Na Stanovima su 8. kolovoza 1990. godine – Kup utakmicu odigrali NK Zadar i NK Rijeka, rezultat je nakon regularnog dijela bio 0:0 – dalje je prošla Rijeka nakon penala 2:4.

Bilo su to neka druga vremena – kada se na Stanovima igrao puno bolji nogomet, tribine su bile krcate, za razliku od danas kada jedva 100 gledatelja. Tamo neki novi Klub po imenu HNK Zadar – igra tek četvrtu amatersku ligu na dalmatinskim terenima – koja nikoga ne zanima.

Susreta od prije 35 godina – prisjetio se jedan stariji navijač NK Zadar, koji je svoju priču do u detalje iznio na Facebook stranici NK Zadar 1910. 

Njegovu priču donosimo bez ikakvih lektorskih intervencija.

“08.08.1990. NK Zadar – NK Rijeka 0:0 (jed. 2:4).

Zvoni mi neko na vratima za poludit. Taman zaspen i onda opet zvono. Sigurno je zvonilo bar deset puta. Možeš zamislit koji to mora biti ludonja, pa vidiš da ti niko ne otvara, aj ća. Nije bilo smisla ovako spavati di mi zvono svakih pola minute bubnja po glavi, pa san se diga otvoriti vrata. Cili san ka zombi jedva hodam. Samo da nije ko od rodbine ili neko takav jer ću onda morati siditi s njim u kužini ili tinelu, pričati, skuvati mu kavu i slično. Taman kad san otvorija vrata i vidija da isprid nema nikoga opet je neko sija na zvono. Znači zvoni se od doli isprid portuna. Izlazin vanka na taracu i odma me sunce šibne u oči, ne vidim ništa. Negdi je oko devet manje dvadeset prognoziran po suncu. Zatvorenih očiju bacan glavu preko ruba balkona i rečen, “ej”. Ne vidin nikoga jer i dalje ne mogu otvoriti oči, ali čujen Njašin glas, “aj izleti vanka”. “Čoviće jesi ti normalan, sinoć smo došli doma već je bija proša Program plus, kako se imaš volje dignuti ovako rano”, odgovaran ne baš dobre volje. “Aj izleti vanka nemoj zajebavat”, opet će ovaj.

“Daj čoviće zovi tamo Balu njemu isto ka i tebi nedaju spavat, iden još par uri odspavat”, opet mu odgovorim pokazujući na Balin prozor i krenen prema unutra. “Izlazi vanka munjelo došla je Armada”, dere se ovaj od ispod. Taman da ću postaviti neko pitanje, ka što Armada i slično, ali brzo mi prođe kroz glavu da su to bezvezna pitanja i odgovorim, “evo me doli za četri ipo minute”. Do prije koji tren san se jedva kreća i bija ful usporen, a sad san ubrzan sto na sat, ne triba mi kava, kakao i te fore da se razbudim. Pogledan na uru, devet manje pet je, što ti je iskustvo, znanje i imanje, jesi vidija kako sam pogodija. Dok ne znan što ću prije razmišljan o Armadi. Pa cilo lito koga god sretneš uvik je bila tema Rijeka, kup, NK Zadar nikad jači, e kad bi prošli u Kupu pa još jedan prvoligaš…, ali niko, baš niko, nikad nije spomenija Armadu, a logično je da će i oni doći ako igra Rijeka. Sinoć smo bili u Ferijalnom i po ležaljkama na Boriku, stalno smo pričali o današnjoj utakmici i niti jedan spomen Armade. Nisan se još dobro razbudija pa stavljan glavu ispod špine po malom mozgu i usput pijem vodu, lipa ledena.

Ne brišem kosu šugamanom bolje da san mokar za svježinu. Di god prođen svugdi je mokro iza mene, ubila bi me mater da vidi, ali to je samo voda ne bi da je nafta. Neman vrimena ni odrizati kruh, pa između dvi odrizane fete kruva ubacujen salamu, zabijan prst u paštetu i stavljan na salamu, zaklopin i napravim sendvič. Uziman majcu sa sidalice i trčin po skalinama doli. Njašo mi govori da je jutros bija Falkao u kvartu i da mu je Vale reka da su Riječani u Zadru. Dolazimo do Dalme, a tamo nas čekaju Renta, Bale i Burčul. Pričamo što ćemo i kako kad od ispod dolazi Pašić. Pašić predlaže da svi odemo na sve strane po gradu i provamo naći druge iz Tornada da ih obavjestimo i onda da se negdi nađemo za uru vrimena. A je oću, sad ću điravati okolo naokolo. On je reka da je cilo jutro u ophodnji i produžija je dalje za obavjestiti one na Puntamici i Diklu. “Dok se vratiš s kraja Dikla slobodno uzmi mali radio tranzistor za slušati utakmicu jer je gledati nećeš”, doviknija san mu. Dogovaramo se što ćemo i odlučujemo krenuti prema gradu. Kad smo već došli doli do Cvjećarnice Iris za nama viče Šoke da ga pričekamo jer bi i on s nama.

Bale ga izvriđa i potira ća. Razmišljan, Bale ga je potira jer je mulac, a stariji je od njega godinu, dvi godine, a ovi iz Armade su stariji od nas od četri do šest godina. Ubila nas matematika. Znamo da idemo ravno u pušionu, ali red je da se ide. Taman dođemo do Čubrilove kuće i sitin se da san zaboravija uzeti baklju. Trčin doma, ajme cili dan mi je nekako ukurcu počea, stalno neka trka, frka. Do grada radimo slalom između kvartova da sritnemo nekog iz tog đira. Di god prođemo ostavimo poruke da ih obavjeste ako ih vide. Kad smo došli do mista di se vidi most lagano me je počela pucati trema. Što ja znan, možda ništa i ne bude radi Hrvatske, ali svaki tren očekujen da od negdi izlete ovi iz Armade. U gradu još i gore, kad prođemo bilo koji kantun očekujen da su oni iza tog kantuna. Dolazimo do Citadele i tamo srećemo Miku i još desetak njih iz Tornada. Vale nam odma prilazi i govori da su Riječani napravili neku frku na brodu, pa ih je pandurija sve pokupila, ali postoji mogućnost da im ostatak dođe stopom, busom ili vlakom. Nije Vale ni završija kad je doša Mika do nas. Govori da ako ko vidi Magarca da se obavezno njemu javi. Ka, on i Magarac imaju nešto rišiti sami. Priča da je on već razbija Magarca i da će ga opet. Njašo mi motira da mu ne viruje baš u tu priču, ali Mika je stariji od nas deset godina i ko mu smi išta reći. Mika je reka da zna di Guzo iz Armade ima stan u Zadru, bolje reći njegov ćaća Vranković koji je bija trener Rijeke i Zadra.

Idemo tamo do Cetinjske ulice i vrtimo se cili taj đir. Nakon uru vrimena još gluvarenja po gradu idemo prema Stanovima iako je utakmica tek u pet ipo. Zabijamo se u jedini mali hlad isprid ulaza u klub kod istočne tribine. Malo po malo počinju dolaziti i drugi. Kratimo vrime u razgovoru sa Šabanom. Šaban je okej tip, stariji je od nas i ima neki autoritet. Zajebava nas zašto nemamo nikakva navijačka obilježja, a mi mu odgovaramo da nam je danas bilo sve na brzinu, pa nismo imali vrimena uzeti, ali da nemaju baš ni drugi. Šaban ima taj zadarski šarm zajebancije, pa govori, kako nemaju drugi pogledaj im majce. Hahaha, neki na bilim majcama imaju na leđima napisano u stilu, Buble 1970 – ?, Bute 1971 – ?. Pita Banša ima li ko što za ložiti i dimiti. Burčul pokazuje na mene. U tom trenu dolazi Zrike i reče mi, “ajmo napraviti đir”. U prvi tren mi ništa nije jasno, a onda Zrike krene s nekon pričom kako me je zapazija i da puno očekuje od mene, ka vidija me protiv Cigana u Splitu, dobro sam se drža i slično. Priča mu baš i ne drži vodu, ali cili san sritan što mi to govori. Zrike je pojam u Tornadu, on je još tamo Milakova generacija. Kada smo došli sve okolo na drugu stranu stadiona ispod zapadne tribine, tamo di je sve u smeću i potpis Fiksa na zidu, sidnemo na neki ostavljeni bojler i kaže Zrike, “daj meni ja ću smotati”. Meni ništa jasno, pitan “što smotati”. Pa jesi reka da imaš dima, nestrpljivo će Zrike i već me lagano počea pretresivat.

Objasnim mu da neman ništa za pušiti, nego da iman bengu. Zriki je isto malo bilo neugodno, pa je ka tija prebaciti temu i reka je kada zapalim bengalku da mu je obavezno dam. Dok smo se vraćali do istočne tribine priča mi je o Grobarima, Ciganima, Purgerim i drugim navijačima. Zrike je baš ugodan lik, a vidi se da je mangup koji je proša sve i svašta. Kad smo došli do drugih tamo je bija neki s bradom iz uprave NK Zadar i reka je da će klub dati navijačima 20 karata mukte. Premalo i odma se stvara buka. Bradati govori “ili 20 ili ništa”. Dok idemo prema sjevernom ulazu prepiremo se između sebe bi li to prihvatili, ali svugdi ima škovaca, tako da u sekund njih dvadeset ulazi unutra ne pitajući za druge. Ostaje nas dosta vanka isprid sjeverne tribine. Pokušavamo ući na guranje, dosta njih i uspiva. Ja ne. Na vratima se pojavljuje Mika i bradonji govori da još pusti Ražova i Ercega i to je to, mi drugi snalazi se kako ko. Ulazim preko zida istočne tribine, vata me redar po tribini, pa ulećem preko ograde u teren i trčin prema južnoj tribini. Utakmica i navijanje je dobro, Desnica odma na početku pogađa stativu. Na sjevernoj tribini pojavljuje se par Armadinih transparenata među njima najveći na kojem piše CAOS. Na poluvrimenu idemo do njih. Samo su dva starija među njima, ostatak je moje godište i među običnim su navijačima na tribini tako da se baš i ne zna koji su.

Ova dva se baš vide da su Armada. Jedan je u nemiloj frci i stalno govori da mu je stari iz Zadra i da cila Armada navija za Zadar u košarci i da su skoro svi porjeklom iz Zadra. Drugi je puno veći frajer, leži na podu dok svi na poluvrimenu prelaze preko njega. Na leđima mu piše Rizla i govori da nema šanse da se on tuče protiv nas tristo, ka nije on supermen. Ako ćemo ih tući on će ostati ležati na podu, pa neka mi gazimo i neka nam to ide na čast i ponos. Okrećen se prema ovima Riječanima na tribini i pitan, “ko je ovdi iz Rijeke”. Niko se ne javlja osim što se neka ženska javila, “što tebe boli k…c i ko si ti da si se našao to pitati, niko si i ništa pa si zato i okružio sa te dvije gorile”. Okrenem se, kad ono stvarno iza mene stoje Njašo i Bale. U prvi tren mi je bilo malo neugodno i nisan zna kako reagirati, ali kad je rekla da su ova dvojica gorile, došlo mi se smijati. Kako je masu ljudi prolazilo vamo i tamo s poluvrimena, tako su nas i pomakli s tog mista, a i ja san gurnija Balu da ne da trisku onoj ženski. Bila je dobra bakljada, ali Zadar je izgubija na penale.

I dok san ja još bija u razmišljanju i žalosti što je Zadar ispa iz kupa, među Tornadom se vodila rasprava, da li napasti Armadu ili ne. Mika, Genda, Bujas i ostali su bili za napad, a Bute, Buble, Čukelj i drugi nisu tili da se Armada napadne. Dosta je bilo žestoke rasprave tako da je u jednom trenu Mika puka Čukelja starijeg šakom u glavu. Krv se svugdi razletila i baš je lilo, pa je Vanja s maramicama glumila hitnu prvu pomoć. Dok smo s juga išli prema sjeveru pokušava san nagovarati jednog po jednog da se ne napadaju Riječani. Spominja san Hrvatsku i da nije u redu napasti ih kad su malobrojni. Ali svi su imali neke svoje razloge za napad. Genda je spominja finale kupa u Beogradu 1987. kad su Armada i Cigani skupa navijali, Bujas je reka da su njega i curu ovi iz Armade napali u Zagrebu. Miki se nisan usudija ništa reći. Kako je masa ljudi išla prema izlazu na sjevernoj tribini, tako smo se svi pogubili u gužvi. Kad san izaša vanka sa stadiona vidija san da se nešto događa i neku frku, ali san bija predaleko. To di je izgledalo da se nešto događa od sjevera se pomicalo prema Kvartučevom kafiću.

Spustija san se doli na cestu kad san odjednom ugleda kako meni ili nekom drugom Sandra maše iz onog pravca di je pomoćno igralište. Okrenija san se oko sebe i vidija da nema kome drugom nego meni. Krenija san prema njoj i u trenu shvatija da mi je naprid bila majca skroz crna od baklje. Dok san iša prema njoj i kad je okrenila glavu, šal koji mi je da Cule san bacija ispod neke stojke. A onda mi je sinulo i da bi moga dok prolazin kraj autobusa presvući majcu naopako tako da mi ono šporko bude na leđima. Kad san doša do nje odma me je vanjskom stranom ruke udrila po drobu i smijući se rekla, “zašto nosiš naopako majcu i je li to za sriću”. Rikavala je od smija. A i ona se i onako uvik smije. Da ja rečen bilo što ona bi umirala od smija. Kad san s njon baš se dobro osjećan, uvik ka da samo čeka bilo što da kažem, makar i jedno jedino slovo i ona baš ono provali u smih. “A je majca za sriću kad smo izgubili”, odgovorim joj dok ova odvaljuje. I onda ona uobičajena pitanja s jedne i druge strane, di si, što si, kako si, što ima, jesi dobro… Svako pitanje njen udarac vanjskom stranom ruke po mom drobu “vježbaš, a” – “a je, jedino što vježban je spavanje do podne, a i u tome me uvik neko redovito zajebe”.

Pita me jesan li završija razred. Govorin joj da je baš prava prijateljica, evo osmi misec, a ona nema pojma jesam li proša razred. “A što sam tribala ići na Borik sad preko lita i raspitivati se jesi li ti dobar u školi ili nisi”, naravno uz kidanje odgovorila je. Reka san joj da mi je ostala još matematika i Haso i da joj baš fala što me podsitila, a taman san bija lipo zaboravija danas. I tako zajebavala me stalno s nekim pitanjima. Brate proziran san kad san s njom i teško me ubrat da mi se sviđa, a ona me držeći za struk, za pas, drma pitajući, “a je li bila koja šesna smišna bodulica ovo lito”. A ja zadnji put bija u bodulima kad su igrali Sarajevo – Hajduk i više san vlaj po materi nego bodul. E, a kad san ja nju pita di će i je li se ide naći s kim u gradu, onda se odjednom više nije smijala, nego ka što mene briga i kakva su mi to pitanja. A ona mene može drmati za bubreg naprid nazad i pilati me o nekakvoj bodulici. I onda se odjednom pojavi Šokota s nekakvim trakama oko glave, vukući dugu zastavu po podu i govori kao da san ja sam i da nema nikog oko mene, “ej jesi vidija kako je Genda zamahnija štapom na onog iz Armade”. I tako sve s tom nekom pričom.

Skače s teme na temu čas slagajući transparent, čas ga opet rasprostriva uz neizostavan monolog, “a ispali smo iz Kupa, jebiga, zamisli da su nam u sljedećem kolu na Stanove došli Partizan ili Zvizda, imamo dobar sastav mogli smo daleko, pokupija san ovu dimnu bombu koja nije upalila, samo triba izvaditi punjenje…”. Sandra ništa nije rekla, nego samo ka i uvik smijajući se uputila prema doli, prema gradu. Nije rekla ni bog. Baš me ovaj krele pokopa i koje li san ja sriće da se baš ovako potrefi. Još se dva puta okrenila i to je bilo sve. Proklinja san u sebi Šoku i di se mora pojaviti. Došlo mi je da ga iznapadan, ali kakve koristi. Brate u trenu san bija zaboravija i školu i oću li rokirat razred i ispadanje iz Kupa i sve loše i onda mi sva loša volja i sve brige vrate još više nego prije. Gledan Sandru kako odlazi doli prema Budi Borjanu, svjestan sam da smo ispali iz Kupa i da me čeka osmi misec u školi.

Kakva trauma. I dok ja neman snage za bilo što reći Šokota nastavlja po svome, ne gasi se, “jesi vidija kako je Desnica falija penal, moga je onaj naš glupan obraniti koji penal, Armada, napraviti ću transparent od ove tende, pisati će…”. I koliko sam bija zamišljen u sve i odplovija ko zna di, kad smo već došli do plinare sitin se da san doša i s drugima na utakmicu i vratimo se nazad viditi di su ostali”, napisao je navijač NK Zadar, prisjećajući se Kup utakmice NK  Zadar – NK Rijeka., davne 1990. godine.

Objava PRIČA JEDNOG NAVIJAČA Kup utakmica na Stanovima NK Zadar – NK Rijeka iz davne 1990. godine pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Marko Butić (54), dugogodišnji je bivši vođa UN Tornado Zadar. Za Butu nema tko u Zadru ne zna, a Facebook stranica NK Zadar 1945 posebno se osvrnula na podršku Tornada, Nogometnom klubu Zadar.

Bilo je to zlatno doba zadarskog nogometa kada su navijači i igrači disali kao jedan…

Uvijek kad popijemo skoro više od jednog decilitra vina zauzdaju nas svakakve misli i sjećanja. I što im uopće znači to “sexy” kad si “mrtav”? Pa onda ranom zorom kreneš šorom sa mislima u zabludi da si “sexy”. Kakva li smo mi samo prevara…
Ali, Marko Butić, poznatiji kao Bute, sve je samo ne prevara.Iskočit ćemo za trenutak iz uobičajene “novinarske” prakse i pomalo privatizirati ove dolje napisane retke nekim svojim dojmovima i iskustvima.

Kada je na izmaku košarkaške sezone 1987/88, u posljednjoj utakmici doigravanja nakon koje je Zadar ispao od Partizana, tadašnji direktor Košarkaškog kluba Zadar Bože Miličević odlučio staviti plastične sjedalice na legendarni istok Jazina i na taj način obračunati se sa Tornadom zbog brojnih izgreda koji su se događali na utakmicama završilo se zlatno doba zadarske navijačke scenem, jedan za drugim odlazili su u navijačku mirovinu poznata i znamenita navijačka imena. Početak “ultras” sezone 1988/89 još je na nešto i izgledao na gostovanjima dok je na domaćim utakmicama u Jazinama navijanje bilo osuđeno na propast stješnjeno na istočnoj tribini u dva reda na vrhu tribina iznad ograđenog prostora za “kulturne” gledatelje.

U tom vremenu Tornado se sveo samo na pojedinačne entuzijaste koji su dan za danom gubili bitku u borbi s vjetrenjačama. Još su donekle pripadnici Tornada uspjevali održavati stari sjaj svoje navijačke grupe, a onda jedna ispaljena raketa u Jazinama na utakmici protiv Jugoplastike donosi za posljedicu neviđenu milicijsku represiju nakon koje se i oni najuporniji navijački fanatici povlače u ilegalu (neki se nikada nisu ni oporavili usprkos brojnim liječničkim tretmanima po zdrastvenim ustanovama). A onda (glede i) unatoč svom tom nespokoju unutar zadarskih navijača na vrh Tornada dolaze njih trojica.

Koja trojica? Mogao bi sada imenovati i ovoga i onoga i iskreno mi je itekako žao i krivo što neke neću spomenuti, ali mi mlađi smo u to vrijeme stalno radili nekakve svoje top liste “huligana” i redovito bi u tom našem izboru Buble, Bute i Genda zauzimali prva tri mjesta. Naravno, s vremenom dječije idealiziranje polako nestane, ali poštovanje zauvijek ostane.

Bute, zadarski nogomet, ima li se što tu za reći?

– Prvi puta sam bio na Stanovima na utakmici protiv Nehaja s nekih mojih navršenih pet ili šest godina, sredinom sedamdesetih. Kako sam ja s Relje tako mi je košarka bila takoreći ispred kuće dok su mi Stanovi bili nešto što je bilo daleko u mojim mislima. Sada, a i onda to nije bilo tako daleko, ali mjerna jedinica udaljenosti vezana za taj uzrast percipira takvu stvarnost. Zanimljivost vezana uz to je da mi je nogometno igralište Omladinca bilo skoro pa u dvorištu, ali kada bi igrali Zadar i Omladinac, a to su uvijek bili derbiji puni strasti, Arbanasi bi došli masovno ovdje i navijali za Omladinac dok smo mi bili svim srcem za Zadar. Ipak, košarka mi je uvijek bila nešto iznad svega u gradu iako mi je otac bio povezaniji uz nogomet i on me je u početku vodio na nogometne utakmice, bio je čak i kao vratar Zadra zamjena Miletiću. Ukratko, razlika između zadarskog nogometa i košarke u našem odrastanju je to što smo na košarku počeli odlaziti sami ili u u svom kvartovskom društvu, dok smo na nogomet počeli ići u pratnji roditelja.

Tornado na nogometu?

– Tornado je nogometu zaživio od 1994. godine kada je osnovana Udruga navijača TZ. Tada je u službenim dokumentima statuta zapisano da su KK Zadar i NK Zadar jedan klub u različitim sportovima koje smo mi dužni pratiti pod svaku cijenu. Iako je prisustvo Tornada na utakmicama Nogometnog kluba Zadar bilo i ranije i nezaboravne su utakmice protiv Zagreba u kvalifikacijama, Spartaka iz Subotice, Rijeke u Kupu, Jugokeramike itd. Još od 1984. godine kada smo igrali protiv Budućnosti iz Titograda razmišljao sam o Tornadu iza gola na utakmicama Nogometnog kluba Zadar. Protiv te Budućnosti bilo nas je dvadesetak tamo. Baš ta utakmica protiv Budućnosti kad je za njih igrao Dejan Savičević može se se uzeti kao prva utakmica Tornada na Stanovima. Nakon osnivanja UN Tornado Zadar imali smo jedan bojkot odlazaka na utakmice Zadra zbog trenera Stanka Mršića kada se u sastavu Zadra nalazila gotovo pa reprezentacija bivše države, Zoran Varvodić, Franko Bogdan, Saša Glavaš, Damir Knežević, Fahrudin Šehić, Joško Španjić, Zoran Vujčić, Damir Kalapač, Mladen Romić…, a rezultati su bili nezadovoljavajuće mizerni. Dolaskom Ante Čačića za trenera prekinuli smo bojkot, a nakon toga došla je i spektakularna era Ivana Katalinića.

Kao košarkaškim navijačima nije nam se bilo lako naviknuti na nogometni stil navijanja jer na košarci ima više skandiranja, ali da smo dobro savladali gradivo dokazuje i osvojeni Oskar Sportskih novosti za najbolje nogometne navijače 1997. godine. Podvlačim ovo da se zna, znači ne najbolje košarkaške (to je ionako nesporno) navijače nego nogometne. I to u izboru najeminentnijih sportskih novinara iz cijele Hrvatske. Nije da je to baš mala čast pokraj Torcide, BBB, Armade, Kohorte.

Vratimo se malo Nogometnom klubu Zadar?

– NK Zadar je klub koji ima dušu. Ja sam počeo ići na utakmice Zadra kada su skoro svi nogometaši bili iz moje ulice Narodnih kuća, Popularea. Tada je NK Zadar, iako je bio niželigaš, imao jedan zadarski štih omiljen u gradskom điru kod navijača. Kasnije je potpisano nekakvo “bratstvo” Zadra i Velebita iz Benkovca koji su do tada bili ljuti rivali i Zadar je polako gubio image gradskog kluba iako su tribine na kojima su se nalazili Ajko, Zitar, Kukljica, Branko Baradić, Pavić, Bistre, Buble, Joso Began i ostali zadržavale da zadarski šarm ostane vezan uz zadarski nogomet. Nama koji su malo više vezani uz Jazine ljubav za Zadar je uvijek bila ista u bilo kojem sportu, plavo bijela boja Jazina i Stanova nema razlike. To pravilo važi za sve prave navijače jer pravih onih istinskih navijača ima malo. Meni da otac i brat igraju protiv Zadra ja bi navijao za Zadar. Volim ćaću i brata više od svega na svijetu, više i od Zadra, ali da igraju protiv Zadra ja navijam za Zadar. To je tako jednostavno, a opet nekima toliko neshvatljivo. A sad pogledaj koliko je bilo onih zadarskih “fanatika” koji su prvom prilikom okrenuli leđa Zadru jer im njihov “mali” nije dobio priliku igrati u Zadru. Svaka čast svima, ali naprimjer nekada si se biciklom mogao voziti po jugu Jazina, pa se odjednom stvori nekakva euforija i svi su kao navijači. Navijač ili jesi li nisi. Zadre mi te volimo iako nisi prvi, Zadre mi te volimo jer si nam u krvi smo davno ispjevali. To je to i nema dalje, nema ništa više, nema ništa manje, samo Zadar.

Bute, može li nekakav idealan sastav Nogometnog kluba Zadar svih vremena po tvom izboru?

– Težak zadatak. Ali, pokušajmo, nešto ovako: 1. Fahrudin Šehić (Milenko Lazović), 2.Mario Ćutuk (Nado Kovačević), 3. Neven Gagić (jedanaesterac protiv Zagreba se nezaboravlja), 4. Zvonimir Soldo, 5. Slavko Šare, 6. Mladen Vrsaljko, 7. Maks Dundov, 8. Ante Toni Dijan, 9. Saša Bjelanović, 10. Pero Zrilić (Almir Turković), 11. Damir Desnica.

Objava TORNADO I NK ZADAR Marko Butić Bute: “Meni da otac i brat igraju protiv Zadra, ja bih navijao za Zadar!” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Gostujući u nedjelju navečer na TV Diadora, kandidat za predsjednika Nogometnog saveza Zadarske županije Reno Sinovčić, otvoreno je govorio o svim optužbama na svoj račun, o odnosu politike i sporta, o svim akterima koji su se pojavili u izbornoj kampanji za čelno mjesto NS ZŽ, ali i o pritiscima kojima je bio izlagan u dugogodišnjoj karijeri sportskog djelatnika te o motivima i ciljevima zbog kojih se odlučio na ovu kandidaturu.

Donosimo neke od zanimljivih odgovora i isječaka iz nedjeljnog TV intervjua.

Meni osobno to ne treba, ja sam prihvatio poziv mladih ljudi iz klubova koji željno iščekuju da se konačno napravi iskorak u razvoju zadarskog nogometa, a koji je nažalost već nekoliko zadnjih godina u kaljuži. Često su me prijatelji, roditelji djece pitali: Daj Reno, pa može li se tu više nešto učiniti da nam se djeca vrate u nogomet, da svako talentirano dite s 15 godina ne napusti Zadar nego da stasa u Zadru. To su bili okidači, motivi zbog kojih sam krenuo u ovu priču. Jamčim da kada ova naša ekipa, a to su predstavnici 20-ak klubova naše županije, preuzmu vodstvo Saveza, da će se dogoditi preporod zadarskog nogometa. Kad krenemo tim putem, ja mogu na čelu Saveza ostati onoliko koliko bude trebalo da im svojim znanjem iskustvom, karizmom i snagom pomognem da dobiju zamah. Nakon toga mogu otići, to uopće ne mora biti cijeli mandat – kazao je Sinovčić na pitanje novinara što ga je uopće motiviralo da uđe u utrku za čelnog čovjeka Nogometnog saveza.

Sinovčić je odgovorio i na brojne tvrdnje i optužbe koje su na njegov račun ovih dana dolazile od strane protivničkog tabora, pa tako i na onu kako će se navodno ugasiti turnir u spomen na Hrvoja Ćustića, ako on preuzme NS ZŽ:

Molim Boga i obitelj pokojnog Hrvoja da mi oprosti što ću se ovdje osvrnuti na te optužbe. Sramotno je, jadno i dno dna što su se usudili ime Hrvoja zloupotrijebiti u svojoj prljavoj kampanji. Ja ni u zadnjoj primisli, ni u snu ne bih zaustavio taj turnir. Ja sam i par mjeseci prije ovog cirkusa jasno poručio, kad je u pitanju turnir Hrvoja Ćustića, da apsolutno imaju na raspolaganju svlačionice i da će ih tamo dočekati čistačica, sokovi i sve što im treba. Ta njihova lažna optužba bila je težak udarac ispod pojasa i to je bio okidač ako sam možda u svojim reakcijama nešto krivo i rekao, a zbog čega mi može biti žao. Jer, ne mogu razumjeti da netko može koristiti takvu laž i tako je svjesno i podlo lansirati – kazao je Sinovčić. Naveo je i podatak da je iza zadnjeg turnira ostao neplaćeni dug od oko 20 tisuća eura i da se nitko od te „zadarske dice“ nije ponudio da financijski pomogne turniru, a sada podlo i lažno koriste ime tog turnira u obračunu s njim.

Izjavili ste javno da Danijel Subašić nije platio porez, a on vas je demantirao potvrdom Porezne uprave dodavši kako je neprimjereno da čovjek s nepravomoćnom sudskom presudom ulazi u poreznu upravu i bavi se njegovim OIB-om, poreznim podacima i sl. Kako to komentirate – pitao ga je voditelj.

Kao prvo moram priznati da nisam sretan što sam Subašića prijavio poreznoj upravi. Žao mi je zbog toga. Ali, rekao sam vam, kad vidite da vas netko tako nisko udara i laže, onda i vi ljudski reagirate i ja sam to učinio. Ali, nikakve ja OIB-ove ne provjeravam niti čačkam po njegovim podacima u poreznoj upravi, ja se s time ne bavim. Ja i Danijel Subašić imamo sudski spor i u sklopu tog sudskog spora zatraženo je od porezne uprave da se dostave ti podaci za Danijela Subašića. On je osam godina ostvarivao inozemni dohodak i nema podataka da je na taj dohodak platio porez.

U intervjuu Sinovčić je komentirao i činjenicu da neki mediji pišući o ovoj temi uvijek uz njegovo ime kao kandidata dodaju „nepravomoćno osuđen“, a čime žele oslabiti njegove izglede u utrci za predsjednika Saveza. Kako to doživljavate i objašnjavate – pitao ga je voditelj.

Ja, naravno, ne krijem činjenicu da postoji nepravomoćna sudska presuda, ali o tome ne mogu, ne želim i ne smijem govoriti jer je postupak u tijeku. A zašto mi ti novinari i protivnici u ovoj utrci to uvijek stavljaju uz moje ime, pa valjda zato što ne mogu reći da sam nesposoban za nogomet, da ne znam, da nemam iskustva i tome slično. Zašto ne kažu on je nesposoban, on ne zna? Pa zato što to ne mogu reći. E onda se hvataju nepravomoćne presude. Ali, ovdje je riječ o nogometu, o nogometnom savezu. Mene su ljudi pozvali da se priključim, da pomognem, oni vjeruju u mene, vjeruju i znaju da sam sposoban ostvariti ciljeve u korist zadarskog nogometa – poručio je Sinovčić.

Na pitanje kako komentira da su mediji o izborima za predsjednika Nogometnog saveza Zadarske županije pitali za komentar čak premijera, ministre, župana, načelnike općina, Sinovčić je odgovorio:

Mislim da je premijer Plenković jasno rekao da se politika ne smije miješati i da je to stvar nogometnih klubova i njihova Županijskog saveza da sami izaberu predsjednika, kazao je Sinovčić dodavši da je i bivši ministar Kalmeta u tom stilu odgovorio te da politika nema tu što tražiti i miješati se u ovu priču. Ponovio je primjer Pakoštana gdje je – kazao je – načelnik Općine intervenirao i zaustavio predstavnika kluba koji je dao podršku timu Rena Sinovčića. Sinovčić je pokazao i Statut Nogometnog saveza u kojemu jasno piše da Savez mora biti neutralan po pitanju politike i vjere.

Na primjedbu voditelja da se ministar Erlić načelno distancirao od podrške bilo kome od dvojice kandidata, ali da je ipak rekao da osobno smatra kako bi mlađi ljudi to trebali voditi i da je time zapravo dao podršku Jurici Buljatu i Danijelu Subašiću, Sinovčić je odgovorio:

Nisam ja to tako doživio, važno je da se političari ne miješaju i ne vrše pritiske ni na koga. Ima u mome timu puno mladih ljudi, možda će netko od njih preuzeti mjesto predsjednika.

Sinovčić je u TV nastupu iznio dvije zanimljive epizode iz vremena kada je bio nogometni funkcioner u HNS-u,  a čime je želio slikovito prikazati svoju odlučnost i principijelnost.

Godine 2001. Hajduk je igrao protiv Osijeka. U komisiji za izbor suca nas petero. Četvorica su bila za jednog, a ja jedini za drugog suca. Imao sam argumente, ali i čvrstoću i principijelnost protiv koje ova četvorica nisu mogla ništa. Sudio je sudac kojeg sam ja predložio, suđenje je bilo vrhunsko, Hajduk je dobio 1:0. Tri sata je trajao taj rat na sastanku, a prije toga cijeli tjedan, no ja sam tvrdoglavo, ali autoritetom izgurao opciju koja je bila poštena.

Zatim, 2004. igraju Zadar i Dinamo u Zadru. Nevjerojatni su bili danonoćni pritisci na mene, čak i od strane nekih koji danas podržavaju ovu „zadarsku dicu“, ali nije bilo šanse da me pokolebaju. Zadar je tu utakmicu odigrao pošteno, i to je rezultiralo da Hajduk postane prvak. Ne govorim ja ovo radi nekih lovorika, niti da budem na proslavama Hajduka na koje me se ne zove čak ni u Zadru. Nema veze. Želim samo reći da na mene nitko nikada ne može izvršiti nikakav utjecaj koji bi bio protiv mojih načela i vrijednosti koje sam naučio kroz život. A sve što sam rekao u ovoj emisiji može se provjeriti – zaključio je Sinovčić.

Bilo je u prošlosti i političkih pritisaka o kojima je Sinovčić također iznio jedan slikovit primjer.

Ja sam 2007. osnovao Televiziju VOX. Takvu televiziju će teško itko ikada moći nadići na lokalnoj razini. Imali smo požar i nazvali smo je „Najvatrenija televizija“. Tada su naši generali bili u Haagu. Bilo je to vrijeme kada je engleski ambasador posjetio Zadar i tražio da se slika generala Gotovine makne iz gradske vijećnice. Ja sam iz prkosa, iz svog uvjerenja i tvrdoglavosti javno u ime TV VOX predao Dilberu, kumu generala Gotovine ček na 20 tisuća kuna. Rekli su mi, neću sad imenovati tko je to sve bio, da to ne radim jer će mi ugasiti koncesiju za TV.  Osim toga, na utakmici u Zadru naši igrači izlaze na teren s majicama s likom generala u Haagu, televizija snima, stižu mi oštra upozorenja, prijetnje da će nas izbaciti iz lige. Neki od tih ljudi i danas glume domoljube, pričaju svoje priče o „našoj dici“. Ne tražim ja zbog svoje principijelnosti ni od koga nikakav bonus, niti želim glumiti većeg katolika od Pape, ali ne dopuštam da mi dociraju ljudi koje bi danas bilo sram da se imenom i prezimenom navede što su govorili i činili u tim uvjetima kad je bilo vrlo nezahvalno biti na strani haaških optuženika.

O situaciji u NK Zadar kada ga je preuzeo 2000. i kada ga je napustio 2015. Sinovčić je rekao:

Kada sam 2000. ušao u NK Zadar, klub je bio u kaljuži, s dugom od deset milijuna kuna. Kad sam ga 2015. napustio, klub je bio vrlo respektabilan faktor u hrvatskom nogometu, u Prvoj HNL, negdje na sredini tablice, s više od 500 djece, brojnim reprezentativcima… U nogometu su relevantni rezultati, a ne prazne priče. Danas je klub u kaljuži, dalje od Masleničkog i Paškog mosta nitko ni ne zna za zadarski nogomet. Godine 2015. kad sam odlazio iz kluba, klub je bio nekih 200 tisuća eura u minusu. Ovi koji su došli nakon mene mogli su bez ikakve muke u turnusima sanirati taj dug, ali oni kao da su se fokusirali samo na to da ponište sve što je u moje vrijeme napravljeno. Tako i sada kada sam se ja kandidirao, krenuli su neviđeni pritisci. Pitaju me dečki iz klubova koji su me kandidirali: Pa, dobro, ako su oni zadarska dica, a čija smo mi dica? Pitaju me to i roditelji: zar su oni zadarska dica, a naša nisu? Čija su dica ovi dečki iz 19 klubova Zadarske županije? Tuđa? Mediji truju ovu priču i uzimaju zdravo za gotovo te etikete. Mi u sportu moramo biti jedinstveni, nema tu naše i vaše dice, zadarske i tuđe dice. Ako smo u ratu bili zajedno, zar ne možemo sada barem u nogometu biti zajedno!? Ja sam 30-ak godina volonterski radio u Nogometnom savezu, sve plaćao sam, nisam uzeo ni kune. Ne može u Nogometnom savezu biti podjela, tu se radi srcem, sve volonterski, to možeš samo ako iskreno živiš nogomet.

Hoće li se nakon 13. ožujka moći ići zajedno s obzirom na teške riječi i podjele koje su nastale između vašeg tima i „zadarske dice“ – pitanje je na koje je Sinovči odgovorio:

Nakon 13. ožujka sve se zaboravlja, otvara se nova stranica. Mi ne dijelimo ljude, ni klubove ni djecu na naše i vaše. Sva 32 kluba su naši klubovi, naši, zadarski, hrvatski. Samo zajedno, jedinstveni možemo puno postići. Mora nas držati zajedno samo nogometni program i nitko ne smije obećavati ništa što nije u stanju ispuniti. Ni jedan glas se ne može i ne smije dobiti na prijevaru. Maknimo politiku i držimo se nogometa i isključivo sportskih kriterija – poručio je Sinovčić.

Objava SINOVČIĆ NA DIADORI Mi ne dijelimo klubove na naše i vaše niti djecu na zadarsku i tuđu. Politika mora van iz nogometa! pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Uoči ponovljene skupštine Nogometnog saveza Zadarske županije zakazane za danas, upitali smo Rena Sinovčića, predstavnika grupe za promjene unutar Saveza, da nam komentira kakva su očekivanja i prognoze raspleta situacije…

-Bez obzira na ishod želim samo naglasiti da svi oni u Savezu koji su pokrenuli inicijativu za promjene mogu biti ponosni i mirni jer smo od prvoga dana javno i jasno objasnili koji su nam bili ciljevi i namjere. A uvjereni smo da su ti ciljevi u interesu ne samo pojedinih klubova nego Saveza u cjelini i razvoja zadarskog nogometa. Uzrok revolta koji je iskazan od strane 19 klubova koji su se odredili za promjene bili su netransparentnost rada aktualnog rukovodstva, nesposobnost, neučinkovitost i neznanje ljudi koji vode NSZŽ. Na zadnjoj sjednici, nažalost, suočili smo se s tri izdajnika, ne znam kako bi ih pristojnije nazvao, a od njih trojice jedan je bio ključni izdajnik. Taj ključni je doslovce izmasakrirao grupu za promjene, očito iz osobnih razloga. Odlučio nas je nasamariti na vrlo prizeman način. Da nas je bilo samo šest ili sedam klubova, on bi vjerojatno dao nalog da se glasa za nas, ali kako je njegov glas bio presudan, on je ipak, iz nekih osobnih razloga, odlučio dati glas za Banića – kaže Sinovčić.

Da su ljudi iz grupe za promjene danas na čelu Nogometnog saveza, što biste drugačije radili, kako biste djelovali? Na primjer prema vladajućima u Gradu i Županiji?

-Pa, evo na primjer, danas je sjednica Gradskoga vijeća. Da smo mi preuzeli vodstvo NSZŽ-a, sigurno bi gradskim vlastima poslali snažan apel i poručili aktualnom gradonačelniku na odlasku kako ga molimo da prestane više raditi sve što radi u korist investitora, odnosno svojih prijatelja doseljenika iz Australije. Jer, žalosno je da se pred očima javnosti „mic po mic“ sprema čistka na športsko-rekreacijskom centru Višnjik gdje, znamo, prođe dnevno i po par tisuća djece i odraslih na raznim treninzima i rekreacijama. Dukić je spreman u dijelu Višnjika koji se najvše koristi od strane raznih nogometnih klubova tipa ZadarNova, Zara, Abeceda i drugi – sve to zatvoriti i predati na upravljanje svojim pajdašima koji nam se predstavljaju kao australski investitori. Da smo mi na čelu NSZŽ-a, danas bi poslali jasnu poruku da smo protiv toga da se ti klubovi koji okupljaju preko tisuću djece dislociraju samo kako bi se išlo na ruku tom investitoru. Isto kao što je grupa za promjene energično reagirala onog trenutka kada je postojeća vrhuška u Nogometnom savezu htjela po kratkom postupku likvidirati NK Abecedu. To je klub koji se intenzivno razvija i to s vlastitim novcem. Više je Abeceda do sada uložila novaca nego ovi australski doseljenici u HNK Zadar, a vrh NS-a je tu istu Abecedu htio dekretom likvidirati. Eto, zbog takvih stvari se stvorio unutar NS-a bunt dijela malih klubova, a ne radi toga što mi nekoga volimo ili ne volimo. Naravno, jednako cijenimo rad i trud i drugih omladinskih škola – ZadarNove, Zare i svih koji su predani radu s djecom i koji mukotrpno, bez političkih mecena, idu naprijed. Pa samo ove tri škole koje sam spomenuo imaju preko tisuću djece dok HNK Zadar ima njih oko stotinu i uživa izdašne financijske blagodati od aktualne gradske vlasti. Nadam se da će danas netko od vijećnika na Aktualnom satu pitati Branka Dukića kako opravdava iznos od gotovo 200 tisuća eura australskim investitorima za račun omladinske škole, a koji sigurno nisu potrošeni isključivo u tu svrhu. Dok s druge strane, radi sve kako bi blokirao i istjerao s Višnjika one klubove koji okupljaju i treniraju deset puta više djece od Dukićevog HNK Zadar. Koju poruku šalje Dukić kad vidimo da se tamo postavljaju reflektori, kupuju sjedalice, uređuju nadstrešnice i tako priprema teren za australske doseljenike. Pa to bi trebali plaćati investitori, a ne iz blokiranog proračuna. Nema za vrtiće, nema za škole, nema za udruge, nema za ovo nema  za ono – čujemo Dukićeve žalopojke koji za blokirani proračun optužuje oporbu, ali za njegove pajdaše, australske doseljenike ima.

Što mislite, zašto se Branko Dukić tako silovito zauzeo za ovaj koncept privatizacije kluba i za ekipu gospodina Ivančića? Sumnjate li da on ima u tome neki osobni interes?

-To morate pitati njega, ja to ne znam. Ali, kao i svi ljudi zdravorazumski to promatram. A zdrav razum nam govori da se takvi ustupci, takva opsesija prema nekom investitoru kakvu pokazuje Dukić, ne radi gratis. Ne znam. On zna.

Mark Ivančić je u zadnjem priopćenju ustvrdio da je Vaš postupak ulaska u posjed svlačionica onemogućio treninge djeci.

-To je obična demagogija. Nije djeci zabranjeno trenirati zbog razloga koje on navodi, što se mene tiče djeca se mogu presvlačiti u svlačionicama, to je samo stvar dogovora. Ali ne možete se dogovoriti s nekim tko vas jednostavno ignorira. Nije poanta u Ivančićevim floskulama, poanta je u tome da Dukić namjerava tisuću djece potjerati s Višnjika u interesu svog omiljenog investitora.

Na koncu, kakav je Vaš odnos i stav prema aktualnom predsjedniku NS Darku Baniću?

-Što se tiče njega i njegovog zamjenika, o njima ne želim reći ni jednu ružnu riječ. Za razliku od njih koji okolo o meni govore svašta. U sportskom smislu, ja sam radio usluge Baniću, ne on meni.

Objava RENO SINOVČIĆ Hoće li Dukić protjerati s Višnjika tisuću djece i građana u korist svog pajdaša iz Australije!? pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Iako je više od dva mjeseca ignorirao pruženu ruku suradnje i ponuđeni ugovor/sporazum o korištenju prostorija na stadionu u vlasništvu Rena Sinovčića, Mark Ivančić se, nakon što je Sinovčić konačno ušao u posjed svoga vlasništva, oglasio priopćenjem u kojemu sada piše kako su „preko noći promijenjene brave na prostorijama kluba“ te da su to „neprofesionalni i neetični postupci“. To je, zaključuje Ivančić, „u normalnom svijetu nezaislivo“.

– Žalosno je kako plitko i banalno gospodin Ivančić omalovažava inteligenciju zadarske javnosti. Ništa se tu nije dogodilo „preko noći“ ni iznenada. Oni su još 10. lipnja, dakle prije više od dva mjeseca, dobili od mene ponuđeni ugovor da slobodno koriste te prostorije, praktički besplatno, točnije za jedan euro, ali se gospoda ni nakon 2,5 mjeseca nisu udostojila niti odgovoriti. Ignorirali su. Sada lažno moraliziraju kako je to od mene bilo neprofesionalno i neetično. Ne znam da li bi taj gospodin, za kojega više nisam siguran ni da li on uopće razumije hrvatski, dakle da li bi on iz „moralnih“ razloga dopustio nekome da koristi njegov ‘burger-king’ u Australiji, a da ga pri tom ignorira i uopće ne odgovara na njegove ponude za sporazumom. Je li to taj „normalni svijet“ na koji se Ivančić poziva!? Ma što je tu „nezamislivo“ gospodine Ivamnčiću, da Vi mene kao vlasnika ignorirate mjesecima, a da ja glumim budalu „iz moralnih razloga“? Možda Vi zamišljate Hrvatsku kao neku zemlju klokana, a nas hrvatske građane kao klokane, ali trebali biste malo smanjti doživljaj – odgovara Sinovčić Ivančiću te nam daje na uvid ugovor koji im je ponudio 10. lipnja, a na koji nije dobio nikakav odgovor, kao i ponudu da partnerski porade na rješavanju stanja u Nogometnom savezu Zadarske županije.

Usprkos svemu, Ivančić sad po tko zna koji put tvrdi kako će oni dati sve od sebe da klub vrate na razinu koja mu pripada, da će riješiti sve probleme, itd. Može li, po Vama, Ivančić kao investitor vratiti zadarskom nogometu stari sjaj?

– Znate što ću vam reći: ozbiljan investitor se odmah legitimira ako je ozbiljan, tu nema muljanja unedogled. Npr. u NK Rijeka došao je Mišković i Volpi i oni su u par dana riješili sve dugove i pokrenuli klub, u NK Istra je također došao investitor koji je u par dana riješio sve ključne financijske probleme, slično i u NK Osijek, u NK Šibenik. To ja zovem investitorima, a ne prazne priče kako je „dug put“, kako će oni „učiniti sve što je u njihovoj moći“, kako im se „podmeću noge“ i slične floskule koje već mjesecima čitamo u priopćenjima ovog australskog investitora. Kad sam ja 2000. godine došao u NK Zadar, klub je bio u dugovima oko deset milijuna kuna. U roku od dva mjeseca više nije bio dužan ni kune…

U priopćenju Vas Ivančić optužuje kako je zbog Vašeg postupka onemogućeno normalno treniranje ne samo prvoj ekipi već i najmlađim članovima, dakle, djeci.

– Kad već spominje djecu, bilo bi pošteno da najprije otvoreno kaže koliko je društvenih novaca od Grada dobio za djecu. A oni taj novac uzimaju za stvari i namjene za koje bi oni trebali davati svoj novac. Jer, djeca kada idu na put, roditelji im plaćaju hranu, put. Mislim da nijedan klub koji je na ovoj razini kao HNK Zadar nema 300 tisuća eura javnog novca kao što Vi dobivate gospodine Ivančiću. Za djecu od tog iznosa potrošite možda tek deset posto. Ja sam zadnji kojemu možete prodavati tu priču i skrivati se iza navodne brige za djecu, jer ja jako dobro znam koliko troši omladinski pogon zadarskog kluba. Molite Boga da vam neka inspekcija ne uđe u klub i pročešlja kako i u koje svrhe trošite javni novac od Grada, da primjerice pogleda uplatnice od pologa gotovog novca i gdje se i za što troši novac koji je bio strogo namjenski. Ako Vi možda ne znate dobro hrvatske zakone, onda bi ih trebali znati Vaši suradnici i partneri u Gradu koji stoje iza Vas. A jasno je kao sveto pismo kako se smije trošiti dodijeljeni novac iz proračuna. Samo dragi Bog zna kako bi vi revizorski mogli opravdati trošenje javnog novca.

Ovo što govorite je verlo ozbuljno, jeste li svjesni toga? Možete li dati neki konkretan primjer?

– Ma mogu vam ja dati konkretnih primjera koliko hoćete, ali kada bih vam rekao sve što znam, bilo bi ozbiljnih problema. Evo, recimo, pozivam gospodina Ivančića da pokaže javno, pa ćemo to objaviti u medijima, dokaz o pologu novca od ulaznica nakon kvalifikacijske utakmice Zadar-Segesta. Kod nas nikada nije bila praksa da predsjednik kluba odnese sa sobom utržak od ulaznica. Gospodine Ivančiću, stoga Vas ljubazno molim da dostavite uplatnicu od pologa tih novaca od prodanih karata. Da bi prihvatili da je gospodin Ivančić stvarno gospodin i da nas ne smatra klokanima, on bi trebao dati na uvid dokaz da je sutradan nakon utakmice polog od prodanih ulaznica položen na Finu.

Čekajte, Vi zapravo hoćete reći da je on ili netko taj novac uzeo sebi ili što?

-Ne, ne tvrdim ja da je čovjek te pare uzeo sebi i stavio ih u džep, nego je možda zbog percepcije da smo mi zemlja klokana, mislio da ovdje taj novac ne treba položitii na račun.

Što je, po vama, do sada Ivančić trebao konkretno napraviti da bi se osvjedočio kao ozbiljan investitor?

-Čovjek je došao u klub koji je bio opterećen mnogim problemima koje je trebalo rješavati, to je morao znati i trebao je do sada konkretno pokazati da ih rješava. Trebao je rješavati npr. dugovanja prema Super Novoj, Sigmi, Tommyju… Zar ga nije sram da je klub ostao dužan čak i bivšem direktoru koji je bio primoran tužbom tražiti svoje. Nadalje, da gospodin Ivančić ima imalo poštovanja prema ljudima iz Grada koji trčkaraju oko njega, trebao je vratiti Gradu dug od 2,5 milijuna kuna. Učinio bi time uslugu i gradonačelniku jer taj novac je odavno trebalo vratiti u proračun. Mislio sam da je Ivančić gospodin, ali nažalost prevario sam se. Zato mu mogu jedino poručiti: prestanite više glumiti i počnite raditi i ponašati se u skladu s onim kako se predstavljate – tj. kao investitor. Ali, čega i koga ste vi investitor!?

Što na kraju reći o Vašem ugovoru/sporazumu koji ste ponudili gospodinu Ivančiću? Ima li još ikakvih izgleda da se o tome razgovara?

-Ja sam  ljudski, iskreno pružio ruku suradnje. Prostore koje nije htio kupiti Grad Zadar, kupila je moja tvrtka i ja sam njihov legitimni vlasnik. Bez ikakvih kalkulacija sam ih dao na korištenje klubu, u želji da surađujemo u interesu zadarskog nogometa, ali Ivančić je ipak ušao, po meni, u nemoralne partnerske odnose, a kakvo je to partnerstvo – uvjeravaju me nogometni prijatelji – vidjet će cijela Hrvatska na subotnjoj utakmici biogradskog Primorca i Zadra?

Što želite reći, što će se vidjeti, o čemu se radi?

-Radi se o famoznoj skupštini Nogometnog saveza. O tome ovih dana pljušte po medijima naručeni tekstovi koji mene i moju grupaciju žele ocrniti, prikazati nas kao nesposobnu, kriminalnu grupu. Ja nikoga ne prozivam, za mene je gospodin Banić predsjednik, to je OK, ali ja želim da Nogometni savez funkcionira uredno, bez političkih utjecaja i pritisaka i da se poštuju pravila i procedure. U tom smislu zatražio sam od HNK Zadar suradnju s ciljem raščišćavanja stanja u Nogomernom savezu. Gospodin Ivančić nije proihvatio tu suradnju, a zašto je prihvatio Banića vidjet će se – uvjeravaju me – na utakmici Biograda i Zadra.

Ali, što to treba značiti da će se vidjeti na toj utakmici? Da je ta utakmica već riješena?

-Ne želim ništa više govoriti o tome osim da će se na toj utakmici vidjeti zašto je došlo do koalicije između Ivančiča i Banića. Volio bih da su informacije koje ja imam  netočne, ne treba ni u što vjerovati bezrezervno. Zato neću više ništa reći o tome…

Objava SINOVČIĆ O PRIOPĆENJU HNK ZADAR Gospodine Ivančiću, možete li javno predočiti dokaz o pologu novca od ulaznica s utakmice Zadar-Segesta!? pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Nakon posljednje afere o neplaćenom dugu za potrošenu vodu, priča o HNK Zadar postala je vrhunska gradska enigma. Velebne najave o milijunskim ulaganjima iz Australije i svijetloj nogometnoj budućnosti Zadra koje su plasirane iz kabineta Branka Dukića, pokazale su svoje pravo lice: priča o „kamionima-milijunima“ zapela je na neplaćanju vode.

Već je i najvećim optimistima koji su vjerovali u silne australske dolare koji će se slijevati u zadarski nogomet, postalo jasno da se iza ovog sustavnog zamagljivanja očiju javnosti od strane političkih vlastodržaca u Zadru kriju privatni interesi, a ne nikakva javna dobrobit ni interes sporta.

Kao prvo, treba naglasiti da je HNK Zadar udruga građana, da ima status udruge građana kao i stotine drugih udruga koje djeluju na području grada i županije. Za osnivanje udruge dovoljno je da se okupe tri osobe, donesu statut i izrade pečat da bi se ista službeno registrirala. Eto, takav pravni status ima i HNK Zadar za kojega su se gradonačelnik i njegov tim toliko angažirali kao da je riječ o krucijalnom životnom pitanju svih građana. Čak do te mjere da Dukićev pročelnik Krešimir Karamarko sate i sate dnevno provodi, ne u svom uredu u Gradu na poslu za koji ga građani plaćaju, nego u uredu na stadionu kako bi rješavao taj gorući problem svih problema u Zadru – HNK Zadar.

Nemojmo se zavaravati: da je političkim vlastodršcima Zadra na čelu s Brankom Dukićem, Božidarom Kalmetom i Šimom Erlićem zaista stalo do javnog interesa i dobrobiti građana, oni bi svu svoju energiju uložili u rješavanje aktualnog prometnog kolapsa koji je ljude već doveo do ludila, a ne u jednu udrugu i njezine neplaćene režijske troškove. Da je, recimo, nekoj sirotinji ili nekoj udruzi pčelara isključena voda ili struja kao što je to Vodovod učinio HNK-u Zadar nakon tisuća i tisuća eura neplaćene vode, bi li gradonačelnik ili ministar tako promptno reagirali da im se hitno vrati voda!? Bi, malo sutra! Ali u ovom slučaju direktor Vodovoda imao je dvije mogućnosti: poslušati nalogodavce ili prihvatiti rizik da ode s te funkcije. A čovjek je samo profesionalno radio svoj posao – isključio vodu neplatiši.

Da je vladajućima stvarno stalo do rješavanja gorućih problema građana, uhvatili bi se ukoštac s ovim prometnim ludilom zbog kojega je kolabirao cijeli grad s okolicom, a ne se bavili interesima jedne udruge građana. Od radnih semafora po gradu, pogube se i oni koji žive ovdje, kamoli turisti. Umjesto što je svog pročelnika Karamarka poslao u ured na stadionu, bilo bi puno korisnije da ga je, recimo, uputio na Žmiriće da regulira promet. Ako već svoje radno vrijeme provodi izvan svog ureda, bio bi daleko korisniji na Žmirićima nego na Stanovima – jedan je od komentara kojima se ljudi već dobrano zabavljaju na kavi.

Ali, pitanje je koliko ti isti vlastodršci mogu utjecati na taj prometni kolaps kada znamo da aktualne radove, uz potpis Kasapa, kontrolira Zdravko Livaković – dugogodišnji bliski suradnik i prijatelj prvog čovjeka zadarskog HDZ-a Božidara Kalmete. Mogu li i smiju li oni uopće zaustaviti Livakovićeve poslovne interese? Ako bi to i učinili, koliki je rizik da Zdravko Livaković u slučaju Remorker bude pokajnik? Da li se netko možda najviše boji takvog scenarija? Branko Dukić je pod pritiskom javnosti dao nalog Hrvatskim cestama da zaustave radove, ali pitanje je hoće li zeleno svjetlo dati i Livaković čiji su privatni interesi – kao što su mediji već objavili – jači i od stručnih studija koje su utvrdile da se na Žmirićima ne poštuju načela prometne struke.

Zato je bolje baviti se udrugom HNK Zadar gdje nema potencijalnih pokajnika pa se tako direktoru Vodovoda Mateku može, ako treba, i zaprijetiti smjenom ako ne vrati vodu ovoj udruzi koja je toliko prirasla srcu aktualnoj gradskoj vlasti.

I k tome nastaviti lagati javnost kako su neki investitori kupili klub koji je zapravo udruga. Jer, udruga se ne može kupiti, a kada nogometni klub bude u preoblikovanju, onda i „baba s pijace“ – ako ima novaca – može kupiti svoje dionice jer su one u javnoj prodaji. Možda Krešo Karamarko ne zna, pa da objasnimo: u prvom krugu kupuje lokalna samouprava (5 do 25 posto), u drugom krugu kupuju tzv. „obični smrtnici“ koji ne mogu kupiti paket veći od 5 posto, a ono što ostaje ulagači mogu uzeti ili zamijeniti za kredit. Dakle, ako netko bude htio kupiti klub u postupku preoblikovanja, sav ovaj nesmiljeni politički angažman Kreše Karamarka pod dirigentskom palicom njegovih šefova, mogao bi se pokazati tek kao jedna propala tragikomedija.

Objava ENIGMA Zašto je Dukiću, Kalmeti i Erliću lakše vratiti vodu u HNK Zadar nego zaustaviti radove na Žmirićima? pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dojma smo, da investitori ne mogu izgraditi niti dvije montažne tribine na Stanovima, a kamoli nešto više.

Kontaktirali smo direktora Vodovoda, Tomislava Mateka – koji nam je objasnio cjelokupnu situaciju s dugovanjem HNK Zadra.

– Po sporazumu HNK Zadar ima oko 20 tisuća eura duga, isto tako, imaju i redovan dug koji iznosi oko 5 tisuća eura. Slali smo im opomene, ali se nitko ne javlja, kontakt s njima nikako ne možemo uspostaviti. Izašli smo im u susret da dug plate na rate, ali ne plaćaju ni redovne račune koje dobivaju, govori Matek i nastavlja:

Objava HNK ZADRU ISKLJUČENA VODA! Matek: “Ne znam tko je taj gospodin koji je ušao s kapitalom u klub, a ne želi plaćati vodu!” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Činjenica da je Reno Sinovčić upisao vlasništvo nad određenim nekretninama u sklopu bivšeg NK Zadar izazvala je neke medijske reakcije. Neki su pisali kako je to navodno „otkrila“ neka zadarska političarka (ona je eto, „otkrila“ nešto što je svima javno dostupan podatak!?), pa su neki u tome vidjeli kako Reno „opet jaše“, pa su neki zaključili kako je tako nešto „moguće samo u Zadru“ i slično.

Već nekoliko dana „ganjamo“ Sinovčića koji je već dva puta odbio bilo što komentirati, ali nam je, donekle, uspjelo iz trećeg pokušaja.

Gospodine Sinovčiću kako komentirate napise da ste „osuđeni, a postali ste vlasnik nekretnina bivšeg NK Zadar“?

Kao prvo, ja sam nepravomoćno osuđen i postupak je još u tijeku. To je sve što vam mogu reći, nemojte me ništa pitati o sudskom predmetu, to ne želim komentirati.

Dobro, i Ante Gotovina je bio nepravomoćno osuđen da bi na koncu dočekao oslobađajuću presudu…

…Rekao sam vam, ne želim te stvari komentirati.

OK, razumijemo da nećete o sudskom predmetu, ali eto mediji pišu pa vas pitamo.

Oni jako dobro znaju da sam ja nepravomoćno osuđen, da je riječ o nepravomoćnoj presudi. I to za razdoblje moga djelovanja u NK Zadar od 2000. do 2004. godine. U tom razdoblju u klub je došlo 5 i pol milijuna kuna društvenih novaca…

…Kako to? Ali u postupku vas se teretilo za nekih 42 milijuna kuna u tom razdoblju?

Ne želim to komentirati, ništa što je u vezi sa sudskim predmetom. Svaki novinar, bilo tko, ako želi, može provjeriti u gradskoj upravi i u državnom resoru koliko je društvenog novca u tom razdoblju došlo u klub.

Dobro, ali se ipak nameće pitanje, ako je došlo oko 5,5 milijuna (a taj smo podatak i mi službeno potvrdili), a teretilo vas se kroz postupak za nekih 42 milijuna, odakle onda ti novci, ako ne iz javnih izvora?

I to može svatko, ako želi, saznati. Dovoljno bi bilo provjeriti u poreznom Uskoku koliko sam je u tome razdoblju zaradio kao jedan od vlasnika u projektima izgradnje Supernove, Bauhausa, Baumaxa i drugima. Sve je to legalno zarađen novac i o tome nadležno tijelo u ovoj državi ima sve podatke. Taj vlastiti novac ulagao sam u sport i medije. To je sve utvrdio i dokazao porezni Uskok.

Kako komentirate napise pojedinih medija i novinara o vašem navodnom „povratku na scenu“?

Ti novinarski žetončići pišu kako bi se svidjeli onima koji im daju plaću i sa strane po koji honorar. Vi novinari se uvijek volite predstavljati kao neki istjerivači pravde, vi kao štitite građane od nepravde koju im čini država. Gdje su bili ti „pravednici“ kada su meni državne institucije uz pomoć pojedinih zadarskih klošara oduzimali moju pošteno zarađenu imovinu – kuće, stanove, moju zgradu –  i prodavali je okolo za bagatelne cijene!? Imaju li svi građani i sva djeca ista prava kada se nađu u istoj situaciji? Nitko se od tih plaćenih žetončića nije oglasio nego su svi – iako su znali i trebali znati da je to obično otimanje – sve popratili šutnjom.

Dobro, idemo malo na nogomet. Kako ocjenjujete stanje u današnjem ZD nogometu, koliko se danas troši javnog novca i kakva je perspektiva?

Činjenica je da su se u zadnjih 40-ak godina, negdje do 2015. godine ovdje rađale nogometne ikone europskog i svjetskog formata. Tamo još od doba Skoblara pa sve do Luke Modrića. Isto tako, činjenica je da sam ja 2015. nasilno udaljen iz nogometa i da se u ovih osam-devet godina enormno puno javnog novca potrošilo da bi kao rezultat imali jedan potpuno neprepoznatljivi rekreativni nogomet. Ovo što danas imamo, a to je spaljena zemlja u smislu stvaranja nogometnih talenata, plaća se s puno više društvenog novca nego u vrijeme kada se igralo za ligu prvaka. To je isto nešto što svatko može lako provjeriti. Po meni, novinar koji profesionalno i pošteno radi svoj posao, trebao bi se naoružati činjenicama, ali žetončiće to ne zanima. Oni pišu da se svide svojima. Iskreno, ja to ni ne čitam, meni ponekad jave prijatelji pa pogledam i nasmijem se. Gdje bih ja stigao da stalno nešto komentiram ili demantiram. Neka žetončići piskaraju, moraju i oni od nečega živjeti.

Kada smo svojedobno radili jednu temu o ZD nogometu, jedan Vaš bliski suradnik nam je rekao da ste preuzevši NK Zadar tamo zatekli dug od desetak milijuna kuna. Je li to istina?

Je, bio je nešto veći. Ja sam taj dug u cijelosti bio sanirao. Ali, nemojmo više o tome, rekao sam vam, ne bih komentirao ništa. Tko želi znati, može provjeriti sve činjenice, a tko ne želi znati, neka piše ono što želi čuti.

Evo za kraj samo još nešto – koji je vaš cilj, vaša želja?

Pa, to nije nikakva tajna. Ja sam čovjek nogometa, u to se najbolje razumijem, i želja mi je da se vratim u nogomet, da pomognem Zadru da se vrati tamo gdje mu je mjesto, gdje pripada po svojoj slavnoj nogometnoj tradiciji koja je nažalost potpuno uništena. Hoću li to biti ja ili netko sličan, nije toliko bitno, ali bez čovjeka koji ima znanje, energiju i iskustvo – ništa se ozbiljno na tom planu neće dogoditi. Ako netko misli da će to umjesto nas postići stranci, grdno se varaju. Bezbroj je primjera gdje su stranci ulazili u sport i sve uništili.

Objava RENO SINOVČIĆ Gdje bih ja stigao da stalno komentiram i demantiram novinarske žetončiće!? Njih činjenice ionako ne zanimaju, pišu da se nekome svide pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Prije početka Aktualnog sata, Branko Dukić odgovorio je Anti Rubeši vezano za stečajnog upravitelja NK Zadar. Gradonačelnik je kazao kako je vrijeme da se prestane s optužbama.

Objava Branko Dukić: “Teško je da govorite nekome da je kriminalac, da se spominju ‘ljubavnica’ i i da ‘šmrče’!” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Akcija mladih zatražila je za sljedeću sjednicu Gradskog vijeća uvrštenje točke o radu i financijskom poslovanju NK Zadar s.d.d., koji je otišao u stečaj. “Na njegovo mjesto” je došao HNK Zadar, kojeg je osnovala udruga građana, a sada bi trebao dobiti suglasnost Gradskog vijeća za preoblikovanje.

Vijećnica Akcije mladih Marjana Botić, otvorena je kazala što misli o aktualnom stanju u HNK Zadru, te se dotaknula i klupske predsjednice Ive Bokanović.

– Gradski vijećnici, ali i svi ljudi koji prate sport, nemaju nikakvu informaciju zašto se NK Zadar koji je očito bio konsolidiran – bacio u stečaj, da bi ga potom naslijedio HNK Zadar, koji radi ako ne iste, onda još i gore dugove. Naime, dati nešto u koncesiju na 30 godina znači oduzimanje građanima Zadra upravljanje nad vrijednim resursima, i to pod nikakvim ponudama. S time bi se ugrozila imovina Grada Zadra na dugi niz godina. Sve ovo nema veze s ulaganjem u HNK Zadar, već se radi samo o “kokošarenju” i nastavku loših politika. Ako nam ne uvrste tu točku blokirat ću sjednicu jer mi je stvarno više dosta da se procedure ne poštuju, govori Botić, koja se osvrnula i na novog investitora australskog Hrvata Marka Ivančića, ali i na prethodnu klupsku Upravu.

– Dobili smo odluku Uprave HNK Zadra u kojoj stoji koja im je ponuda bolja. Ali što nama to znači? Zašto bi nas to obvezivalo da jedna hrpa suspektno kriminalnih ljudi, kao što su Damir Knežević i ostali, donose nekakve odluke. Oni su jedna amorfna masa iza koje očito stoje isti ljudi koji su bili i u NK Zadru, tu se radi o istom načinu poslovanja. Iza svega stoji kriminalna organizacija koja ima svoje interese, radi se o HDZ-u – koji zbog svojih interesa pokušava rasprodati Klub. Zar ne znamo na koji način je smijenjen Svetko Ćustić, koji je smijenjen pod točkom razno. Naime, Ćustić nije htio pristati, zbog svog pokojnog sina, na krađu, izvlačenje novca i uništavanje Kluba! Nakon Svetka Ćustića isti tren je na mjesto direktora došao Damir Knežević, iako je on prije toga bio član Uprave koje je smijenila Ćustića. To je bila potpuno nelegalna procedura. Nakon toga ja više s tim Klubom ne želim imati ništa, a kamo li da ga financiram i propagiram, iskrena je vijećnica Akcije mladih, koja u jednom dahu nastavlja o predsjednici HNK Zadra, ali i o Krešimiru Gojunu voditelju Škole nogometa:

– Ona mala lijepa, kako se zove, Bokanovićka, nas je uvjeravala na Gradskom vijeću kako je to sve fino, ali bez ikakvih podataka! Nisu nam došli s nikakvim financijskim pokazateljima, već samo samo uspjesima mlađih kategorija. Ne mogu se ŠC Višnjik i HNK Zadar izvlačiti na uspjehe male dječice. Iva Bokanović ima lijepo lice koje skriva gnjusne radnje – koje se nalaze iza nje. Vjerojatno ona zna o čemu se radi, bar donekle. Uopće nisam oštra. Kao što sam rekla, Bokanović je na tu sjednicu donijela lijepe najave i opravdanje za Mercedes i plaću trenera koji nije iz Zadra. Kao da mi u Zadru za djecu od 10 do 12 godina nemamo dovoljno trenera. 

Za kraj je Botić prokomentirala iznos Gojunove plaće:

– Iva Bokanović je pravdala njegovu plaću iako nismo dobili egzaktne podatke iz bilance Kluba. U javnosti se komentira kako mu je plaća 3 tisuće eura, s troškovima stanovanja i odvojenog života. To je ogromna plaća. Također, nismo dobili nikakav papir da je stvarno vraćen taj Mercedes. Želim da mi se pokaže bilanca HNK Zadra od njegovog osnutka, kako bih mogla kazati da je tu sve čisto, zaključila je Marjana Botić.

Objava Marjana Botić oštro: “Iva Bokanović ima lijepo lice koje skriva gnjusne radnje!” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.