radi o pogrešci u tipkanju. U kodeksu B prema njoj nedostaju: 6; 13; 15; 27; 51; 53; 58; 63; 71; 77; 79 i 130. List 27 međutim postoji, a nedostaje list 17., pa je i tu očito riječ o pogrešci u tipkanju. Po procjeni gđe Radulić inicijali iz knjiga precizno su izrezivani. Čini se pak da je lopov kradući usavršavao tehniku. Kod knjige H ispod ukradenog lista 90 zarezani su listovi od 91 do 94, kao i kod ukradenog 147 zarezani su oni od 148 do 153. Kod rezanja listova iz kodeksa B nešto su manja oštećenja: kod lista 6 zarezani su listovi 4, 5 i 7; kod 51 zarezan je 52; kod 79 zarezan je 78 i 80; kod 130 zarezan je 129. Kod psaltira M ne vide se oštećenja listova ispod onih koji su ukradeni, pa se može pretpostaviti kako su listovi iz te knjige istrgnuti. Po oštećenjima bi se moglo pretpostaviti da je lopov najprije „obrađivao“ kodeks H, zatim B i na koncu M.

Izrezani ili istrgnuti listovi s unikatnim slikama iz tri rukom pisane knjige na pergameni, bile su prije nego su ukradene predmet proučavanja više stručnjaka. Neke od njih objavljene su u crno-bijeloj tehnici u knjizi: Die illuminierten Handschriften in Dalmatien, koju je u Leipzigu još 1917. izdao Hans Folnesics. U svom dopisu zadarskim konzervatorima na tu knjigu uputio je Cvito Fisković, pa su se oni kod sastavljanja popisa ukradenih umjetnina služili tom knjigom, uz knjige iz kojih su minijature izrezane. Prof. Nikola Jakšić, u članku: Iluminirani psaltir 15. stoljeća zadarskih franjevaca (objavljen u Ars Adriatica, Zadar, 2/2012., str. 119-138), obrađujući iscrpno kodeks, koji se vodi pod oznakom M, objavio je fotografije u boji izrezanih minijatura iz njega. On je također registrirao list 1 s minijaturom (tzv. Invitatorium) kao izrezan.

Zahvaljujući spomenutom stručnom članku prof. Marijane Kovačević o ukradenom križu i činjenici da se o njemu informirani stručnjak prof. Cooper našao u muzeju grada La Spezia, gdje se križ nalazio, taj vrijedni nabožni i umjetnički premet opet je na svom starom mjestu u Zadru kod izvornih vlasnika.

Na žalost, o drugim ukradenim umjetninama nisu se do sada pojavili pouzdani tragovi. No, i bez obzira na tu činjenicu, one bi trebale biti predmet proučavanja i objavljivanja informacija o njima, u nadi kako će i one jednoga dana biti vraćene vlasnicima. Događaji oko povrata križa, šalju poruku kako ukradene umjetnine ne smiju biti zaboravljene. Na tom tragu je katalog ukradenih umjetnina iz franjevačke riznice, kojeg su izradili djelatnici Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zadru 2008. godine. U katalogu se nalazi raspoloživi slikovni materijal o ukradenim predmetima, a napravljen je na temelju popisa kojeg je nakon krađe izradila gđa Radulić. Sastavni dio tog kataloga je i CD sa snimcima umjetnina iz fototeke Konzervatorskog odjela u Zadru.”

Objava Gvardijan fra Stipe Nosić o tome što je sve ukradeno iz samostana sv. Frane u pljački 1974. godine pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Na svečanom slavlju koje je u petak 4. kolovoza organizirano u Crkvi Svetog Frane u Zadru obavljena je primopredaja emajliranog ophodnog križa. Križ je iz franjevačkog muzeja ukraden davne 1974. Otkriven je 2009. u gradu La Spezia (Italija). Članovi obitelji Lia, u čijem je vlasništvu križ bio 48 godina, darovali su ga Republici Hrvatskoj. U prisutnosti predstavnika članova obitelji Lia i drugih uvaženih gostiju, križ je gvardijanu samostana Svetog Frane fra Stipi Nosiću predala ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Prema čitanju fra Stipe Nosića

Križ s jedne strane ima deset minijatura u reljefu, a na njoj su na vertikalnom kraku križa predočeni: na vrhu sv. Juraj, ispod njega sv. Klara, u sredini je reljef raspetog Isusa na križu s Blaženom Djevicom Marijom i Marijom Magdalenom. U nastavku vertikale je sv. Ljudevit, pa sv. Elizabeta, a na dnu je sv. Franjo Asiški. Na horizontalnom kraku križa (počevši s lijeva od strane promatrača) predočen je sv. Antun Padovanski, zatim sv. Nikola biskup, a iza spomenutog središta je sv. Nikola IV. papa, pa sv. Ljudevit s klečećim likom kraljice Elizabete Kotromanić.

Križ s druge strane ima također deset minijatura u reljefu, a na njoj su na vertikalnom kraku križa predočeni: na vrhu sv. Sveti Ivan Krstitelj, ispod je sv. Katarina Aleksandrijska, u sredini je Čovjek boli („imago pietatis“). U nastavku vertikale je sv. Lucija, ispod je sv. Marija Magdalena i na dnu je sv. Antun Pustinjak. Na horizontalnom kraku  (počevši s lijeva od strane promatrača) predočen je sv. Krševan, zatim sv. Petar, a iza spomenutog središta je sv. Pavao, pa sv. Anastazija (Stošija).

Objava Križ je opet u muzeju, a evo što se nalazi na njemu pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Nakon otkrića postojanja srebrnog križa iz 14. stoljeća, otuđenog 1974. u noćnoj krađi, a koji se do sad nalazio u muzejskoj zbirci “Lia” u Italiji, isti se vraća kući, točnije u samostan sv. Frane u Zadru.

Svečana primopredaja najavljena je za petak 4. kolovoza u 18 sati u crkvi sv. Frane.

Križ će u ime Republike Hrvatske, kojoj su križ darovali privremeni vlasnici iz grada La Spezia, samostanu predati ministrica kulture i medija Republike Hrvatske Nina Obuljen Koržinek, najavljeno je.

Podsjetimo, na osnovu prije objavljenog stručnog članka o križu, još 2009. u Museo Amadeo Lia u gradu 19121 La Spezia u Italiji, prof. Donal Cooper sa Sveučilišta Cambridge prepoznao je križ koji je u noći između 26. i 27. travnja 1974. ukraden iz u muzeja samostana sv. Frane.

Objava Otuđeni srebrni križ iz 14. stoljeća u petak se vraća u samostan sv. Frane, donosi ga ministrica Obuljen Koržinek pojavila se prvi puta na Antena Zadar.