Objava PROSINAČKA SUBOTA Kad je predblagdanski Zadar disao kao jedan veliki adventski kvart pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Subotnje jutro u Zadru ponovno je imalo onaj prepoznatljivi ritam – mješavinu laganog koraka, mirisa kave, šuškanja jakni i priča koje lebde zrakom između Kalelarge i rive, između Foše i Donata. Autor foto-galerije, Arif Sitnica, još jednom je svojim objektivom ulovio sve ono što čini subotu subotom, špicu špicom, i Zadar – vječnim gradom trenutka. Njegove fotografije – kako bi to ‘novovjekovni’ kolege napisali – nisu tek niz kadrova, nego mala kronika života, smotana u svjetlu, boji i osmijehu, u pogledu slučajnog prolaznika ili u pokretu djeteta koje vuče balon veći od sebe samoga.

Zadranke i Zadrani svih generacija, od baka koje su jutros navukle vunene veste i polako nogu uz nogu s osmijehom komentirale kako je ‘opet zapuvalo s burina i Velebita’, do mladih koji su se za špicu uredili kao da su na modnoj pisti, svi su se slili na svoja mjesta – na most, Forum, Kalelargu, Trg, Tri i Pet bunara. Uz njih su koračali psi i psići, na povodcu, u džepu jakne, u naručju, svaki s istom misijom – prošetati, vidjeti, biti viđen kao standard.

Na svakoj drugoj fotki neki selfie – uz more, uz sv. Šimuna, uz Pozdrav Suncu koji se zrcali u jesenskim zlaćanim zrakama. Turisti su, kao i uvijek, začuđeno gledali prema nebu, prema kamenim pločama, prema svemu što je u Zadru odavno ‘s nama’, a njima djeluje kao čarolija. S Dalekog istoka došli su s fotoaparatima većim od maraske i makijata, oduševljeno slikavali i pozirali pokraj svakog kantuna.

Tu su i elegantna gospođa u crvenom, gospodin s manšetom i Top tenisicama. Na klupicama se gušta – kava, cigareta, pogled u daljinu i duga, dobra, stara ćakula. Tema? Uvijek ista, vječna, domaća. Malo o materi, malo o ćaći, o ženi koja ‘uvik ima zadnju’, o punici koja zna sve, o svekrvi, kumu, kumi, susidima, o politici – livo, desno, svejedno, o Hajduku, o Livaji, o Jupi i KK Zadar, o tome kako je ‘nekad bilo više duše u balunu’ i Jazinama, i kako su kave bile jeftinije, ali ljudi topliji nego sada.

Na jednom prozoru – otvorena ponistra, suši se roba, a netko promatra prizor odozgo, kao kazališni gledatelj i redatelj koji ne želi propustiti ni jedan čin ove predstave života. Djeca u kolicima vrpolje se dok roditelji pokušavaju popiti gutljaj kave prije nego što krene novi val plača. Ulični svirač s gitarom, kao iz filma o Mediteranu, prebire po žicama neku staru melodiju koja podsjeća da je rima ovdje kao i klima – lijepa, blaga, mirisna i topla.

Njih tri kao da su ispale iz naslovnice glazbenog albuma – možda Beatlsi, možda samo trio koji zna što znači imati stila. Njihove siluete prolaze pokraj starog zida, a Sitnica ih hvata u trenutku koji izgleda kao kadriran san. Par koraka dalje, momak koji sa slušalicama na uhu izgleda kao iz reklame za Coca-Colu, naslanja se na zid, smiješi se nekoj curi koja to možda nije ni primijetila, a možda i jest – samo ne želi pokazati, scena iz nekog filma.

Neki žure – možda na tržnicu, možda u pekaru po tople kifle, neki u dućan. Drugi idu laganini, s rukom u ruci, s pogledom koji ne traži ništa više od onoga što već ima. Jer Zadar subotom ujutro nije samo grad – to je raspoloženje, stanje duha, ritam srca koji kuca između ‘ajmo još jednu’ i ‘aj, ća kući na ručak’.

Sitnica je u krupnim kadrovima opet uspio ono što uspijeva samo rijetkima – da ništa obično ne izgleda obično. Da burin ne bude samo vjetar, nego scenografija. Da klupa nije tek mjesto za sjedenje, nego kazališna loža iz koje se promatra puls grada. Da pas koji gleda u more ne izgleda izgubljeno, nego kao student filozofskoga. Da dijete koje vuče igračku po Kalelargi zapravo povlači nit kojom sve nas povezuje u zajednički trenutak života.

Zadar je, i kad je hladniji, uvijek topao. Ljudi su malo deblje obučeni, ali lica su ista – ona koja se smiju, koja pozdravljaju, koja žive ritam grada. Na mostu se, kao i uvijek, na koncu staje, ne zbog prometa, nego zbog pogleda. Bedema ili Branimira. S kontra strane, stariji par gleda prema Nazoru i tiho govori: ‘E, vidiš, tu smo se mi upoznali’. A kraj njih, mladi par smije se, i možda upravo u tom trenutku započinje novu zadarsku ljubavnu priču, tradicija.

I sve to Sitnica vidi, sve to uhvati, a ništa ne forsira. Jer prava zadarska špica ne treba režiju. Ona se taman dogodi sama – u trenutku kad sunce pogodi kamen, kad burin i tišina prođe kroz kosu, kad pas zalaje na galeba, kad gitara zasvira, kad netko viče ‘ajme, di si!’, i kad svi ti trenuci, svaki za sebe sitan i nevažan, zajedno postanu – priča.

Subotnja zadarska špica nije puka vijest za portal– ona je navika, ritual, mala liturgija. Ona je dokaz da, bez obzira na sve što se mijenja, nešto u ovom gradu uvijek ostaje isto: ritam, osmijeh, pogled prema moru i osjećaj da je život, kad ga tako pogledaš – baš dobar.

I zato, hvala Arifu što nas svakog vikenda podsjeti da to primijetimo. Itekako. Jer dok on gleda kroz objektiv, mi, gledajući njegove fotografije, ponovno vidimo sebe – one opuštene, nasmijane, bez stresa, zadarske, baš onakve kakvi želimo biti i sada i za svagda… (PL)

Objava NAŠA ZADARSKA ŠPICA Burin, tradicija đira i neponovljiva ‘subotnja liturgija’ pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Prva subota jeseni. Posljednji dan rujna. Zadar na suncu. Dalmacija. Mediteran.

Forum diše mirisom kave, ritmom plesača. Makijato u ruci, sunce na licu. Pogledom se ispijaju i prolaznici.

Kalelarga krcata. Kratki rukavi. Još kraće suknjice, minice djevojaka prkose ‘babljim ljetima’. i nadolazećim zimama. Sunčane naočale na očima, mobiteli u zraku. Selfie za uspomenu. Psići u korak s vlasnicima. Djeca u kolicima koja određuju tempo roditeljima. Torbice u svim veličinama, šudari i Top tenisica, šeširići u svim bojama. Modna pista na otvorenom. Tradicija. Špica…

Na rivi gužva. Brodovi kod mosta. Morske orgulje sviraju svoje, zvuk valova miješa se s galebljim glasima i turističkim jezicima. Foša i Trg vrve, ljudi zastaju, ruku pod ruku. Zaljubljeni pogledi više od riječi. Blondina u crnom. Crnka u plavom. Efektni kontrasti.

Ćakula ide s politike do sporta. Europa i Hrvatska. Košarkaška križaljka. Jusup i uprava. Hajduk i Lokomotiva. Svaka klupa, svaki stol, svaka kavica – mali forum, rebus i rasprava. I beštima, i kontra, i puno smija.

Ma, subota u Zadru ima svoj ritam. Do kraja sporiji od radnog dana, ali do konca konca življi od običnog vikenda. Ritam koraka. Ritam ‘bacanja oka’. Ritam grada u srcu Zadranki i Zadrana.

I sve to je odnekuda uhvatio Arif Sitnica. Fotkao je ritmički, u krupnom, gotovo kao da rima nastaje klikom. Sitnica, a opet velika stvar – pokazati koliko mala subota u Zadru može stati u jedan običan i neobičan kadar. (PL)

Objava RUJAN I ‘ŠPICA’ Zadarski đir, prva jesenska subota, kratki rukavi, dugi pogledi i ritam grada pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Ravno deset dana prije jeseni, Zadar još uvijek diše punim plućima ljeta.

Sunce neumorno grije, termometar se penje gotovo do trideset stupnjeva, a grad podneblja i kamena vibrira od života. Buja. Riva i Kalelarga pretvorile su se u veliku pozornicu svakodnevice, u galeriju prizora koji otkrivaju sve boje i mirise sredine rujna.

Turista je još uvijek mnogo, a posebno se uočava broj gostiju iz dalekoistočnih zemalja. Razigrano se fotografiraju, smiju i zastaju da zabilježe trenutke uz morske orgulje ili na Bedemima. Sladoledi se tope pod rukama najmlađih, šeširići i lagane košulje štite od upekle fibre podneva, a sandale i šlapice bezbrižno škripuckaju po kamenu starom tisućama godina. Suknjice lepršaju, trikvarte svjedoče da se najtoplije doba još ne predaje, a atmosfera odiše lakoćom i vedrinom zahuktala vikenda.

U hladu borova i kafića otvaraju se knjige, padaju dugi razgovori i tihe razmjene osmijeha. Na Forumu se ispija kava, mali makijato uz puno mlika, riva odzvanja dječjim smijehom, zaljubljeni parovi šetaju držeći se za ruke, kao da ne postoji svijet izvan njihova koraka. Selfiji nastaju u svakom kutku, bilježeći miks poljubca i plova brodica. Ili tek trenutke druženja.

Raspravlja se o svemu – od kužine i sporta do politike i aktualnih radova na Trgu, dok se samo nekoliko metara dalje pojedinci još uvijek odlučuju na kupanje u moru koje je i dalje ugodno toplo, kao za srpnja i kolovoza.

Subotnja špica u Zadru – podjednako šetnja i ritual, puls koji se osjeća kroz korake stotina i šum valova koji ne prestaju udarati o obalu pa i za teške bonace kao danas. Ona je spoj turista i domaćih, spontanosti i običaja, trenutaka u kojima se Dalmacija ogleda u sebi samoj i pokazuje zašto je toliko privlačna. A dok sunce neumoljivo podsjeća da ljeto još nije reklo svoje posljednje zbogom, Zadar ostaje pozornica života, smijeha i razgovora – pravi simbol ljepote kasnog ljeta na Mediteranu i krupnih slikica koje potpisuje Arif Sitnica. (PL)

Objava SUBOTNJA ŠPICA I SITNICA Zadarska ‘đirada’ u znaku ‘kasnog lita’: sunce, šetnje i ‘laganini’ ritam pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Subotnje prijepodne u Zadru počelo je kao i svako drugo ovog ljeta – sunce je već u sedam probilo svaku sjenku, a temperatura je odavno pobjegla iznad granice ugodnoga. Prognoza najavljuje toplotni udar, a oblaka ni za lijek iznad grada. Kišobran? Možda samo ako ga okrenete naopačke i zamislite da je parasol, ili suncobran.

Na rivi, turisti i domaći traže spas u moru – neki ozbiljno i plivaju, drugi samo umoče noge i gledaju prema horizontu kao da čekaju trajekt ili katamaran iz Gaženice i nekog hladnijeg kraja. Boca vode postala je najvažniji modni dodatak, a kapa ili šešir vrijede više od bilo kakvog nakita. Oni hrabriji, do podneva i iza, bez straha od prženja, ispijaju kavu na suncu kao da je 25, a ne 35 stupnjeva.

More je danas imalo status klimatske oaze – hladno, primamljivo i neumorno šumi uz Morske orgulje, na mostu, Kalelargi, Trgu, Foši i Forumu, kod kolone i Donata tisuće šetača, stranci s fotićima, domaći s kolicima, kesama, ćakulom o svakojakim temama, djeca su se na Kolovarima brčkala, stariji su brčkali još pažljivije nadomak Borika, na Uskoku, u Diklu i Petrčanima, a poneki prolaznik zavidno je gledao kupače dok se vraćao iz dućana s vrećicom punom leda i čatruna.

A sparina? Ona ne pita tko ste, odakle ste i imate li i do kada slobodan dan ili tjedan – pritisne ravnomjerno, pa su osmijesi na licima danas još veći trofej od preplanulog tena. (PL)

Objava TA KOLOVOŠKA SUBOTA Zadarska špica i pod suncem koje ne oprašta puna života pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Zadar je danas zasjao u svom najlipšem izdanju – sunce visoko, nebo bez oblaka, a Kalelarga krcata kao da je sezonska špica. Turisti s kartama u rukama i osmijehom na licu već su se utopili u šarenilu domaćih šetača koji, svatko na svoj način, uživaju u subotnjem điru drugog vikenda svibnja.

Riva – puna k’o šipak. Na Forumu se sunčaju, leže na kamenim pločama poput guštera, a makijati klize niz grla pod tamnim naočalama. Ljube se mladi, guraju se kolica s dijecon, šeću se psi i priče u ćakuli, a mobiteli griju uho dok se u četiri oka ili više njih analizira sve – od novog Pape do stanja u Hajduku i košarci s Višnjika.

U zraku je i onaj poznati naš šum mora i smijeha, pokoji domaći i stranac već je i zaplivao, ljetni đir – japanke, laneni šalovi, bronzeri uobičajena su slika petog mjeseca.  Brodice ljuljuškaju u luci, u kafićima se uz malu kratku naveliko i nadugo taktizira o završnici nogometnog HNL i LP prvenstva, normalno i lokalnim izborima koji samo što ne zakucaju na vrata Narodnog trga.

Zadar – grad koji u proljeće ne spava, ni kad se odmara… (PL)

Objava TA DIVNA ZADARSKA SUBOTA Grad koji u proljeće ne spava, ni kad se odmara… pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Polovica, sredina, siječnja. Preciznije, treći vikend, treća subota.

Nakon kratkog postadventskog zatišja, grad kao da se polako, ali sigurno budi iz zimskog sna.

Nije da se sluti proljeće, nisu kalete još uvijek dupkom pune, krcate, užurbane, ali ipak.

U odnosu na prije tjedan, dva, dade se uočiti živost Kalelarge, Trga, Foruma…

I da. Modni izričaj koji kod mnogih- ne istina i svih- nosi pečat novoga, modernosti i očito- akcijskih sniženja.

Kako bilo, zadarska ‘špica’ vraća se laganini u stari ritam…

Đir, kolona- Donat, Pozdrav Suncu, tko ima force i vremena, pa natrag.

Pogled lijevo-desno, susret, ćakula, i romantika i ritual…

Komentirala se ostavka, ‘selektirali’ i ‘trenirali’ rukomet i košarka, prisjećalo i ratnih dana.

U predahu šetnji ispijali su se ‘makijato’, PT, ‘obična iz špine’ i čaj, listalo ‘fejs’ i ‘instač’, zamjene za ex tisak…

Krupnim kadrovima Arifa Sitnice dominirali su dragi ljudi, bunde i svijetli kaputi, kapice, tamne cvike, visoke postole, šalovi, torbe i torbice, bicikla, spiza-komada 2, šest kućnih ljubimaca i 1 harmonika. (PL)

Objava FOTO ĐIR KALETAMA ‘Polovica miseca’, zadarska ‘špica’ vraća se laganini u -stari ritam… pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Centar Zadra.

Ne, nije 1324. nego 2024.

Premda, naviknuli smo, ili se polako navikavamo. Izuzev ljeta…

… i subota. Makar je ona i danas, ali na jednu stranu nema smisla kisnuti u tek kupljenim ‘bilim tenama’ i cipelicama s ‘crnog petka’ , na drugu- nema u povijesnim ulicama i kaletama odavno ni isuviše primamljivih sadržaja-pizze, kolačići, ‘raybanke’ , koktelčići i suveniri ipak su više sezonski i ‘turist’ đir- a na treću- i Advent na jednom lokalitetu u prosincu kao ‘nova’, uz onu na izlazu s osam slova u nizu, uzima cijenu staroj ‘špici’ i posjetu, pa nije niti malo bio čudan i iznenađujući vapaj našeg fotoreportera s ‘lica mista’:

-Brate, nema nikoga. Pet ljudi na tristo metara. A što ću slikat? – referirao je pod krupnim kapima iskusni profi meštar zanata Arif Sitnica.

– Daj ih sve, nek’ se vidi da nas ima- zafrkantski odgovor je iz redakcije dobio ubrzo i doslovnu konkretnu reakciju u priloženim fotkicama…

Ako smo nekoga izostavili, naša isprika.  (PL)

Objava KIŠNI ZADAR PROSINCA Brate, nema nikoga. Pet ljudi na tristo metara. A što ću slikat? Daj ih sve, nek’ se vidi da nas ima… pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Četvrtu subotu u lipnju, Zadranke i Zadrani su, kao naravno i turisti, većina njih, odlučili provesti u šetnji gradskim kaletama, Kalelargom, Forumom i orguljama sa sladoledom u ruci i -cvikama na glavi…

Drugi su, ili je, hm, možda to bila većina, odlučili ipak malo odmoriti pa su šetnju zamijenili „velikim machiattom“ ili pak mineralnom u nekoj od krcatih gradskih kavana.

Ma koliko god bilo vruće, tradicionalni subotnji đir se ne smije preskočiti, pa makar to na ovim sparinama – ‘dok dur dur’-može značiti i sunčanicu (naravno ukoliko se ne pazi, a takvih slučajeva, nadajmo se nema).

Srećom, tu i tamo se mogao osjetiti lagani povjetarac zbog kojeg se moglo makar malo lakše disati, a valovi koji su zbog njega nastali neki su iskoristili kao svojevrstan tuš. Hlad su normalno brojni iskoristili za zaklon od Sunca, a neki su ga iskoristili za popodnevnu drijemku…

Ulice su i ove subote bile žive i obojane šarenim modnim kombinacijama po kojima se puls ovoga grada može osjetiti. Moglo se uočiti mnoštvo različitih haljina, kombinezona, košulja i sl., i naravno kupaćih kostima koje mnogi turisti nesmetano nose kao odjevnu kombinaciju.

Kako je to sve skupa izgledalo do nekih ura, možete pogledati u potonjoj galeriji, pa…

Objava PRVA LJETNA SUBOTA Tradicionalni foto đir gradskim kaletama, Kalelargom, Forumom i orguljama… pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Kockice, zastave, zastavice, šeširići, narukvice, kapice, bijela, crvena, plava boja…

Ugrijalo nas je sunce, zagrijala se debelo atmosfera, iz kafića i restorana pjesma- Igraj Hrvatska!

Dobro, i iz pekarnica i pizzerija, i kioska, ali neka…

Modu i ono najbitnije treće subote svibnja na zadarskim ulicama smo opisali u prva tri retka.

Naravno da se u isčekivanju velikog nogometnog EURO spektakla nacionalnih boja kaletama i trgovima sve u 16 širila tema utakmice u 18, Vatrenih i Furija, nadanja su odavno znana, želja jedinstvena…

Domaći i turisti prekrasan dan su u međuvremenu iskoristili za tradicionalnu šetnju Kalelargom i Forumom, kupanje na Kolovarama, rivi i Morskim orguljama, mali i veliki makjato, toplo i hladno mlijeko, pivo tamno i svijetlo, laganini ćakulu, podnevnu fjaku i plov brodicom, ruku u ruci, tržnicu, poneki siromašni dućan za skupu spizu, klasika…

Na Narodnom su zaplesali i oduševili nas iz KUD Sv.Ante Drage, uz izradu zalistavca i nabiranja fuštana, divota! (P.Livajić)

Objava ĐIR ZADARSKIM ULICAMA Ugrijalo nas sunce, zagrijala atmosfera, iz kafića i restorana pjesma- Igraj Hrvatska! pojavila se prvi puta na Antena Zadar.