Na blagdan sv. Mihovila, u utorak, 29. rujna, svečano večernje misno slavlje u crkvi sv. Mihovila u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Imena svetih arkanđela poručuju kako nitko nije kao Bog, da je naša prava snaga u Bogu i da Bog liječi naše rane i vodi nas putem spasenja, rekao je nadbiskup. – Sveti Mihovil podsjeća da nijedna zemaljska moć, ljudska ideologija, uspjeh, položaj ili bogatstvo ne mogu zauzeti Božje mjesto. Sveti Gabrijel naviješta da Bog ulazi u ljudsku povijest i da njegovoj riječi ništa nije nemoguće. Sveti Rafael svjedoči da Bog prati čovjeka na njegovom životnom putu, liječi ga i izbavlja iz zla. Sva trojica velika su zato što svu svoju snagu stavljaju u službu Boga i njegov naum spasenja, poručio je nadbiskup.

Istaknuo je da se sv. Mihovil bori protiv Sotone koji pokušava uvjeriti čovjeka da mu Bog nije potreban, da grijeh nije ozbiljan, da oproštenje nije moguće, da je promjena uzaludna ili da je nedostojan Božje ljubavi. Nasuprot toj laži je Kristova istina da nijedan iskreno raskajani grijeh nije veći od Božjeg milosrđa. Sveti Mihovil nas poziva da stanemo pred Boga srcem u kojem nema prijevare, potaknuo je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je povezao blagdan svetih arkanđela sa sv. Franjom čija se 800. obljetnica smrti slavi u ovoj Godini svetog Franje. – Franjo je svojim životom naviještao istinu koju nose imena i poslanja arkanđela: Bog je Svevišnji, svemogući i dobri Gospodin; od njega dolaze snaga, zdravlje i spasenje, a čovjek svoju istinsku veličinu pronalazi kad se ponizno i potpuno stavi u njegovu službu, poručio je nadbiskup.

Rekao je da sv. Franjo – nije želio ljude vezati uz sebe i biti gospodar svoje braće, nego ih dovesti Kristu i biti manji brat. Za Krista se zalagao poniznošću, siromaštvom, mirom i vjernošću Evanđelju. Pozvani smo ponovno otkriti da se zlo ne pobjeđuje zlom, oholost većom ohološću, mržnja novom mržnjom, a laž drugom laži. Zlo se pobjeđuje istinom, poniznošću, obraćenjem, oproštenjem i dobrom, potaknuo je mons. Zgrablić.

„Mihovil svjedoči „Tko je kao Bog?“. Franjo odgovara životom u kojem Bog postaje jedino bogatstvo. Mihovil se bori protiv laži Zloga, a Franjo odbacuje sve što čovjeku priječi slobodno živjeti Evanđelje. Obojica nas vode Kristu, u kojem je nebo otvoreno i čovjek pomiren s Bogom“, istaknuo je nadbiskup, rekavši da u tome prepoznajemo i smisao službe svete ispovijedi koja se desetljećima vrši u crkvi sv. Mihovila te je Zadranima i vjernicima iz cijele Zadarske nadbiskupije omiljeno mjesto ispovijedi. Stoga se crkva sv. Mihovila i naziva „ispovjedaonica grada Zadra“.

– Služba ispovijedanja najčešće se vrši daleko od javnosti i bez ljudskih priznanja, ali u njoj se događaju neke od najvećih pobjeda milosti. Kad se čovjek iskreno pokaje, nakon dugo vremena vrati Bogu, pomiri s obitelji, kad odluči prekinuti s grijehom i započeti novi život, tada zlo gubi vlast, a Božje milosrđe pobjeđuje. U ispovjedaonici se borba protiv zla ne vodi osudom čovjeka, nego njegovim oslobađanjem; ne ponižavanjem grešnika, nego vraćanjem njegovog dostojanstva, naglasio je nadbiskup, rekavši da se u ispovjedaonici ne susreću samo pokornik i svećenik.

– Po službi Crkve, čovjeka ondje čeka Krist koji vidi što nitko drugi ne vidi: našu skrivenu borbu, čežnju za dobrom, rane koje nosimo, grijehe kojih se stidimo i želju da ponovno započnemo. Svećenik ne oprašta svojom ljudskom snagom, nego izgovara Kristove riječi oslobođenja. Zato svaka iskrena ispovijed može postati osobni susret u kojem čovjek ponovno otkriva da ga Bog poznaje, ali ne odbacuje; vidi njegov grijeh, ali u njemu vidi i dijete koje želi vratiti u svoj zagrljaj, poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je zahvalio franjevcima trećoredcima glagoljašima samostana sv. Mihovila – za redovničku prisutnost u Zadru, za molitvu, propovijedanje i slavljenje sakramenata, a osobito za strpljivo i samozatajno služenje u ispovjedaonici.

Hvala vam za sate provedene slušajući ljudske slabosti, nemire, padove i boli, za utjehe i ohrabrenja, za mudrost kojom pomažete vjernicima razlikovati dobro od zla te za milosrđe kojim im približavate Božje srce, rekao je nadbiskup redovnicima samostana sv. Mihovila. Istaknuo je da ljudi kod njih rado dolaze „jer znaju da će tu pronaći svećenika koji će ih saslušati, pomoći im da svoju savjest stave pred Boga te im u Kristovo ime navijestiti oproštenje i novi početak“.

Nadbiskup je poželio blagoslov toj zajednici, da obnovi njihovu snagu i podari im nova duhovna zvanja te da crkva sv. Mihovila trajno ostane mjesto molitve, susreta i pomirenja, gdje će mnogi moći doživjeti da ih Krist poznaje, poziva i da pred njima otvara nebo.

Potaknuo je na molitvu da imamo iskreno srce otvoreno susretu s Kristom, iako je grešno i svjesno svojih slabosti. – Molimo da nas sveti Mihovil štiti u borbi protiv zla, protiv laži kojom opravdavamo grijeh ili gubimo nadu u oproštenje. Molimo da primjer sv. Franje u nama obnovi poniznost, mir i želju za vjernim služenjem.

Osnaženi Božjim milosrđem, svojim životom svjedočimo da nitko nije kao Bog, a najveća pobjeda nad zlom ostvaruje se kad čovjek dopusti Bogu da mu oprosti i obnovi njegovo srce, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Fra Niko Barun, gvardijan samostana sv. Mihovila, zahvalio je mons. Zgrabliću za dolazak i potaknuo na molitvu za odgovornu službu nadbiskupa, javlja Zadarska nadbiskupija.

Objava ZADAR Nadbiskup Zgrablić na blagdan sv. Mihovila predvodio misno slavlje pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Objava JUBILEJSKA DEVETNICA SV. FRANJI Fra Andrija Bilokapić predvodio misu drugog dana pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Objava BLAGDAN SV. ŠIME Donosimo detaljan raspored devetnice, misa i procesije pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodit će svečana misna slavlja povodom blagdana sv. Vinka Paulskog i sv. Mihovila u Zadru.

U nastavku donosimo raspored bogoslužja i detalje proslava u zadarskim svetištima.

Blagdan sv. Vinka Paulskog u Samostanu sestara milosrdnica Na blagdan sv. Vinka Paulskog, u nedjelju, 27. rujna, svečano misno slavlje u 18:00 sati u kapeli Samostana sv. Vinka u Zadru predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

U ovom samostanu žive i djeluju sestre milosrdnice, koje ove godine obilježavaju dugogodišnju prisutnost i predani rad u Zadarskoj nadbiskupiji. Proslava sv. Mihovila u „ispovjedaonici grada Zadra“ Svečano će biti i na blagdan sv. Mihovila, u utorak, 29. rujna. Središnje concelebrirano misno slavlje u crkvi sv. Mihovila u Zadru u 18:00 sati također predvodi nadbiskup Milan Zgrablić.

Za vjernike koji žele nazočiti jutarnjim bogoslužjima, svete mise u crkvi sv. Mihovila slavit će se još u:

-7:00 sati
-8:30 sati
-10:00 sati

U crkvi sv. Mihovila već stoljećima djeluju franjevci glagoljaši.

Ova je crkva u narodu i službeno poznata kao „ispovjedaonica grada Zadra“, jer su franjevci svakodnevno na raspolaganju za sakrament svete ispovijedi vjernicima iz cijele Zadarske nadbiskupije.

Objava BOGOSLUŽJA U ZADRU Pogledajte raspored misa za blagdane sv. Vinka Paulskog i sv. Mihovila pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

1. Knjiga “Alojzije Viktor Stepinac – Pisma iz zatočeništva u Krašiću” će biti predstavljena u srijedu, 23. rujna, s početkom u 19,30 sati, u velikoj dvorani župnog centra sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu u Zadru.

O knjizi će govoriti don Igor Ikić, dr. sc. Luka Knez i autor knjige, dr. sc. Juraj Batelja.

2. Proslava blagdana sv. Franje Asiškog u Godini sv. Franje Asiškog u Zadru

Ususret proslavi blagdana sv. Frane u Godini sv. Franje Asiškog, u petak, 25. rujna, u crkvi sv. Frane u Zadru počinje Devetnica o različitim temama koje opisuju život sv. Franje. Prvih osam dana Devetnice pobožnost počinje u 18,30 sati, potom je misa u 19 sati. Zadnjeg, devetog dana, susret počinje u 19 sati.

Svakog dana Devetnice, nakon mise će se častiti relikvija jednog franjevačkog sveca.

Teme po danima i predvoditelji slavlja su sljedeći:

U petak, 25. rujna, o temi „Franjo – čovjek Kristom osvojen; Gospodine, što želiš da učinim?” govori fra Leopold Mičić. Nakon mise je čašćenje relikvije sv. Ante Padovanskog.

U subotu, 26. rujna, o temi „Franjo – siromašan da bi bio slobodan; Ništa moje, sve njegovo” govori fra Andrija Bilokapić. Čašćenje relikvije sv. Klare.

U nedjelju, 27. rujna, o temi „Franjo – čovjek Evanđelja; Živjeti Evanđelje, a ne samo govoriti o njemu” govori fra Leopold Mičić. Čašćenje relikvije bl. Jakova Zadranina.

U ponedjeljak, 28. rujna, o temi „Franjo – brat među braćom; Gospodin mi je dao braću” govori fra Rozo Brkić. Čašćenje relikvije sv. Bernardina Sijenskog.

U utorak, 29. rujna, o temi „Franjo – čovjek milosrđa susreće Krista u najmanjima; U najmanjima susresti Krista” govori fra Rozo Brkić. Čašćenje relikvije Jakova Markijskog.

U srijedu, 30. rujna, o temi „Franjo – čovjek mira; Gospodine, učini me oruđem svoga mira” govori fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima. Čašćenje relikvije sv. Jeronima.

U četvrtak, 1. listopada, o temi „Franjo – Kristov čovjek pod križem; Da upoznam Krista i snagu njegova križa” govori fra Siniša Balajić, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja – Split. Čašćenje relikvije sv. Ivana Kapistrana.

Nakon mise, u 20 sati je predavanje „Sveti Franjo i Zadar” fra Stipe Nosića, gvardijana samostana sv. Frane u Zadru.

U petak, 2. listopada, o temi „Franjo – savršena radost; U svemu zahvaljivati”, govori fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM- Mostar. Čašćenje relikvije sv. Bonaventure.

Na uočnicu blagdana, u subotu, 3. listopada, u 19 sati, Obred preminuća sv. Oca Franje predvodi o. Jeronim Adam Marin, opat Slavenske benediktinske kongregacije. Toga zadnjeg dana Devetnice je tema „Franjo i smrt – „Dobro mi došla, sestrice smrti; Gospodine, neka mi smrt bude prijelaz k Tebi”. To slavlje će ujedno biti susret crkvenih zajednica i pokreta Zadarske nadbiskupije. Nakon mise je čašćenje relikvije sv. Franje Asiškog.

Proslava blagdana sv. Franje Asiškog u crkvi sv. Frane u Zadru, 4. listopada – Procesija s moćima franjevačkih svetaca kroz Zadar

Na blagdan sv. Franje Asiškog u nedjelju, 4. listopada, svečano misno slavlje u 19 sati u crkvi sv. Frane u Zadru predvodi zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.

Proslava započinje u 18 sati procesijom s moćima franjevačkih svetaca od crkve Presvetog Srca Isusova na Voštarnici do crkve sv. Frane. To je prvi put da se na takav način obilježava blagdan sv. Frane u Zadru i da se u Zadru održava procesija s moćima franjevačkih svetaca.

Na blagdan su mise u crkvi sv. Frane još u 8,30 sati, koju predvodi fra Pavle Ivić, a misu u 10 sati predvodi fra Ivica Jagodić, provincijal Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda – Zagreb.

Objava BOGAT PROGRAM Devetnica sv. Frani donosi prvu procesiju s relikvijama od Voštarnice do sv. Frane pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Godišnja skupština Bratovštine sv. Šime u Zadru, koja je povezana s djelovanjem zadarskog svetišta sv. Šime, održana je u nedjelju, 13. rujna, u dvorani Sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Poželjevši da bratovština bude škola zajedništva i oživotvoruje prenijetu baštinu, don Damir Šehić, čuvar Svetišta sv. Šime, članove Bratovštine potaknuo je na sudjelovanje u događajima Svetišta sv. Šime, promičući svijest da se u crkvi sv. Šime u Zadru nalazi tijelo sveca koji je na svojim rukama u jeruzalemskom hramu držao dijete Isusa i u njemu prepoznao iščekivanog Mesiju.

Don Damir je istaknuo važnost proslave Dana posvećenog života u crkvi sv. Šime, da se na taj blagdan u svetištu osobito okupe obitelji, roditelji s djecom, jer i oni svojom požrtvovnom brigom za djecu žive posvećeni život, a ne samo redovnici koji toga blagdana obilježavaju svoj Dan.

– Najveći postotak posvećenog života u Crkvi i društvu predstavlja obitelj. Neka dan posvećenog života bude i dan obitelji, po njihovom sudjelovanju toga dana na misi, da roditelji dolaze moliti blagoslov za djecu, mlade. Obitelj je jezgra i potrebna snaga društva, rekao je don Damir, poručivši da Bratovština želi biti živa zajednica vjernika okupljenih oko čašćenja sv. Šime – zajednica molitve, služenja, bratskog zajedništva i čuvanja višestoljetne duhovne i kulturne baštine njegovog Svetišta.

Također, Šehić je potaknuo članove Bratovštine da sudjeluju svakog osmog u mjesecu na Zavjetnom danu sv. Šime, kad se osobito moli za bolesnike i misno slavlje predvodi svećenik iz druge hrvatske biskupije, među kojima su i upravitelji hrvatskih svetišta. Na Zavjetni dan moli se Svečana Večernja, slavi misa i onda je druženje. U Bratovštini će biti braća od kora i molitve i počasni članovi, među kojima je i mons. Giorgio Lingua, bivši apostolski nuncij u RH, a sada je nuncij u Svetoj Zemlji.

Don Damir je na Skupštini najavio i novost – ove godine će se prvi put održati procesija s kipom sv. Šime kroz dio Zadra u blizini crkve sv. Šime, s kipom sv. Šime koji je novopostavljen u tom svetištu i blagoslovljen 12. srpnja 2026. godine. Procesija s kipom sv. Šime ubuduće će se održavati na kraju osmine sv. Šime, 16. listopada i na Svijećnicu, 2. veljače. Ići će od crkve sv. Šime do Narodnog trga, povratak je ulicom don Ive Prodana, a zaključno će se u crkvi pjevati Tebe Boga hvalimo.

Šehić je istaknuo osobitost da se blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu  svečano slavi u crkvi sv. Šime, u svetištu prikazanja u hramu, jer je u njemu tijelo sv. Šime koji je bio sudionik toga događaja opisanog u Lukinom evanđelju, kad su Marija i Josip došli prikazati Isusa u hramu.

Skupina bratima će biti zadužena za liturgijski dio u proslavi blagdana sv. Šime, kad će nadbiskupa, predvoditelja slavlja, ubuduće pozdraviti zadarski gradonačelnik. Sadašnji gradonačelnik Grada Zadra Šime Erlić ujedno je član Bratovštine sv. Šime. Prošle, 2025. godine blagdan sv. Šime prvi put svečano se obilježio i izvanjski, zastavicama u čast sv. Šime u gradu, oko svetišta, pa je don Damir potaknuo da se nastavi s tim običajem.

Na ovogodišnji blagdan sv. Šime misa će se prvi put slaviti s kaležom koji se inače čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadar, a darovala ga je kraljica Elizabeta Kotromanić, naručiteljica izrade Škrinje sv. Šime.

Naglasivši da je crkva sv. Šime važan ambijent u kojem treba biti ne samo statist, nego protagonist svetišta, ponosan na njegovu baštinu, don Damir je podsjetio da je anžuvinska kruna iz 14. st. koja je bila vizualni znak velike hrvatske izložbe povodom obilježavanja 1100 godina Hrvatskog  kraljevstva dio inventara Škrinje sv. Šime. Kruna se inače čuva u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadar.

Članovi Bratovštine će biti angažirani i u Devetnici sv. Šime. Šehić je najavio da će se 5. listopada u crkvi sv. Šime u Zadru, uz obilježavanje Dana obrane Grada Zadra, obilježiti Dan branitelja, s naglaskom na žive branitelje. Drugog dana će se održati spomen na poginule branitelje, čiji se popis imena stradalih u obrani Zadra nalazi na zidu u crkvi sv. Šime.

Glede sudjelovanja u liturgiji u svetištu, don Damir je istaknuo primjer da su članovi Bratovštine na ovogodišnji Veliki četvrtak sudjelovali u obredu pranja nogu.

Svim članovima uručen je Statut Bratovštine sv. Šime u kojem je opisano ustrojstvo, prava i obveze članova te temeljne zadaće Bratovštine. U vodstvu Bratovštine na daljnji mandat predsjednika Bratovštine potvrđen je Boris Vukašina. Imenovana su dva zamjenika predsjednika: Joso Miletić i Anđelo Travica, tajnik je Marin Kulaš, a rizničar Jure Brižić. Kulturni dio djelovanja Bratovštine povjeren je Ivici Dundoviću.

Bratovština okuplja 70 muškaraca iz raznih župa Zadarske nadbiskupije koji su pozvani svaki dan moliti zagovornu molitvu sv. Šimi, koju su zajednički izmolili i na kraju toga susreta. Članovi te Bratovštine djeluju dvije godine; u nju su svečano pristupili 7. listopada 2024. godine, za vrijeme Svečane Večernje u crkvi sv. Šime u Zadru, na uočnicu njegovog blagdana.

Djelovanje Bratovštine sv. Vincence u Blatu na Koručuli predstavio je Teo Šeparović Burćina.

O povijesti i djelovanju bratovština u Dalmaciji i Zadru

Izlaganje o temi povijesti djelovanja bratovština u Crkvi uopće, Dalmaciji i Zadru, održao je o. Livio Marijan, đakon. Istaknuo je da su prve bratovštine u Hrvatskoj nastale upravo u Zadru. To su bile Bratovština ribara (11. st.), Bratovština zlatara sv. Luke (12. st.) i Svetoga Križa (1176.). Francuska uprava ukinula je 12. ožujka 1808. Bratovštinu zlatara čija su prva poznata pravila potvrđena 1476. godine. Sjedište te bratovštine bilo je u crkvi sv. Šime, a zaštitnik je bio Sv. Križ. Ta bratovština je puno doprinijela procvatu srednjovjekovnog zlatarstva u Zadru.

– Kao dugogodišnje administrativno sjedište mletačke Dalmacije, Zadar je bio žarište u kojem su se bratovštine razvile u svom raskošnom obliku. Don Vladislav Cvitanović (Veli Iž, 1894. – Zadar, 1973.) identificirao je više od šezdeset bratovština koje su djelovale u gradu Zadru i užoj okolici (Bratovštine grada Zadra, Pomorski zbornik 1964.), istaknuo je Marijan.

Govorio je o duhovnom, karitativnom, društvenom, kulturnom, ekonomskom i političkom značaju bratovština koje su bile čuvari hrvatskog identiteta i glagoljice, promicatelji kulture, pismenosti, nabave i čuvanja umjetnina, sudionici u liturgiji.

– Prvotna svrha im je spasenje duša, briga za bolesnu, umiruću i mrtvu braću koju su zajednički pohađali, pokapali i za njih molili. Djelovalo se moralno, jer se po statutu kažnjavalo svađe, uvrede, krađe i pijanstvo, rekao je Marijan. Bratovštine su svojim članovima pružale socijalnu sigurnost, bile su vrsta ekonomske zadruge koja je davala beskamatne zajmove; kao cehovski regulatori kontrolirali su cijene i kvalitete obrtničkih proizvoda. Pomagali su siromašne, osnivali hospicije, bolnice, sudjelovali u vlasti gradova i politici države.

Bratovštine nisu imale vlastite crkve, nego su ih ‘unajmljivale’, gradile ili održavale vlastite oltare i grobnice te su imali barjake unutar postojećih crkava. Župe su imale više bratovština. Članovi su mogli biti bratimi i sestre, žene i muškarci, laici i klerici; istovremeno se moglo biti članom više bratovština. Neke bratovštine imale su samo ženske ili samo muške članove. Članstvo se najčešće nasljeđivalo po obiteljskoj tradiciji, ali i prema zvanju, statusu, narodnosti.

Za hrvatsku povijest i kulturu veliko značenje ima bratovština sv. Jurja i Tripuna koja je od 1451. okupljala Hrvate u Veneciji, gdje je izgradila i palaču.

Od 13. st. nastaju mnoge bratovštine u dalmatinskim gradovima: Gospe od Milosrđa (1208.) i Sv. Duha (oko 1220.) u Šibeniku, sv. Mihovila u Gružu u Dubrovniku (oko 1290.), Svetih anđela u Splitu (1342.), Majke Božje i Dobre smrti u Zagrebu (1380.).

Među najstarijim bratovštinama su bičevalačke (flagelanti): sv. Silvestra u Zadru, Svih svetih u Dubrovniku (1215.). Djelovale su bratovštine zaštitnika sv. Duje u Splitu, sv. Vlaha u Dubrovniku, sv. Tripuna u Kotoru.

– Bratovštine Dalmacije bile su izraz potrebe čovjeka za udruživanjem, preživljavanjem i očuvanjem dostojanstva kroz povijest. Uspješno su premostile jaz između privatnog i javnog, sakralnog i profanog. Urbanom životu grada dale su primjer solidarnosti, a u selima i otocima bile su čuvari hrvatskog jezika i glagoljaštva, poručio je Marijan.

Govoreći o političkom značaju, Marijan je istaknuo da se preko bratovštine vodila borba između Crkve i države, mletačke vlasti i hrvatskog puka Dalmacije, popova latina i glagoljaša, talijanaša i narodnjaka, puka i klera: kao laička udruženja bila su protuteža kleričkoj vlasti unutar Crkve.

Bratovštine na čelu s glagoljašima održavale su hrvatsku narodnu svijest. Marijan je naveo primjer kako su u 18. st. popovi glagoljaši Velog i Malog Iža, Kali i Kukljice, u Velom Ižu imali svećeničku bratovštinu sv. Mihovila koja se spominje oko 1750. godine. Imala je i svoj grob koji je i sada vidljiv u veloiškoj župnoj crkvi, s reljefnim kaležom. Na skupovima te bratovštine govorilo se u hrvatskom narodnjačkom duhu te ih mletačke vlasti 1751. upozoravaju da na sastancima treba biti prisutan predstavnik vlasti i da ne smiju držati govore na hrvatskom jeziku.

Demokratski ustroj bratovština potvrđivali su statuti i održavanje skupština. – Bratovština je imala statut ili ustav (matrikulu) pisanu na latinskom, talijanskom ili hrvatskom (glagoljici), kojim su se propisivala prava i obveze članova. Na čelu upravnog tijela bio je gaštald (župan) ili digan (lat. decanus), kojem su pomagali sindici (kontrolori) ili prokaraturi, blagajnici i pisari, a birali su se demokratskim glasovanjem na godišnjim skupštinama.

Bratovštine su imale svoju upravu, imovinu i zajedničku bratsku kuću. Na čelu je bio digan (lat. decanus) koji saziva godišnju skupštinu i brine za godišnju gozbu, brašćinu, pali svijeće u crkvi prije bogoslužja, skuplja milostinju na misi. Pomagali su mu prokuratori (tal. skrbnik) koji prima novac za dar na oltaru (obit) i priloge za žive i mrtve (grošići). Sudac sudi u slučaju prekršaja pravila, prikuplja novac od svijeća, globa i prošnje. Gaštaldi su dijelili braći svijeće za sprovode i procesije, pomagali su u crkvi. Njihova služba trajala je više godina i izredala bi se sva braća, rekao je Marijan.

Među dužnostima bratima bilo je i otakati vino, rezati vinograd bratovštine, nositi masline iz polja i u mlin, čistiti metalne predmete u crkvi. Prihodi bratovštine prikupljali su se od članarine, milodara za oltar, prodaje svijeća, prošnje vina, ulja i kruha, od vlastitih maslina, najma zemljišta, od prikupljenih priloga na ime živih i mrtvih. Uzdržavali su svoj oltar u crkvi, svijeće i ulje. Među rashodima su bili nagrada kapelanu za mise, popravak bratske kuće i kotlova za brašćinu, trošak zajedničke godišnje gozbe brašćine, obrada njihove zemlje i meljava masline te godišnji doprinos župnoj crkvi.

Prve bratovštine u Crkvi naziru se u 4. i 5. st., a točniji podaci datiraju ih u 9. stoljeće. Snažniji polet doživljavaju pojavom franjevačkog i dominikanskog reda u 13. st. u Italiji. U Srednjem vijeku je prisutna pasionska pobožnost, čašćenje Muke Kristove, pa nastaju bičevalačke bratovštine (flagelanti); zbog sklonosti pretjerivanju, Crkva ih zabranjuje u 15. stoljeću. Bratovštine su prvotno bile mediteranski fenomen, a kasnije su se širile drugdje u Europi, javlja Zadarska nadbiskupija.

Objava ZADARSKA NADBISKUPIJA Održana godišnja skupština Bratovštine sv. Šime pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Sjednica Svećeničkog vijeća Zadarske nadbiskupije pod predsjedanjem zadarskog nadbiskupa Milana Zgrablića održana je u srijedu, 9. rujna, u dvorani Sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

Zahvalivši svećenicima za dobro koje čine, u govoru na početku sjednice mons. Zgrablić istaknuo je da za život i budućnost Nadbiskupije smatra osobito važnima tri područja: svećenike, duhovna zvanja i vjeroučitelje.Duhovni život svećenika je prvo i temeljno pitanje, jer svećeničko služenje može ostati plodno ako izvire iz živog odnosa s Kristom, rekao je nadbiskup.

„Iz osobnog zajedništva s Kristom rađa se i crkveni duh zajedništva. Svećenik nije pozvan djelovati izdvojeno, kao pojedinac koji sam određuje svoje ciljeve i način služenja. Po sakramentu svetog reda pripada jednom prezbiteriju okupljenom oko biskupa te zajedno s drugom braćom sudjeluje u istom Kristovom poslanju. Premda su nam povjerene različite župe, ustanove, uredi i službe, svi smo odgovorni za jednu Nadbiskupiju. Ono što se događa u jednoj župi, ustanovi ili povjerenstvu ne tiče se samo onoga komu je ona neposredno povjerena, nego utječe na život i vjerodostojnost cijele mjesne Crkve“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Naglasio je da se „crkvena pripadnost očituje u spremnosti na suradnju koja je izraz crkvene zrelosti i svijesti da nitko sam nema sve darove, znanja i mogućnosti za ostvarivanje zajedničkog poslanja“.

Nadbiskup je upozorio na opasnost individualizma za svećenički život.

„U duhovnom životu on se može očitovati u uvjerenju da nikomu ne trebamo polagati račun o svom načinu života, da nam nisu potrebni duhovno vodstvo, bratska opomena ni pomoć zajednice. Individualizam je opasan u pastoralnom djelovanju i upravljanju.Može se pojaviti kad netko povjerenu župu, ustanovu, ured ili službu počne doživljavati kao svoje osobno područje u kojem samostalno odlučuje, bez dostatnog savjetovanja, suradnje i odgovornosti prema Nadbiskupiji. No, povjerena služba nije privatno vlasništvo ni područje osobne samovolje. Ona je crkveno poslanje koje se prima, vrši i predaje. Zato upravljanje mora biti transparentno, usklađeno s općim smjerom Nadbiskupije i otvoreno suradnji s onima koji po svojoj službi imaju pravo i dužnost biti uključeni“, poručio je mons. Zgrablić.

Istaknuo je važnim da svećenici „jedni druge ne promatraju kao konkurente ni suradnju kao teret. Pozvani su zanimati se za život i rad subraće, dijeliti iskustva, pomagati jedni drugima i preuzimati dio zajedničkog tereta. Zdrav prezbiterij nije onaj u kojem nema razlika u mišljenjima, nego u kojem se o razlikama može otvoreno i bratski razgovarati, zajednički i odgovorno djelovati. Svećenici koji žive iz Krista i ostaju povezani u istinskom crkvenom zajedništvu mogu izgrađivati župe i ustanove koje neće ovisiti isključivo o jednoj osobi, nego će biti žive sastavnice mjesne Crkve“, naglasio je nadbiskup, rekavši da uvijek ima prostora za rast u službi svećenika u upravljanju povjerenim narodom.

„Potrebno je produbljivati osobni duhovni život, njegovati trajnu formaciju, razvijati svećeničko zajedništvo i odgovornije pristupati pastoralnom planiranju. Nije dovoljno tek obaviti neodgodivo. Pozvani smo razmišljati kako župne zajednice žive, do koga ne dopire naše djelovanje, gdje su mladi, obitelji i siromašni te kako možemo biti prisutniji među ljudima koji su se udaljili od života Crkve“, potaknuo je mons. Zgrablić.

Glede duhovnih zvanja, rekao je da to mora postati stvarna briga svakog svećenika i svake župne zajednice. „Treba puno više moliti za nova duhovna zvanja, ali i sustavno raditi s djecom i mladima. Ministrante nije dovoljno okupiti samo prije mise, potrebno ih je pratiti, odgajati, poučavati i pomagati im da upoznaju ljepotu liturgije i služenja. Mlade u kojima se prepoznaju znakovi mogućeg poziva treba ohrabriti i omogućiti im susrete s drugim kandidatima i svećenicima“, rekao je nadbiskup. Potaknuo je da se osobita pozornost posveti mladićima koji pokazuju otvorenost prema svećeništvu: „Potrebno je okupljati, pratiti i voditi, poštujući njihovu slobodu i vrijeme potrebno za razlučivanje. Zvanja se rađaju Božjom milošću, ali najčešće rastu gdje postoje molitva, osobni primjer, blizina i jasno izrečeni poziv“.

Bogatstvo Nadbiskupije su i 104 vjeroučitelja koji svakodnevno susreću brojne mlade, roditelje i djelatnike. „Oni su među najprisutnijim licima Crkve u društvu. Oni nisu samo djelatnici u školskom sustavu, nego važni suradnici u evangelizacijskom poslanju Crkve. Potrebno ih je više povezivati sa župama, uključivati u pastoralno planiranje i omogućiti im trajnu duhovnu i stručnu formaciju. Važno je poticati i nove studente na Teološko-katehetski odjel Sveučilišta u Zadru kojeg treba podupirati, s njim surađivati i mladima predstavljati mogućnosti studiranja teologije i katehetike“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je predložio da se nadolazeće pastoralne godine pristupi formaciji čitača: pouči ih smislu naviještanja Božje riječi, osposobi za pravilno čitanje te pripremi za službu lektora. Dodjeljivanje te službe može biti važan korak prema odgovornijem sudjelovanju vjernika laika u životu Crkve. Istaknuo je i potrebu obnove svijesti o važnosti župnih pastoralnih vijeća. Velike mogućnosti su i u formaciji izvanrednih djelitelja svete pričesti, sakristana, crkvenih pjevača i župnih animatora. U tom kontekstu, nadbiskup je pohvalio održavanje ‘Tjedna crkvene glazbe’, stručnu formaciju crkvenih pjevača, kojeg su organizirali Dragan Pejić i Jolida Klarić iz udruge ‘Ars organi Zadar’.

Osnovne naglaske pastoralnog plana za 2026./27. godinu predstavio je don Ante Sorić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije. Zahvalio je nadbiskupijskim povjerenstvima i predstojnicima na djelovanju, rekavši da organiziranjem događaja doprinose dinamici života mjesne Crkve.

Don Damir Šehić, ekonom Zadarske nadbiskupije, predstavio je dugogodišnji plan izgradnje sakralnih objekata u Nadbiskupiji. Predviđaju se izgradnje novih crkava na predjelima Sinjoretovo i Višnjik u Zadru, u Turnju, Svetom Petru na Moru, Crnom i Maslenici. Planira se obnova sjevernog i južnog krila sjemeništa za očuvanje baštine i stvaranje primjerenih uvjeta za pastoralno, obrazovno i kulturno djelovanje.

Brojna pastoralna, liturgijska, odgojna, karitativna, kulturna i graditeljska događanja tijekom protekle godine zabilježena su u sedam svezaka koji sveukupno obuhvaćaju 3350 stranica, rekao je nadbiskup, a još su brojni i vrijedni događaji u životu župa. Prezbiterij Zadarske nadbiskupije broji 75 svećenika, od kojih je osam u mirovini, a četvorica su izvan Nadbiskupije. Zadarska nadbiskupija sada ima deset svećeničkih kandidata, stoji na stranici Zadarske nadbiskupije.

Objava ZADARSKA NADBISKUPIJA Održana sjednica Svećeničkog vijeća pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Knjigu „Ukazanja Majke Božje u Kraguljama (Pribić) 1947.“ predstavio je njen autor, dr. sc. Juraj Batelja, u crkvi sv. Marka u Pašmanu u ponedjeljak, 7. rujna.

Na 160 stranica te knjige u nakladi Postulature blaženog Alojzija Stepinca (2026.), Batelja donosi šest poglavlja: Zašto se ukazuje Majka Božja, Ukazanja u vrijeme komunističkog progona Crkve i u poratnom razdoblju, Ukazanja Majke Božje u Kraguljama, Prigodno uz njihovu 80. obljetnicu te „Znak kome će se protiviti“ (Lk 2,34). Knjigu je napisao kao poticaj na još veću pobožnost prema Majci Božjoj i da se ne zaborave ti povijesni i nadnaravni događaji, makar i službeno nepotvrđeni.

– Bog je prisutan i djeluje u našoj povijesti, a smatram da se ukazanja nisu događala bez Božjeg dopuštenja. Događala su se u vremenu velikosrpskog i komunističkog genocida nad hrvatskim narodom i Katoličkom Crkvom, istaknuo je Batelja, poručivši: – Bog se nije oglušio na vapaje svog naroda niti je Bogorodica bešćutno promatrala progon svojih štovatelja. Ona ih je bodrila i tješila čak i takvim izvanrednim očitovanjima. Brojna ukazanja Majke Božje, a u 20. stoljeću Katolička Crkva zabilježila ih je više od 300, u Crkvi u Hrvata oko 30, don Živan Bezić nazvao je ‘poplavom Gospinih ukazanja’ koja su kroz cijelu povijest hrvatskog naroda doprinijela da kao narod opstanemo, poručio je Batelja.

Knjigu je napisao i „svjestan činjenice da se brojni teološki znanstvenici ne želi baviti fenomenom ukazanja, jer lakše je kritizirati u ime ‘znanosti’ i podilaziti vjerničkom ravnodušju, nego tražiti vjernički fenomen Božjeg govora i Božjeg pohoda svom narodu. Marijina uloga ne zasjenjuje Isusa Krista kao jedinog Otkupitelja, nego njeno majčinstvo očituje svu snagu Kristovog posredništva. Kao Majka koja je postojano stajala podno Križa ranjenog srca, ona savršeno razumije boli i kušnje svojih štovatelja, nudeći im utjehu da patnja nema zadnju riječ“, rekao je Batelja. Podsjetio je na riječi pape Lava XIV. da „Marijin glas razglašuje božansku vjernost, ona je prisutnost koja nas podržava kad naš život postane nepodnošljiv“ te poticaj Pape vjernicima da u Mariji crpe nadu za donošenje hrabrih životnih odluka i da poput nje odgovore Bogu spremnošću i djelima ljubavi.

U knjizi je Batelja zapisao i svjedočanstva živućih svjedoka o Gospinom ukazanju u predjelu Rosulje koje se nalazi između mjesta Pašman i Kraj na otoku Pašmanu, 1946. godine. Očevici događaja s kojima je 14. siječnja 2026. u župnom uredu u Pašmanu, u nazočnosti župnika Marija Mršića, razgovarao Batelja su pašmanski župljani Marija Burić (rođ. Mađerić), Tome Božin, Julijana Božin (rođ. Pribilović) i Marija Božin (rođ. Mađerić). Vidjelice navodnih ukazanja Majke Božje u Pašmanu bile su djevojčice Katica Gregov (1938.), Dragica Mađarić pok. Milenka (1936.) i Lenka Magić (1936.). Ukazanje se dogodilo dok su one bile na ispaši s ovcama.

Prema očevidcima, ljudi su u lipnju 1946. u Rosuljama vidjeli kako se zlatna kugla spušta kroz stablo smokve do zemlje te se poput zvijezde repatice diže iznad Pašmana i odlazi prema Biogradu, preko mora, prema istoku. Usred dana ljudi su gledali u sunce, a nije im bliještilo, te bi u poklonstvu padali na koljena. Brojni narod dolazio je i molio u lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu 1946., premda je bilo zabranjeno dolaziti. Kotarski komitet u Biogradu n/m izvijestio je Centralni komitet Komunističke partije u Zagrebu da se na ukazanjima Gospe u Pašmanu okuplja 500 do 700 ljudi, a 30. svibnja 1946. bilo je više od 3 000 ljudi. Ljudi su se okupljali do rujna 1946., a kasnije okupljanje vjernika zaustavljeno je komunističkom represijom i progonom.

Batelja je upoznao i čovjeka koji mu je rekao da poznaje ženu koja nije bila mogla začeti dijete. Kad su joj rekli da ide na mjesto Gospina ukazanja na Pašmanu, ta žena je to učinila i začela je muško dijete koje je sada odrasli čovjek, po struci novinar. Majka mu je kasnije rekla da ode na tu pašmansku lokaciju, da zahvali Gospi na mjestu gdje je zavjetovan da se rodi.

Vijest o ukazanjima u Pašmanu se proširila pa je don Frane Franić, profesor i odgojitelj u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, kasnije splitsko-makarski nadbiskup, s brodom iz Kaštela s bogoslovima otišao na mjesto ukazanja u Pašmanu. Krunoslav Slavo Bobić je zabilježio: – Vijest o ukazanju  se tako brzo proširila da je ni tadašnja vlast nije mogla zataškati. Bujica hodočasnika je počela pristizati. Naša velika riva bila je puna brodova sa sjevera i s juga Jadrana. Sutradan je smokva bila puna Očenaša (krunica) i mnogih različitih zavitnih poklona. To se nije svidilo tadašnjoj vlasti pa se pored vjernika moglo vidjeti i onih koji su neke popisivali, a neke odvodili u nepoznato, rekao je Batelja.

Zbog odjeka u široj javnosti, o ukazanjima u Pašmanu govorila je i svjetska javnost. Erich von Däniken, švicarski pisac i istraživač nadnaravnih fenomena, opisujući brojne takve događaje u svijetu, iz tadašnje Jugoslavije spomenuo je samo ukazanje u Pašmanu riječima: „11. lipnja 1946. u Pašmanu, u Dalmaciji, vidjeli su odrasli i djeca Mariju u oblaku, okrunjenu zvijezdama“.

Batelja je rekao da su prije 80 godina naši preci, unatoč policijskim zabranama, veselo išli na mjesta Gospinih ukazanja. „Molitva, ushićenje i pjesma hodočasnika bili su  dokaz da Bog ne napušta svoj narod. Ne čudi da su se u jeku komunističkog progona nakon Drugog svjetskog u Crkvi u Hrvata događala ukazanja Majke Božje.

Narod je iskusio da mu pod teretom križa i patnji Bog šalje očinsku utjehu i majčinsku zaštitu. U vremenu komunističkog režima koji je zatirao javne vjerske manifestacije izvan crkvenih prostora, narod je tražio Božju utjehu i zaštitu“, rekao je Batelja, dodavši da je i ukazanje u Pašmanu bilo u vremenu brojnih ubojstava svećenika i redovnica kojima je komunistički režim pokušao u narodu zatrti vjeru u Krista i Crkvu.

– Dok je narod ubijene svećenike i nevine žrtve pokapao u suzama, Bog je našao način kako mu pružiti utjehu i dati potporu koju je bl. Alojzije Stepinac nagoviještao riječima: „Ako i zvijezde budu padale s neba, ne bojati se, ne gubiti pouzdanje, jer Bog ostaje, istaknuo je Batelja.

Rekao je kako je zajedničko ukazanjima da se Gospa zadržava ili razgovara s pojedinim osobama. Pojavljuje se kao živa osoba, sjajna, uzvišena, koja se zanima za svoju djecu i za sudbinu svijeta. Ukazanja nakon Drugog svjetskog rata u FNRJ događala su se u mjestima: Bošnjaci (1945.), Paulovac, Vojkovići (Roško Polje), Bol, Ćosanlije, Privlaka (1946.), Kragulje (1947.), Pašman (1946.), Roženica, Gala, Zovik, Međugorje itd.

– Sva ta ukazanja imaju dodirnih točaka: vidioci su najčešće djeca koja su dobila svesrdnu podršku vjernika, ali ne i crkvenih vlasti. Ukazanja su se događala u malim, gotovo nepoznatim mjestima, ne u gradovima. Vidioci bi nailazili na protivljenje i u vlastitoj sredini, a u zemljama komunizma vlast ih je nasilno progonila. Znakovito je da su se mnoga ukazanja Majke Božje događala baš nakon uspostave komunističkog režima u FNRJ, u prvim godinama poraća kad je hrvatski narod, pretežno katolički, bio izložen najvećim stradanjima u suvremenoj povijesti, istaknuo je Batelja.

Prvo navodno ukazanje Majke Božje u poraću bilo je u Privlaci kod Zadra 26. srpnja 1946., a Udba ga je zvala „čudom“. – Bilo je pod jakim pritiskom policije, a Gospino ukazanje mještaninu pokrenulo je veći dio vjernika, ali ne mnoštvo. Tito je pozvao na izravni obračun sa svima koji javno iskazuju vjeru u nadnaravna događanja i ukazanja Majke Božje“, rekao je Batelja. Upozorio je da je to „ideološko, bezbožno zatiranje vjerskih prava i ljudskih sloboda ostavilo tragove u dokumentima koje je sastavio progonitelj Crkve, Komunistička partija, a bl. Stepinac jasno ju je prokazao. Nažalost, ljudi zaboravljaju kakav je to totalitarni i protuvjerski sustav bio, poručio je Batelja.

Govoreći o Pribiću, oduvijek pobožnom Gospi, Batelja je podsjetio da se taj kraj naziva „dolinom kardinala i biskupa“, jer je odatle rodom desetak biskupa: kardinal Franjo Kuharić, a u blizini je rođen i bl. Stepinac. Batelja je rekao da je i njegova majka Vjekoslava u šestom mjesecu trudnoće s njegovim bratom Franjom dva puta išla na ukazanja na lokaciju Kragulje koja pripada župi Pribić te se tamošnji vjernici i sada mole Majci Božjoj Kraguljskoj.

– Navodna ukazanja Majke Božje u Hrvata možemo pribrojiti posebnoj ‘geografiji’ vjere i marijanske pobožnosti koja obuhvaća mjesta hodočašća naroda koji se želi susresti s Majkom Božjom, da u ozračju majčinske prisutnosti ojača vjeru. Čovjek po čašćenju Majke Božje može osjetiti da „Nebo nije potpuno odvojeno od zemlje, a među zagovornicima na Nebu na prvom mjestu je Majka Krista i naša Majka, Marija“, poručio je Batelja, javlja Zadarska nadbiskupija.

Objava PAŠMAN Predstavljena knjiga Jurja Batelje pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Misno slavlje sa zazivom Duha Svetoga za učenike Katoličke gimnazije Ivana Pavla II. Zadar na početku nove školske 2026./27. godine, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić u četvrtak, 10. rujna, u katedrali sv. Stošije u Zadru.

„Za dobru školsku godinu nisu dovoljni samo udžbenici, programi, dobro opremljene učionice i stručni učitelji, nego nam je potrebna i mudrost koja će nam pomoći razumjeti čemu služi ono što učimo i kakvi ljudi postajemo dok stječemo znanje“, rekao je mons. Zgrablić, dodavši da su sposobnost razmišljanja i traganja za istinom veliki darovi koje je Bog povjerio čovjeku.

No, apostol Pavao upozorava da nije dovoljno vrednovati koliko znamo, nego i što znanje čini od nas i što mi sa svojim znanjem činimo drugima.

„Znanje počinje ‘nadimati’ kad zbog svojih sposobnosti sebe smatramo vrjednijima od drugoga, kad ono što znamo koristimo kako bismo pokazali svoju nadmoć ili kad nam slabost drugoga postane razlogom za podsmijeh. Možemo puno znati, ali znanje nas neće učiniti mudrima, više ljudima, ako nismo naučili svoje sposobnosti staviti u službu dobra drugoga“, upozorio je nadbiskup.

Rekao je da učenici imaju različite darove za školske predmete. „Učenik može imati izvrsne ocjene, a ipak ostati neobrazovan u puno važnijemu, ako nije naučio vidjeti čovjeka pokraj sebe, da je u razredu netko usamljen, a potrebna mu je naša blizina. Znanje koje nadima povećava količinu informacija koje imamo, ali ne povećava prostor našega srca“, poručio je predvoditelj slavlja.

Nasuprot takvom znanju, sv. Pavao stavlja ljubav koja izgrađuje i tom riječju može se opisati smisao škole, rekao je nadbiskup. „Škola nije samo mjesto u kojem umnažamo znanje, nego prostor u kojem izgrađujemo sebe, svoje srce, savjest, ideale, svoje odnose prema drugima, svoj karakter i način na koji ćemo živjeti s Bogom i drugima“, istaknuo je mons. Zgrablić.

Rekao je da poslanje profesora zahtijeva znanje, stručnost, pripremu i usavršavanje, ali veličina učiteljskog poziva ne može se mjeriti samo količinom znanja koju su prenijeli.

„Jedna od izvrsnih sposobnosti učitelja je prepoznati ne samo ono što učenik danas zna ili ne zna, nego i ono što u njemu tek može izrasti, što ga može oduševiti za dobro i lijepo, za obitelj, Boga, Evanđelje; ohrabriti trud koji još nije donio uspjeh i pomoći mladom čovjeku razumjeti da pogreška nije dokaz njegove bezvrijednosti, nego često dio njegovog sazrijevanja. Ocjena je potrebna, ali ona nikad ne može izreći cijelu istinu o vrijednosti osobe koja ju je dobila. Učenik je uvijek više od svoje petice, ali i više od svoje jedinice“, poručio je nadbiskup.

U duhu naviještene Isusove riječi „Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima“, mons. Zgrablić je potaknuo: „Želimo da nas drugi poštuju, pa smo pozvani poštovati druge; želimo da nam oproste kada pogriješimo, onda i sami trebamo učiti praštati; želimo da nas netko sasluša kad nam je teško, pa moramo imati vremena čuti drugoga. Isus nas tako uči da ljubav nije samo osjećaj prema ljudima koji su nam simpatični, nego odluka da poštujemo dostojanstvo drugoga i kad nam nije blizak, kad se s njime ne slažemo ili kada nas je povrijedio“.

Rekao je da u školi bude nesporazuma, sukoba i povrijeđenih, ali „kršćanin ne dopušta da ponašanje drugoga određuje kakav će biti, osobito u negativnom smislu. Ako me netko uvrijedio, ne moram uzvratiti uvredom; ako me netko isključio, ne moram ja isključiti drugoga. To je ljubav koja prekida zlo i počinje novo. Ljubav nije samo osjećaj, nego prije svega opredjeljenje, izbor, čin volje“, istaknuo je nadbiskup, dodavši da ljubav prema onima koji su nas povrijedili i razočarali nije znak slabosti, nego nutarnje snage i slobode. „Ljubav ne znači da trebamo odobravati nepravdu, šutjeti pred nasiljem ili se pretvarati da nas ništa ne boli, nego da se zlu ne suprotstavljamo novim zlom.

Učenik koji se zna ispričati, oprostiti i prvi pružiti ruku pokazuje veću hrabrost od onoga koji se osvećuje. Učitelj koji ne ponižava učenika zbog njegove pogreške, nego mu strpljivo pomaže da iz nje nešto nauči, ne prenosi samo znanje, nego izgrađuje čovjeka. Tako škola postaje više od mjesta poučavanja: zajednica u kojoj učimo živjeti jedni s drugima, poštovati različitosti, popravljati narušene odnose i birati ono što je Božje, dobro“, poručio je mons. Zgrablić.

Rekao je da ne molimo Duha Svetoga da zamijeni naše učenje, trud, pripravu i odgovornost, nego da nam uz ljudsko znanje daruje mudrost koja će nas naučiti kako se tim znanjem služiti. „Molimo ga za razum koji neće ostati na površini, za savjet koji će nas voditi u odlukama i za jakost koja će nam pomoći da ne odustanemo kad ne uspijemo iz prvog pokušaja. Neka Duh Sveti prati učenike u učenju, učitelje u poučavanju, roditelje u brizi i sve u odgovornosti jednih za druge, kako bi škola bila mjesto u kojem znanje otvara um, a ljubav širi srce.

Neka naše znanje ne bude zid kojim ćemo se odvajati od drugih, nego dar kojim ćemo se približavati. Neka naše sposobnosti ne budu razlog da se uzdižemo iznad drugih, nego prilika da služimo, kako bismo ne samo dobro i više naučili, nego da zahvaljujući onomu što učimo, poučavamo i zajedno živimo, više izrastemo kao ljudi i kršćani“, poručio je nadbiskup Zgrablić.

Na misi je bila i s. Ana Lipovac, ravnateljica Gimnazije i profesori, ravnatelji nekih drugih škola i roditelji gimnazijalaca. S. Lipovac je zahvalila mons. Zgrabliću na podršci djelovanju škole.

U školsku godinu 2026./27., Katoličku gimnaziju Ivana Pavla II. Zadar koja baštini tradiciju najstarije odgojno – obrazovne ustanove u Zadarskoj županiji, upisala su 24 učenika u klasični smjer, 23 učenika prirodoslovni smjer i 23 učenika opći smjer. Gimnaziju sveukupno pohađaju 272 učenika u 12 razrednih odjeljenja: šest razreda klasičnog smjera, četiri razreda opće gimnazije i dva razreda prirodoslovnog smjera, stoji na stranici Zadarske nadbiskupije.

Objava POVODOM NOVE ŠKOLSKE GODINE Nadbiskup Zgrablić predvodio misu za učenike Katoličke gimnazije Ivana Pavla II. pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Blagdan Male Gospe svečano je proslavljen u župi Rođenja BDM u Selinama u utorak, 8. rujna, koncelebriranim misnim slavljem koje je u selinskoj župnoj crkvi Rođenja BDM predvodio umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Nakon mise, nadbiskup je predvodio i procesiju s Gospinim kipom kroz to podgorsko mjesto.

Slaveći Marijin rođendan, zahvalni smo Bogu za svjetlo dobrote koje nam je po njoj zasjalo, rekao je nadbiskup, dodavši da katolici rado hodočaste u Marijina svetišta i mole njen zagovor. „Kod Gospe se osjećamo ‘kod kuće’. Slobodni smo izjadati se, isplakati i moliti pomoć bez srama i straha da će nas odbiti ili osuditi. Marija ne napušta Crkvu koja se oko nje okuplja, s pouzdanjem je moli i ustrajno časti“, rekao je mons. Puljić, dodavši da bi ljudi bez Marije bili u beznađu i bez orijentira.

„Marija je zvijezda i dragulj naše povijesti, ufanje u sadašnjosti i budućnosti. Naša prošlost povezana je s njom, o čemu svjedoče brojni spomenici, tekstovi, glazba i molitve. Hrvati su podizali kapele, crkve i svetišta njoj u čast. Mnogi naši slavni vladari i narodni velikani bili su izvrsna Marijina djeca. Kraljica Jelena dala je u Solinu izgraditi crkvu na čast Mariji koje se naziva prasvetište Gospe od Otoka. U Mariju su se pouzdali kralj Zvonimir, Zrinski i toliki drugi. Marijina svetišta povezivala su naše ljude kroz povijest. Ona su i danas živa krunica našeg narodnog bića i predstavljaju ‘Marijin atlas’ hrvatskog puka“, rekao je nadbiskup, dodavši da je Marija kroz stoljeća bdjela nad Isusovom zajednicom Hrvata katolika.

Marijina zaštita hrvatskog naroda kroz povijest očituje se i u njenim svetištima te je nadbiskup istaknuo Bunarić kod Subotice, Aljmaš, Voćin, Marija Bistrica, Trški Vrh, Trsat, Kondžilo, Olovo, Široki Brijeg, Sinj, Nin, Solin, Vepric, Gospino Polje u Dubrovniku i Gospa od Škrpjela u Kotoru.

„S Marijom smo uspjeli prebroditi brojne povijesne krize i kušnje, jer su se po našim domovima prebirala zrnca krunice, molilo i hodočastilo u Gospina svetišta. U Domovinskom ratu naši hrabri branitelji nosili su Gospinu krunicu. Bog je odmah na početku povijesti najavio lik Žene pobjednice: ‘Neprijateljstvo zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina’. Tako je Jahve već na početku povijesti u Marijine ruke stavio nadu ljudi“, istaknuo je mons. Puljić, rekavši da su Kristovi učenici oduvijek bili pod nasrtajima nevjere i krivovjerja, strasti i napasti, nemorala i socijalnih stradanja.

„Marija je, uz Isusa, u središtu Crkve. Kao što je Crkva započela svoj ovozemni hod s Marijom na Duhove u dvorani Posljednje večere, tako će s njom i završiti svoj hodočasnički put prema vječnosti“, poručio je mons. Puljić.

Nadbiskup je razmatrao i navješteno Matejevo evanđelje o rodoslovlju od Abrahama do kralja Davida i Josipa, Marijinog muža. „Na Marijin rođendan čita se rodoslovlje od Abrahama do Josipa, ponavlja se i ističe riječ ‘rađanje’. Suvremena životna trka doprinosi da ljudi zaboravljaju svoje korijene. Ne drže rodbinske veze i gube se u anonimnosti mase. Postaju broj u poduzeću, školi, društvu, a često i u Crkvi. Ljude sve manje zanima prošlost, njihovo rodno mjesto, crkva u kojoj su kršteni. Sve više postajemo društvo anonimnih. A Bog svakoga zove po imenu. Rodoslovlje koje Matej donosi podsjeća na važnost naših korijena i potiče nas tome posvetiti više ljubavi, pažnje i pozornosti“, poručio je mons. Puljić, naglasivši da je rodoslovlje vezano s činom rađanja.

„U evanđelju po Mateju spominje se 28 puta glagol „roditi“: ‘Abrahamu se rodi, Izaku se rodi… Matanu se rodi.. Jakovu se rodi Josip, muž Marije od koje se rodio Isus koji se zove Krist’. Rađanje je sveti čin prirode, toliko svet da se i Bog htio roditi i postati čovjekom. Ljudi za ženu koja će roditi kažu da je ‘u blagoslovljenom stanju’. Elizabeta pozdravlja svoju rođakinju Mariju riječima: ‘Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje’. Nažalost, ljudi našeg vremena pred procesima rađanja i umiranja postaju roboti i sve više bezosjećajni“, upozorio je mons. Puljić. Potaknuo je vjernike da Mariju, „našu Vojvotkinju koja se kroz povijest borila za nas i kojoj pripisujemo brojne pobjede“ mole za blagoslov očeva i majki, da budu ispunjeni strahopoštovanjem pred Bogom, životom i vječnošću te da Marija bdije i čuva obitelji hrvatskog naroda, stoji na stranici Zadarske nadbiskupije.

Objava SELINE Nadbiskup Puljić predvodio proslavu Male Gospe pojavila se prvi puta na Antena Zadar.