Objava OD KOŠARICE DO KOMINA Kratka prisjećanja na Veliki tjedan nekada- u Zadru, zaleđu i na otocima pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Uskrs u Zadru i okolici nije samo vjerski blagdan, već i jedan od najvažnijih obiteljskih trenutaka u godini. Kroz stoljeća, u selima Ravnih kotara, duž obale i po zadarskim otocima, razvio se osebujan i bogat uskrsni meni, u kojem se – baš kao i u životu – miješaju skromnost i raskoš, tradicija i nova vremena.

Prvo – pisanice i blagoslov
Na sam Uskrs, dan počinje doručkom koji se nikad ne preskače, u crkvu se nosi košarica s kuhanim jajima, domaćim kruhom, vinom, pršutom, sirom, a nerijetko i pokoji kolačem, po povratku s mise, cijela obitelj sjeda za stol – a sve kreće od pisanica.

„Ako nisi bija prvi da razbiješ jaje, ka da nisi ni bija doma za Uskrs!“, kazuje nam barba Jure iz Polače, “ne dam prezime, jesi li normalan” i tvrdi uz smijeh da mu je prošle godine punica pobjedila sve ukućane, u „tuckanju“ jaja.

U zadarskom kraju jaja se tradicionalno boje prirodnim bojama – najčešće ljuskama crvenog luka, ciklom, vinom ili travama. Taj miris kuhanih pisanica – to je miris djetinjstva.

Tradicionalna uskrsna jela
Dok kontinent za Uskrs često miriši na kuhanu šunku, u Dalmaciji – pa tako i Zadarskoj županiji – šunku ćeš možda naći, ali rijetko kao glavno jelo. Ovdje stol drži pak:

Janjetina ispod peke…
Ona prava, domaća, iz Benkovačkog kraja ili s Velebita. Najčešće ide s krumpirima i kapulom, sve u teći ispod peke, i sve zaliveno maslinovim uljem, “bez peke – nema Uskrsa“, kažu mnogi, a dodaju i:

„Ako se peka ne otvara s dvi krunice na stolu, sve ti je ništa!“ – dobacuje Mate iz Pakoštana, inače majstor za komin i „neprikosnoveni čuvar žara“.

… sir iz mišine i domaći pršut…
Ova kombinacija je “must”, prava stvar dolazi s domaćih gospodarstava, posebno iz Bukovice i Ravnih kotara. Sir iz mišine – jak, aromatičan, odležan, a pršut tanko rezan, slan i s mirisom dima. “To se ne jede – to se slavi”, poručuju nam.

… pogača s pancetom ili maslinama
U selima oko Zadra, osobito u zaleđu, uskrsna pogača je nešto između kruha i slane delicije, tijesto se mijesi s maslinovim uljem, a unutra se znaju ubaciti panceta, maslone, komadići sira… Svaka kuća ima svoju verziju “ića”.

„Mi ne znamo za one slatke pince – pogača je nama za Uskrs, i to prava, masna, da se umače u jaje i vino!“, trdi Anđa iz Smilčića, koja već treći dan “diže” tijesto za uskrsni stol i kućnu tradiciju blagdana.

A slatko?

Pinca i fritule nekada–  kolači sada
Pinca
Pinca se s vremenom udomaćila i u Dalmaciji, iako vuče podrijetlo više iz južne Dalmacije i kontinenta. U zadarskim domovima danas se često peče – slatki kruh s grožđicama, aromama naranče, limuna…

Fritule
Male, zlatne kuglice – jednostavne, ali neodoljive, s rakijom ili rumom, grožđicama, i šećerom u prahu. One nisu “uskrsne” po tradiciji, više “za Božića”, ali su danas česti i sve češći desert – i gosti ih vole, pa…

A gdje je šunka?
Šunka kuhana u vodi, s lovorom i paprom, nije tradicionalno dalmatinsko uskrsno jelo, ali u zadarskom kraju zna se naći na stolu – osobito zadnjih 20-30 godina, kao „dodatak“, uz kruh i jaja. Dolazi kao utjecaj kontinenta, ali nije dio autohtone priče područja.

Zaključak – Uskrs u Zadru: ukus doma i sjećanja
Na uskrsnom stolu u zadarskom kraju nećeš naći “haute cuisine”, ali ćeš naći ono što vrijedi: obiteljski duh, domaće namirnice, mirise koji vraćaju u djetinjstvo, i koliko god se vremena mijenjala – peka, pršut, sir, pisanice i pogača ostaju svetinja.

A ako pitaš bilo koga s ovih prostora što mu je najdraže za Uskrs, dobit ćeš isti odgovor:

„Sve je dobro – ali najlipše je kad smo svi za stolom.“ Sretan Vam Uskrs i uslast danas, sutra i prekosutra…

USKRSNA POGAČA S PANCETOM (SLANA, DALMATINSKA)
Sastojci:

1 kg glatkog brašna
1 kockica svježeg kvasca (40 g)
1 žličica šećera
2 žličice soli
100 ml maslinovog ulja
2 dcl toplog mlijeka
1 dcl tople vode
3 jaja
200 g pancete (narezane na kockice)
(po želji: masline, komadići tvrdog sira)
Priprema:

U malo toplog mlijeka rastopiti kvasac sa žličicom šećera i ostaviti 10 min.
U većoj zdjeli pomiješati brašno, sol, jaja, ulje, ostatak mlijeka i vode, pa dodati nadošli kvasac.
Umijesiti glatko tijesto i ostaviti na toplome da se digne (oko sat vremena).
Dodati pancetu (i po želji masline/sir), još malo premijesiti i oblikovati u pogaču.
Peći u pećnici na 180–200°C, oko 40 minuta, dok ne porumeni.

DALMATINSKE FRITULE (S RAKIJOM I GROŽĐICAMA)
Sastojci:

500 g glatkog brašna
1 svježi kvasac (40 g)
2 žlice šećera
2 dcl mlakog mlijeka
2 jaja
2 žlice rakije (lozovača ili rum)
Naribana korica limuna i naranče
1 šaka grožđica (po želji namočene u rum)
Ulje za prženje
Šećer u prahu za posipanje
Priprema:

Kvasac rastopiti u toplom mlijeku sa šećerom.
U zdjeli umutiti jaja, dodati mlijeko s kvascem, rakiju, korice agruma, grožđice i brašno. Dobiti tijesto gušće nego za palačinke…
Ostaviti da se digne oko 45 minuta.
Žlicom vaditi i spuštati u vruće ulje. Pržiti dok ne porumene…
Posuti šećerom u prahu.

PISANICE
Sastojci:

Jaja
Ljuske crvenog luka
Cikla ili kopriva (po želji)​narodni.net
Priprema:

Skuhajte jaja do tvrdoće…
U loncu zakuhajte ljuske crvenog luka (i po želji ciklu ili koprivu) u vodi.
U ovoj tekućini kuhajte jaja dok ne postignu željenu boju.
Ostavite da se ohlade i poslužite.​Antena Zadar+2Večernji.hr+2narodni.net+2

JANJETINA ISPOD PEKE
Sastojci:

Janjetina (po mogućstvu s kostima)
Krumpir
Luk
Maslinovo ulje
Začini: sol, papar, ružmarin​Agritourism Zadar+1siranaipak.eu+1
Priprema:

Meso i povrće narežite na komade.
U posudi pomiješajte meso, povrće, maslinovo ulje i začine…
Smjesu stavite u posudu za pečenje, prekrivenu aluminijskom folijom ili poklopcem.
Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180°C oko 2-3 sata, povremeno prelivajući s vlastitim sokovima.​

SIR IZ MIŠINE

Sastojci (serviranje kao jelo):
Sir iz mišine (tankim nožem narezan na ploške ili kockice…)
Domaći pršut (suh, tanko rezan)
Masline (crne i zelene, najčešće domaće – iz teglice s maslinovim uljem i ružmarinom)
Mladi luk ili kapula
Kuhana jaja (posebno za Uskrs)
Domaći kruh (najčešće pogača ili ispod peke pečen kruh)
Maslinovo ulje (nekad se kapi ulja stave i direktno na sir)
Čaša domaćeg vina (najčešće crno – Plavina, Merlot, Maraština za bijelo)

Kako se servira?
Sir se nareže na ploške ili krupnije komade, bez skidanja kore (koja je suha, ali često vrlo aromatična – netko je jede, netko ne). Stavlja se na platu ili drvenu dasku, uz pršut, masline i kruh.

Obično ide kao:

predjelo za blagdanski ručak
ili hladna večera („narezak“ u dalmatinskom stilu)

Kako bi rekli domaći:
„Ne more ti bit pravi obid ako ne počne sa sirom iz mišine i feton pršuta. To je poštovanje prema stolu.“
— barba Joso iz Nadina.
„To ti nije samo sir, to ti je miris konobe i vremena kad se znalo što se jede i kad.“
— nona Zorka iz Poličnika.

BONUS: Varijacije
U nekim dijelovima zaleđa:

sir se prelije s malo maslinovog ulja i pospe sjeckanim peršinom
poslužuje se uz kuhanu pancetu ili komad janjetine s lešo krumpirom
ponekad i uz pečenu papriku iz turšije (posebno ljeti)

Znači – sir iz mišine nije glavno jelo, ali je nerijetko kralj plata. (P.L.)

Objava USKRS U ZADARSKOM KRAJU Kad doma zamiriši na pogaču, pršut i janjetinu pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Ovogodišnje 59. po redu Vinkovačke jeseni, pod sloganom ‘Ruke šokačkih uspomena’, posvećene su bile čuvari(ca)ma Šokadije, bakama i djedovima, njihovim vrijednim rukama, načinu života i odgoja. Priča je to o životu prožetom emocijama, životu teškog rada, pjesme i plesa.

Najstarija i najveća manifestacija folklora i tradicijske kulture, koja je otela i otima zaboravu stare narodne nošnje, glazbu i stare zanate gotovo punih šest desetljeća privlači izuzetan broj sudionika i posjetitelja, iz svih krajeva Lijepe naše i inozemstva.

Vaš reporter osobno je doživio ‘povratak u prošlost’, uživajući u predstavljanju i nastupima KUD-ova, koji su vinkovačku subotnju večer obojali bojama jeseni, težačkog rada i slavonskim notama.

Nedjeljno jutro obilježili su mimohod konjskih zaprega, njih tridesetak, ples i pjesma spretnih, sretnih i umiješnih konjanika. A sve ovo buđenje uspomena mnoštva okupljenih ujedno je i obveza očuvanja naših običaja nadolazećim generacijama.

Nekoliko stotina sudionica i sudionika, na tisuće promatrača, garancija su da će ova kulturna manifestacija i u budućnosti oblikovati naš identitet i tradiciju ne samo kraja, već i cijele RH.

Tromjesečna Tonka Cerančević najmlađi sudionik Svečanog mimohoda 

I ove godine po 59. put bogatstvo hrvatske tradicijske kulture zaživjelo je na vinkovačkim ulicama. Najveća hrvatska, ali i europska manifestacija tradicijske kulture okupila je 62 folklorne skupine i gotovo 3000 sudionika. Prethodno je ulicama Vinkovaca prošlo 9 grupa (kuburaši, zvončari, kandžijaši, Vinkovački šokački rodovi, čaje i ostali), a Svečani mimohod otvorio je gradonačelnik grada Vinkovaca Ivan Bosančić sljedećim riječima:

„Danas kuca hrvatsko srce gdje će biti prikazano ono najljepše što hrvatski narod može pokazati, a to je pjesma, prekrasne nošnje, ali i zajedništvo koje će sigurno obilježiti 59. Vinkovačke jeseni. Nadam se da ćete uživati   i zabaviti se te zapjevati, pa kroz pjesmu želim reći da mimohod 59. Vinkovačkih jeseni krene.”

Orila se pjesma središnjim gradskim ulicama, plesali su i pjevali i mladi i stari. Najmlađi sudionik, odnosno sudionica, ovogodišnjeg Mimohoda je tromjesečna Tonka Cerančević iz Ivankova koja je u naručju svoje majke uživala u prenošenju tradicije. „Cijela je obitelj, od mame, tate, braće i sestara, od malih nogu u folkloru pa mi je čast što i mi našu djecu možemo učiti o tradiciji i običajima”, rekla nam je Tonkina mama.

Nakon godinu dana na velika vrata vratile su nam se zaprege i konjanici koji su prikazali snagu i eleganciju najplemenitije životinje kao i ljepotu zaprega i dali završnu notu ovogodišnjeg mimohoda. „Mimohod i općenito Vinkovačke jeseni od velike su važnosti za hrvatski narod kako bismo čuvali bogatstvo koje imamo. Prije sam bila aktivni sudionik i član KUD-a, a sada u Vinkovačkim jesenima uživam kao posjetitelj i promatrač”, kazala nam je Jasminka iz Berka.

Svi folkloraši još jednom ističu kako se rado odazivaju i dolaze u Vinkovce na Jeseni, a nadamo se kako će tako biti i u budućnosti. Vinkovačke jeseni još jednom su pokazale kako su pravi stručnjaci u čuvanju svoje tradicije, u čuvanju onoga što volimo i od čega živimo. (Vinkovačke jeseni)

Objava BILI SMO NA VINKOVAČKIM JESENIMA ‘Ruke šokačkih uspomena’, priča o životu prožetom emocijama, životu teškog rada, pjesme i plesa… pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Čitav niz je tradicionalnih autohtonih jela koje su se u našem podneblju uz ostalo pripremala ususret ili povodom Uskrsa.

Danas se dotičemo- soparnika.

Nekada hrana siromašnog puka na području Srednje Dalmacije, u drevnim Poljicima, povijesnog prostora između Splita, Omiša, Mosora, Cetine i Jadrana, posljednjih je godina postalo birana delicija diljem vrhunskih hrvatskih kuhinja, i izvan, ne samo u RH…

Soparnik je – laički -pojednostavljeno za “široku publiku”- pita od blitve, a specijalitet iz dalmatinskih Poljica datira još iz vremena prije Turaka.

U osnovi, to je vrlo jednostavno jelo, a sastoji se od malo blitve, mladog luka i peršina, između dva sloja najjednostavnijeg tijesta. Kako se priprema?

Blitva se očisti na način da ostane samo zeleni dio lista. Tako izrezana blitva se opere i dobro osuši, te se nareže na trakice, blitvi se zatim dodaje usitnjeni mladi luk i peršin, te se sve zajedno posoli i prelije maslinovim uljem. Tijesto se mijesi od brašna, malo soli, dvije žlice maslinovog ulja i vode po potrebi. Tako pripremljeno tijesto se podijeli na dva jednaka dijela, pa se malo ostavi na stranu da se podigne…

Tijesto se zatim prebacuje na pobrašnjenu dasku, razvuče do vrlo tankog sloja i oblikuje u oblik kruga koji odgovara limu za pečenje. Na tijesto se zatim postavlja smjesa od blitve i luka, te se ta smjesa prekriva drugom polovicom tijesta, razvučenoj na isti način. Dva sloja tijesta se spajaju uvijanjem gornjeg sloja preko donjeg, prema unutra (prema limu za pečenje). Gornja kora se izbode vilicom na par mjesta, da može izaći para.

Soparnik se peče oko 20 minuta na 200°C. U Poljicima, soparnik se peče u kominu, na limu, a prekriva se žeravicom. Pečen je kada porumeni. Nakon vađenja iz pećnice, dodatno se premazuje maslinovim uljem u koje je dodan protisnuti češnjak.

Nakon što je poljički sporanik/poljički zeljanik/poljički uljenjak bio uvršten na listu zaštićenih kulturnih dobara, Poljičani su najavili zaštitu ovog proizvoda na razini EU te još nekoliko autohtonih jela specifičnih za ovaj kraj, kao što je kozletina na brstinama. Prije 8 proljeća,  5. travnja 2016. Europska komisija odobrila je unos ovog hrvatskog proizvoda u ZOZP – registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla…

I, da, nače čitateljice i čitatelje pozivamo da nam u komentarima pod objavom na FB-u, daju svoje prijedloge ukusnih tradicijskih jela za prigodan stol uz najveći kršćanski blagdan.

Objava USKRSNA KUŽINA Poljički soparnik- nekada jelo siromašnog dalmatinskog puka, danas- vrhunska delicija… pojavila se prvi puta na Antena Zadar.