Hrvatski sabor raspravlja danas o izmjenama Zakona o strancima koje je predložila Vlada, a koje donose niz novosti kojima se nastoji urediti tržište rada.

Najvažnija jesu zadužnice, poslodavci će, naime, morati novčano jamčiti državi za svakog radnika iz trećih zemalja koji dolazi iz migracijski visoko rizičnih zemalja (viznih zemalja) za slučaj da od njega odustanu i to u iznosu jedne prosječne mjesečne bruto plaće.

Taj će iznos u državni proračun morati uplatiti u roku od osam dana ako strani radnik ne počne s radom u roku prema ugovoru ili ako mu je otkazao ugovor bez njegove krivice prije isteka tri mjeseca rada u RH. Ta će se sredstva koristiti za troškove povratka stranog radnika u matičnu zemlju, što je do sada išlo na trošak države, prenosi N1.

Dozvole za boravak i rad do tri godine

Podaci govore da je na Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO) prijavljeno preko 132.000 radnika iz trećih zemalja te gotovo 11.000 iz država članica EU-a. Novost je i da će se dozvole za boravak i rad izdavati do tri godine, za sezonski rad do devet mjeseci, i to kao biometrijska isprava.

Strani će radnici morati dokazati kompetencije i za deficitarna zanimanja, što do sada nije bila obveza, a to će morati učiniti odgovarajućim radnim iskustvom ili dokazom o završenom obrazovanju.

Poslodavci koji žele zaposliti stranog radnika, morat će se voditi omjerom broja zaposlenih domaćih naspram stranih zaposlenih i za deficitarna zanimanja. Kod nedeficitarnih zanimanja taj omjer je 16, a kod deficitarnih osam posto.

Glasanje u petak

Ovotjedni rad i aktualnu sjednicu, koju je započeo 18. rujna, Sabor će zaključiti u petak glasovanjem o nizu točaka, među kojima je i odluka o slanju hrvatskih Oružanih snaga, konkretno dva časnika u njemački Wiesbaden, u NATO-ovu misiju sigurnosne pomoći i obuke Ukrajini (NSATU), za što je potrebna dvotrećinska većina, tj. 101 zastupnički ‘glas’.

SDP-ov Arsen Bauk u srijedu je na N1 rekao da je moguće da glasanje o tome bude odgođeno.

Objava IZMJENE ZAKONA Što se mijenja kod zapošljavanja stranaca? pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Izmjena Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih i srodnih proizvoda zabranjuju grijane duhanske proizvode u zatvorenom, kao i prodaju nikotinskih vrećica maloljetnicima, no u javnoj je raspravi upozoreno da proizvodi nisu klasificirani ni regulirani proporcionalno štetnosti.

Zabranjuje se da se mlađima od 18 godina prodaju cigarete, električne cigarete, bezdimni duhanski proizvodi i biljni proizvodi za pušenje, kao i nikotinski proizvodi među kojima se nalaze i nikotinske vrećice, popularne među mladima.

Ministar zdravstva Vili Beroš ističe da se u zakonskim izmjenama, koje su u javnoj raspravi do 24. rujna, uvodi i mogućnost privremene zabrane novih štetnih proizvoda koji se stalno pojavljuju na tržištu.

“Poučeni iskustvom s nikotinskim vrećicama koje nisu bile izrijekom navedene u zakonu, željeli smo omogućiti da ministar može privremeno zabraniti prodaju nekih novih proizvoda za koje se dokaže da negativno utječu na zdravlje. Takva privremena zabrana trajala bi do 12 mjeseci”, objasnio je Beroš.

Upotrebu grijanih duhanskih proizvoda želi ograničiti Europska komisija koja je prepoznala njihovu štetnost. Komisija je uočila da je upotreba grijanih duhanskih proizvoda porasla u pet država članica za najmanje 10 posto, a među tim je državama i Hrvatska.

Stupi li na snagu novi zakon, u prostorima u kojima je zabranjeno pušenje, osim cigareta, više se neće smjeti koristiti ni grijani duhanski proizvodi.

Ministru zdravstva daju se ovlasti da zabrani nove proizvode, no u komentarima u e-savjetovanju  specijalist javnozdravstvene medicine Miodrag Beneš iz Virovitice naveo je kako bi “trebalo uvesti specifična zakonska ograničenja za vape penove, e-nargile (elektronske nargile), elektroničke nikotinske dostavne sustave (ENDS), e-tekućine, duhanske vrećice i bezdimni duhan (snus), duhanske flastere, nargile (vodene lule), nikotinske inhalatore i vape uređaje”.

Jer, istaknuo je Beneš – škole su pune vapeova i e-cigareta.

Naime, klasifikaciju je napravila američka Agencija za lijekove i hranu (FDA) s tim da su cigarete, po štetnosti, na prvom mjestu. Slijede cigare, e-cigarete, duhan za nargile, nikotin koji nije duhanski, duhan za lulu pa duhan za motanje. Slijede bezdimni duhanski proizvodi, uključujući duhan za umakanje, duhan za šmrkanje, snus i duhan za žvakanje te ostali duhanski proizvodi, uključujući nikotinske vrećice i gelove te duhanski proizvodi koji se otapaju.

Beneš: Duhanska industrija plaća neke javnozdravstvene stručnjake

U izmjenama hrvatskog zakona nema slične klasifikacije. U njemu se slijedom europske direktive ponajprije uvodi novi pojam – “grijani duhanski proizvod”, u kojemu se duhan samo zagrijava, ali ne gori.

Novost je i zabrana upotrebe aroma u takvim proizvodima. Naime, u Hrvatskoj je značajno porasla upotreba grijanih duhanskih proizvoda s aromama, a zbog izrazite štetnosti arome su zabranjene EU direktivom.

Za bolju kontrolu i provođenje zakona zaduženi su sanitarni inspektori. Pravna osoba u čijem se ugostiteljskom objektu zatekne osoba koja puši izvan predviđenog prostora bit će kažnjena od 260 do 2650 eura, a fizička osoba obrtnik u tom će slučaju biti kažnjena između 260 i 660 eura. Kaznu od 130 eura na licu mjesta inspektor može odrediti osobi koja puši u zatvorenom javnom prostoru gdje to izrijekom nije dopušteno te ako duhanske proizvode konzumira na manje od dvadeset metara od ulaza u zdravstvenu ili obrazovnu ustanovu.

Liječnik Miodrag Beneš u razgovoru za Hinu posebno je istaknuo štetnost e-cigareta koje se reklamiraju kao zdravije u usporedbi s duhanom. Kaže da duhanska industrija plaća neke javnozdravstvene stručnjake u reklamiranju “harm reductiona” e-cigareta, a ta reklama cilja djecu koja možda nikada ne bi počela pušiti da nema tih proizvoda.

Nikotinske tekućine sadrže razne kancerogene spojeve i nisu manje štetne u odnosu na spojeve u običnim cigaretama. Primjerice, uz nikotin u njima se nalazi i formaldehid, sredstvo za balzamiranje, upozorava Beneš.

Nikotinske vrećice prodaju se zajedno sa žvakaćim gumama

U raspravu se uključila i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević ističući nedopustivost isticanja nikotinskih vrećica na prodajnim mjestima zajedno sa žvakaćim gumama.

HUP-ova Koordinacije duhanskih proizvoda smatra da grijane duhanske proizvode, e-cigarete i nikotinske vrećice ne bi trebalo svrstavati u istu kategoriju zabrana zajedno s klasičnim cigaretama jer “nema gorenja, nema katrana, nema dima, pa samim time sadrže značajno manje štetnih sastojaka i nema pojave pasivnog pušenja”.

Ističu da se propustilo sve te nove proizvode klasificirati i regulirati ih proporcionalno razini štete koju njihovo korištenje nosi. Umjesto toga, kažu, poseže za “mjerama zabrane koje stvaraju dodatnu pravnu nesigurnost, koče inovativnost i poduzetničku aktivnost te kreiraju nepovoljno poslovno okruženje u Hrvatskoj”.

“Pritom diferencirano reguliranje inovativnih duhanskih i nikotinskih proizvoda ni na koji način ne podrazumijeva umanjivanje značaja tradicionalnog pristupa prema kontroli uporabe duhanskih i nikotinskih proizvoda”, poručuju iz HUP-a.

69 posto učenika kažu da lako mogu nabaviti cigarete

Prema podacima Istraživanja o uporabi duhana u odrasloj populaciji Republike Hrvatske, provedenog u razdoblju 2014./2015., puši 31.1 posto stanovništva (27.5 posto su svakodnevni pušači, a 3.6 posto povremeni). Među muškarcima je 35.3 posto pušača (31.8 posto svakodnevnih te 3.5 posto povremenih), dok je među ženama 27.1 posto pušačica (23.4 posto svakodnevnih te 3.7 posto povremenih).

U Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ), odgovarajući na Hinin upit, naveli su da, prema rezultatima iz 2019., 19 posto učenika u dobi od 15 do 16 godina u Hrvatskoj svakodnevno puši. Nešto češće puše dječaci nego djevojčice. Usprkos vrlo strogim zakonima o prodaji duhanskih proizvoda maloljetnicima, 69 posto učenika izjavilo je da “lako ili vrlo lako mogu nabaviti cigarete”.

Po zadnjoj anketi, 13 posto učenika u dobi od 16 godina reklo je da je konzumiralo e-cigarete u zadnjih 30 dana. Hrvatska je i dalje među prve tri zemlje u EU što se tiče pušenja maloljetnika, prenosi Index.hr.

Objava STIŽE NOVI ZAKON O PUŠENJU Znatno je stroži, odnosi se i na vapeove, vrećice… pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Nakon provedenog javnog savjetovanja, u saborsku proceduru upućen je prijedlog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada koji bi, ako negdje ne zapne, trebao biti na snazi od Nove godine, prenosi N1.

Tekst predloženog zakona sadrži niz stavki koje bi trebale uvesti reda u dosad kaotično regulirano, a dijelom i posve neregulirano područje upravljanja i održavanja stambenih zgrada.

Među tim promjenama je i dodjela OIB-a, odnosno pravnog subjektiviteta stambenim zgradama čime one postaju zajednice suvlasnika,. Također, zakon preciznije definira i šire propisuje ovlasti i obveze predstavnika suvlasnika. Predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada Grada Zagreba Zdravko Vladanović, koji je u predloženi zakon “progurao” uvođenje OIB-a za stambene zgrade, kaže kako je stanovanje u višestambenim zgradama vrlo teško upravno područje.

OIB će olakšati donošenje odluka u zgradama…
“Uvođenje OIB-a u novom tekstu zakona plod je mojih višegodišnjih nastojanja. U pravnoj zajednici vodila se teška borba oko toga i lomila se koplja. Zastupao sam stav da je OIB potreban zbog pravnog subjektiviteta. Mislim da će to uvelike i u bitnome olakšati upravne i sudske postupke, ali i donošenje suvlasničkih odluka”, govori Vladanović.

Navodi jedan od niza primjera za koje smatra da opravdavaju uvođenje OIB-a.

“Ako jedan od stotinu suvlasnika u nekoj zgradi, koji je potpisao odluku u nekom sudskom postupku, proda stan i odseli recimo u London, on više s tom zgradom nema ni emocionalne, a ni funkcionalne veze. No, na sudu ga prati da je i on tužitelj u sudskom postupku (primjerice, protiv suvlasnika koji nije plaćao pričuvu) i pratit će ga troškovi tog postupka, uspjesi i neuspjesi u parnici. Što to njemu treba? No takav je propis. Zato kad dobijemo OIB, on koji se odselio neće više imati tih problema jer će zgrada nastupati kao pravni subjekt, gotovo kao firma”, objašnjava naš sugovornik.

“Suvlasničke zajednice prepuštene stihiji”…
Upozorava da je suvlasništvo u zgradama u golemoj mjeri zapušteno već više od trideset godina.

“U tranziciji iz društvenog u privatno vlasništvo nije stvorena kritička svijest zbog čega se danas susrećemo s brojnim primjerima izostanka sposobnosti donošenja suvlasničkih odluka. Ništa se u zgradi ne može raditi, ni energetska obnova niti išta drugo, ako suvlasnici nisu spremni donijeti takvu odluku. Zakonodavac 30 godina nije ulazio u to područje prepustivši suvlasničke zajednice na milost i nemilost stihiji u životu stambenih zgrada”, napominje.

Iz toga proizlazi da i većinu kupaca stanova ne zanima išta o zgradi u koju useljavaju.

“Njih zanima samo stan, eventualno predvorje, je li ulaz čist i uredan, a ne zanima ih je li, recimo, zgrada opterećena kreditom. Oni samo gledaju stan. Mnogi kad uđu u njega preuređuju ga, ruše armirane zidove, što se ne smije raditi. Možemo kazati da je javnost potpuno nesvjesna stanja u kojemu se nalazi zgradarstvo”, naglašava Vladanović.

Neki će plaćati dvostruku pričuvu…
Takav način razmišljanja ponajbolje se očituje u odnosu suvlasnika prema pričuvi. Svi bi da je što manja, neki bi da se i ukine.

“Takav je trend razmišljanja, a to je potpuno pogrešno”, dodaje nam.

Predloženim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada minimalni iznos zajedničke pričuve vrijednosne površine stana bio bi 0,36 eura po četvornom metru. Oni koji će stan legalno iznajmljivati kao turistički apartman, trebali bi plaćati još toliko, dakle dvostruku pričuvu.

Vladanović ističe da će, prema novome zakonu, najveći teret odgovornosti i poslova biti na predstavnicima suvlasnika.

“O predstavniku suvlasnika ovisit će, primjerice, hoće li u zgradi biti dizala ili ne. Iako će formalno to ovisiti o suvlasničkoj zajednici, ako on bude gurao to pitanje, onda će ga biti”, kaže.

“Prihvatili se tod posla samo zbog 100 eura”…
Samo u Zagrebu je oko 10 tisuća predstavnika suvlasnika. U tom mnoštvu, kaže Vladanović, ima izvrsnih ljudi, onih koji su fantastično odradili energetsku obnovu zgrade, što je ogroman posao. No ističe da ima i onih koji to nisu zaslužili biti.

“Ima onih koji se upuštaju u razne marifetluke. Ima i onih koji nisu za taj posao. Nisu svi sposobni voditi ili sudjelovati u upravnim postupcima, kreirati zapisnik ili znati čitati zakone. Ali mnogi su se prihvatili posla predstavnika suvlasnika zbog 100 eura mjesečne naknade. Ja sad guram prema resornom ministarstvu ideju o obveznom osposobljavanju i certificiranju predstavnika suvlasnika, ali tamo nemaju hrabrosti ugraditi tu odredbu. Kad bi ljude proveli kroz taj filter certificiranja, dobili bi kvalitetne predstavnike suvlasnika. U zgradama nema puno zainteresiranih za taj posao. Ljudi bježe od toga, ali oni koji ga prihvate trebali bi znati posao. I trebalo bi ih shodno tomu platiti”, kaže Vladanović.

Objava BIT ĆE KAO FIRME Uvodi se velika promjena za stambene zgrade: “To će olakšati posao od Nove godine”… pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Hrvatski sabor izmijenio je u srijedu Zakon o osobnoj iskaznici slijedom kojih se zahtjev za izdavanje osobne može podnositi u bilo kojoj policijskoj upravi, odnosno postaji, neovisno o mjestu prebivališta ili boravišta, piše N1. 

Time se građanima olakšava dobivanje dokumenta a policijske uprave rasterećuje od velikog broja zahtjeva.

Mjesna nadležnost već je ukinuta za izdavanje putovnice i vozačke dozvola, a sada se proširuje na osobne iskaznice.

Izmjenama zakona također se omogućava plaćanje naknada karticom ili mobilnim bankarstvom, a građani koji su u zadnjih pet godina izradili elektroničku osobnu iskaznicu ili biometrijsku putovnicu, ne trebaju donijeti novu fotografiju.

Sabor je izmijenio i Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, te u drugo saborsko čitanje uputio zakon o lobiranju.

Objava Promijenjen Zakon o osobnoj iskaznici, evo što se promijenilo pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

U petak, 27. listopada 2023. godine upućeno je otvoreno pismo predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, mr.sc. Andreju Plenkoviću od strane strukovnih i znanstvenih organizacija iz područja arhitekture u Republici Hrvatskoj, Hrvatske komore arhitekata, Udruge hrvatskih urbanista, Instituta za povijest umjetnosti, Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Udruženja hrvatskih arhitekata, a kako bi upozorile na nesagledive posljedice provedbe nedovoljno kvalitetnog Zakona o prostornom uređenju, a kojim se ugrožava očuvanje prirodnih vrijednosti, kulturnog krajolika i kvaliteta izgrađenog okoliša u Republici Hrvatskoj.

Uz pismo hrvatskih strukovnih organizacija, predsjedniku Vlade RH poslana su i pisma podrške europskih arhitektonskih i strukovnih organizacija koja naglašavaju ulogu i značaj arhitektonsko-urbanističkih natječaja za prostor države: Vijeće arhitekata Europe / Architects’ Council of Europe, European Association for Architectural Education, New European Bauhaus High-level Round Table i Bundeskammer der Ziviltechniker.

Cijelo pismo donosimo u nastavku:

“Strukovne i znanstvene organizacije iz područja arhitekture u Republici Hrvatskoj obraćaju Vam se ovim pismom kako bismo upozorili na nesagledive posljedice provedbe nedovoljno kvalitetnog Zakona o prostornom uređenju1, a kojim se ugrožava očuvanje prirodnih vrijednosti, kulturnog krajolika i kvaliteta izgrađenog okoliša u Republici Hrvatskoj.

Odredbama Zakona o prostornom uređenju u bitnome se ograničava implementacija arhitektonsko-urbanističkih natječaja, čime je Republika Hrvatska uskratila temeljene strukovne alate i ustavom priznata prava jedinica lokalne samouprave na osiguranje kvalitete izgrađenog okoliša, a samim time i kvalitete života svih građana. Nedavnom Uputom koju je izdalo Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, dodatno je sužen opseg primjene arhitektonsko- urbanističkih natječaja u Republici Hrvatskoj. Ovime se izravno utječe na kvalitetu budućih investicija, a samim time i na kvalitetu izgrađenog prostora i vrsnoću arhitekture.

Arhitektonsko-urbanistički natječaji prepoznati su u svijetu kao najbolja metoda kojom se, kroz pozitivnu konkurenciju, omogućava odabir najkvalitetnijeg planskog ili projektnog rješenja za zahvat u prostoru ili za pojedinačnu zgradu. Postupak je to u kojem stručnjaci okupljeni u ocjenjivački sud odabiru najkvalitetnije idejno rješenje između svih ponuđenih, uz poštivanje anonimnosti natjecatelja. Projektni natječaj ujedno je i provjerena metoda kojom se potiču istraživanja, razvoj i inovacije. Sve je to preduvjet osiguranja transparentnog i održivog procesa upravljanja prostorom kao osnove očuvanja nepokretne kulturne baštine i povijesnih urbanih cjelina kojima Republika Hrvatska obiluje.

Javni arhitektonski i urbanistički natječaji u Hrvatskoj tradicija su duga preko 150 godina, a kojom su oblikovani ključni zahvati u prostoru kojeg danas baštinimo. Prvi nacionalni pravilnik o provedbi natječaja datira iz 1880. godine kada se Hrvatska oslanja na suvremene europske političke, gospodarske i kulturne prakse tog vremena. Višestoljetni doprinos hrvatske kulture natjecanja u vrsnoći arhitekture, obogatio je europsku kulturnu baštinu što je prepoznato od strane svih zemalja članica EU-a te kolega arhitekata u Vijeću arhitekata Europe (ACE) i Međunarodnom udruženju arhitekata (UIA).

Hrvatska komora arhitekata, zajedno s 20-tak drugih partnera iz EU sudjeluje u projektu ARCH-E, stvaranju središnje platforme za arhitektonske natječaje u Europskoj uniji, financiranom upravo iz sredstava EU. Cilj platforme je poticanje prekogranične suradnje i natjecanja u kvaliteti projektnih rješenja unutar članica EU, sukladno dokumentima EU kojima je i Republika Hrvatska potpisnik.

Prije svega to je Deklaracija iz Davosa s ciljem osiguranja visokokvalitetne kulture građenja (Baukultur – za Europu), a koja svojim temeljnim načelima propagira važnost organizacije i provedbe arhitektonsko-urbanističkih natječaja. Međunarodno udruženja arhitekata (UIA) i Vijeće arhitekata Europe (ACE) u zajedničkoj Deklaraciji o ključnim alatima za osiguravanje kvalitete izgrađenog okoliša jasno ističu provedbu arhitektonsko-urbanističkih natječaja kao najučinkovitijeg alata za održivi razvoj prostora. Republika Hrvatska snažan je podupiratelj inicijative Novog europskog Bauhausa kao središnjeg pokreta u
1 (NN 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23) provedbi ciljeva Europskog zelenog plana, a koji zagovara arhitektonsko-urbanističke natječaje kao jedan od alata u ostvarenju zajedničkih europskih vrijednosti koje spajaju znanost, tehnologiju i inženjerstvo s kulturom i umjetnosti.

Neusklađenost današnjeg zakonodavnog okvira Republike Hrvatske s međunarodno priznatim načelima te europskim deklaracijama i pokretima, predstavlja ugrozu temeljnih ustavnih načela očuvanja i održivog upravljanja hrvatskim prostorom.

Već deset godina ukazujemo Vladi Republike Hrvatske, kako je neophodna izmjena odredbi nefunkcionalnog Zakona o prostornom uređenju kako bi se osigurao kvalitetan dugoročan okvir za očuvanje i razvoj hrvatskog prostora. U tom smislu, Hrvatska komora arhitekata je u listopadu ove godine uputila nadležnom Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine dokument: 10 točaka arhitektonske struke za novi sustav prostornog uređenja – polazišta za novi zakon o prostornom uređenju, u kojem je jedna od deset točaka posvećena upravo arhitektonsko-urbanističkim natječajima.

Oslanjajući se na vrijednosti europskog civilizacijskog kruga i pozitivnih praksi država članica EU-a, odredbama prostornih planova potrebno je omogućiti provedbu javnih natječaja u područjima posebnog interesa za jedinice lokalne i regionalne samouprave, a koje predstavljaju ključne točke za razvoj naselja, gradova i općina. Osim toga, zagovaramo uvođenje dodatnih odredbi osiguranja kvalitete izgrađenog prostora u sve zakonodavne okvire Republike Hrvatske. Posebice tražimo uvođenje obveze provedbe javnih projektnih natječaja za odabir najkvalitetnijeg rješenja umjesto odabira kriterijem ekonomski najpovoljnije ponude, za sve javne investicije iznad europskih pragova Direktive 2014/24/EU o javnoj nabavi kroz izmjenu Zakona o javnoj nabavi, kako su to uredile razvijene države članice EU.

Izgrađeni okoliš, kultura građenja jednog naroda, predstavlja civilizacijski doseg određenog vremena. Danas, u Hrvatskoj baštinimo izgrađene prostore iznimnih vrijednosti koji su osnova nacionalnog identiteta, a na kojima počiva temelj velikog dijela gospodarskih aktivnosti.

Primjenom Zakona o prostornom uređenju koji vodi prema degradaciji prostora i kvalitete života hrvatskih građana, Republika Hrvatska se isključuje iz svih aktualnih europskih i globalnih procesa osiguranja preduvjeta za održivu budućnost.

Ovu jedinstvenu povijesnu priliku, koju imamo sada u zamahu investicija financiranih iz europskih sredstava, u potpunosti propuštamo. Osuđeni smo na zaostatak za drugim zemljama članicama Europske unije koje prednjače u kvaliteti izgrađenog prostora, arhitekture te suvremenom i inovativnom pristupu gradnji. Osuđeni smo na gubitak naslijeđenih kulturnih i prirodnih vrijednosti nacionalnog prostora kojim se toliko ponosimo.

Odgovornost svih nas leži u kreiranju kvalitetnih suvremenih okvira za sljedeće generacije. Osiguranje provedbe javnih arhitektonsko-urbanističkih natječaja nužan je preduvjet održive budućnosti Republike Hrvatske oslonjene na zajedničke europske vrijednosti.

Arhitektonska strukovna i znanstvena zajednica Republike Hrvatske, čija nastojanja podupiru i međunarodne organizacije, još jednom ukazuje na nužnu i hitno potrebnu izmjenu zakonodavnog okvira kojim će se Republika Hrvatska približiti standardima suvremenog demokratskog okruženje.”

Objava Strukovne i znanstvene organizacije iz područja arhitekture upozoravaju na nesagledive posljedice provedbe nedovoljno kvalitetnog Zakona o prostornom uređenju pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Odnos Agencija za naplatu potraživanja i dužnika uskoro će biti detaljno uređen jer novi zakon, koji je upravo u saborskoj proceduri i bit će u primjeni do kraja godine, predviđa i da se dužnike neće moći konstantno uznemiravati telefonskim pozivima, morat će biti obaviješteni o preuzimanju duga, a napokon će se znati i tko nadzire tržište otkupa dugova.

Tržište za naplatu dugova vrijedno je oko 700 milijuna eura, piše HRT, ali dosad nije bilo adekvatno regulirano zakonom. I jedna od najvećih novosti svakako je da Agencije za naplatu potraživanja s dužnike moći kontaktirati samo jednom mjesečno te im pritom neće smjeti kontaktirati susjede ili rodbinu.

“Dužnici sada imaju konkretnu adresu, imaju regulatora, a to je Hrvatska narodna banka. Recimo da su prava potrošača puno zaštićenija nego što su bila kad nije bilo tog zakonskog okvira”, ističe Igor Škrgatić iz Udruge Padobran.

Za ostala prodana potraživanja, primjerice ona zbog neplaćanja režija, bit će ovlašten financijski inspektorat. Prije prodaje potraživanja, banke će morati ponuditi odgodu plaćanja ili djelomičnu otplatu. Dužnik pritom mora znati kojoj je agenciji dug prodan..

“Ovaj zakon je isključivo donesen zato jer je to europska direktiva, dakle zakonodavstvo Europske unije je konačno reklo da agencije ne mogu poslovati na način na koji su poslovale i da se nakon 20 godina nešto mora učiniti i zato je donesen ovaj zakon”, pojasnio je Sarajko Baksa iz Udruge Blokirani.

Agencije za naplatu potraživanja morat će posjedovati i licenciju za rad. Iz kojih pak smatraju da takvo ograničavanje komunikacije neće dati rezultata.

“Poglavito se radi o komunikaciji putem telefona gdje se zakonom ograničava na jedan poziv mjesečno, što smatramo da je nedovoljno, jer bit pomoći dužniku je upravo u komunikaciji. Ukoliko ona izostane, svaki vjerovnik će posegnuti za zakonskom mogućnošću da sudskim putem osigura tražbinu”, rekao je Matija Arapović iz Hrvatske udruge agencija za naplatu potraživanja, prenosi N1.

Objava Stiže novi zakon; Evo što utjerivači dugova više ne smiju raditi pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Hrvatsko novinarsko društvo (HND) u petak je ponovno upozorilo na opasnost predloženog uvođenja novog kaznenog djela koje se odnosi na neovlašteno otkrivanje sadržaja te izvidne ili dokazne radnje prema sudionicima postupka, ocijenivši ga zakonom opasnih namjera i pucnjem u novinarstvo, donose agencije.

“Svima je jasno da se uvođenje novog kaznenog djela donosi isključivo da se novinare i medije ušutka, i to u kontekstu iduće superizborne godine”, kazao je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko na konferenciji za novinare.

Inicijativa za uvođenje novog kaznenog djela krenula je iz političkog vrha početkom ove godine, nakon što su objavljeni transkripti razgovora u slučaju Josipe Rimac, u kojima su spomenuti visoki dužnosnici vladajuće stranke, rekao je Zovko. Tada je premijer Andrej Plenković najavio kako će curenje informacija postati kazneno djelo.

“Ovo je pucanj u novinarsku profesiju”, tvrdi Zovko, ali i “pucanj u javnost” koja ima pravo znati informacije od općeg značaja pa to predstavlja svojevrsni napad na zviždače.

Ocijenio je i kako se novi zakon predlaže po principu “nema izvora, nema informacija, nema političke štete” što će imati nesagledive posljedice na slobodu javne riječi. Dodao je i kako bi se primjena ovog zakona mogla pretvoriti u eksploziju maltretiranja novinara i medija na sudovima da bi se zaštitili politički interesi, pa taj prijedlog ne smije proći.

HND neće odustati od borbe protiv takvog prijedloga zakona te je HND o namjerama Vlade obavijestio Europsku komisiju, Europski parlament, EU centar za slobodu medija, Europsku federaciju novinara i niz ostalih europskih i svjetskih institucija.

Građani trebaju znati da će primjena tog zakona ozbiljno ograničiti medijsko izvještavanje o važnim aferama i na kraju ih lišiti informacija od javnog interesa. Takvo zakonsko rješenje predstavljalo bi novo iscrpljivanje i zastrašivanje novinara i medija, te bi kao i kod SLAPP tužbi, bila još jedan oblik zloporabe pravosuđa s ciljem ograničavanja slobode izvještavanja i prava javnosti, kaže Zovko.

“Gospodo vladajući, prste k sebi – niste nam glavni urednici”, poručio je Zovko.

Članica HND-a i novinarka N1 Ana Raić ocijenila je prijedlog uvođenja novog kaznenog djela apsolutnim maltretiranjem novinara.

“Naši izvori će presušiti. No, nadam se da će biti još dovoljno hrabrih ljudi koji će još htjeti razotkriti korupciju ili reći ova istraga traje predugo, idemo je potaknuti”, kazala je Raić ocijenivši da istraživačkim novinarima koji prate kaznene progone prijeti “najcrnji mrak koji se može dogoditi”.

Osvrnula se i na istup ministra pravosuđa Ivana Malenice, koji je ovog tjedna odbacio sumnje da će novinari slijedom izmjena Kaznenog zakona biti sankcionirani zbog neovlaštenog odavanja sadržaja dokaznih i izvidnih radnji.

“Doista je licemjerno da se hrvatskoj javnosti baca u lice potencijalna volja da se učinkovitije bori protiv kriminala, a zapravo se radi potpuno suprotno – želi se spriječiti javnost da zna što se događa”, zaključila je Raić.

Objava HND upozorava: “Vladin prijedlog zakona pucanj je u novinarstvo” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Dosadašnje vozačke dozvole od iduće bi godine mogle otići u zaborav te uskoro postati digitalne. Rok valjanosti bio bi 10 godina, a stariji od 70 trebali bi svakih pet godina ići na liječničke preglede i testirati prometno znanje.

A promjene se najviše tiču mladih vozača, piše N1. Prema ovom prijedlogu trebali bi biti ograničeni na gasu: primjerice, ako je na autocesti dozvoljena brzina 130, smjeli bi voziti najviše 120 kilometara na sat, a svaka bi država za sebe odlučila bi li početnicima zabranila vožnju noću.

“Što se tiče brzine – da, u svakom slučaju. Zabrana vožnje po noći, to mi nema smisla”, komentiraju građani.

To nema smisla ni struci, koja na ove prijedloge ne gleda baš pozitivno.

“Struka prepoznaje dvije stvari koje bi bile dobre. To su jedinstveni kazneni bodovi na razini Europske unije i mogućnost pregleda starijih vozača, posebno liječničkih pregleda. Međutim, zabrana korištenja po noći, čini mi se da je to zapravo zadiranje u ljudska prava i mislim da neće doprinijeti smanjenju broja prometnih nesreća”, smatra prometni stručnjak Stanko Smodlaka.

Cilj nove direktive je smanjiti broj smrtnih slučajeva na cestama s 20 tisuća, koliko ih je na cestama Europske unije bilo prošle godine, te da do 2050. njihova brojka bude nula.

“Legitimno je pravo da mi svi želimo da ih bude nula, međutim teško. Pored svih naših nastojanja ne možemo govoriti o nula prometnih nesreća i poginulih. To je nama cilj, međutim teško je to provedivo”, kazao je stručnjak.

Promjena bi bilo i prilikom polaganja vozačkog ispita. Uvela bi se posebna dozvola za automobile teže od 1.8 tona, a bilo bi ju moguće dobiti tek nakon 21 godine.

Nova pravila odnosila bi se samo na nove vozačke dozvole: oni koji su do sada smjeli voziti takve automobile, to će pravo i zadržati. A kakav je stav Hrvatske upitali smo MUP.

“U konkretnom slučaju radi se tek o nacrtima Direktive, o kojima se još uvijek raspravlja na radnim tijelima Europske unije. Ukoliko će navedena Direktiva biti donesena, države članice će biti dužne implementirati njene odredbe u nacionalne propise. Navedene odredbe moći ćemo komentirati tek kada zaprimimo službeni prijedlog predmetne Direktive”, rekli su iz MUP-a.

Unatoč kritikama, prijedlog jer dobio pohvale Europskog vijeća za sigurnost prometa. No, još ništa nije odlučeno – o ovom bi parlamentu trebala raspravljati u prosincu.

Objava Uskoro stižu nova pravila za vozačke dozvole; Evo što bi se moglo promijeniti kod izdavanja ali i polaganja za istu pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Brojnim slučajevima narušavanja javnog prostora uzduž Jadrana svjedočili smo i ove sezone. Mediji su upozorili na niz primjera, najčešće na zlouporabu pomorskog dobra, poput prošlotjednog slučaja u Dubrovniku kada se dogodio čak i fizički sukob.

Josip Bilaver, državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, u središnjem Dnevniku HTV-a je najavio kako će uzurpatori pomorskoga dobra dobiti rok od 18 mjeseci da uklone svoje objekte.

Koliko je prostora uzurpirano uzduž obale, koliko je to zapravo veliki problem i gdje je najgore?

– Želim napomenuti da smo mi u proteklih 20 godina imali Zakon o pomorskom dobru, koji nije dovoljno definirao određene probleme, nije bio jasan, nije nama kao provedbenom tijelu, lučkim kapetanijama, pružao mogućnost brzog djelovanja, te uz to nije propisivao ni velike kazne, tako da oni koji su bili uzurpatori na pomorskom dobru su to mogli raditi uz vrlo male kazne. Nakon 20 godina ova Vlada se odlučila donijeti novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, usprkos, rekao bih, svim otporima od strane određenih aktera na političkoj sceni, na dijelu medijske scene. Međutim, u srpnju smo donijeli novi zakon, rekao je Josip Bilaver gostujući u središnjem Dnevniku HTV-a.

Rasprava o novom zakonu je trajala godinu i pol dana.

– Mi smo imali raspravu preko godinu i pol dana i rezultat toga je jedan dobar, kvalitetan zakon koji pruža nama mogućnost brzog djelovanja na terenu, koji propisuje mnogo veće drastične kazne za uzurpatore na pomorskom dobru i koji po prvi put definira određene stvari koje do sad nisu bile definirane poput primjerice morskih plaža, kaže Bilaver.

Koliko je situacija u ovom trenutku ozbiljna što se tiče zatvaranja plaža od strane privatnih ulagača, turističkih objekata? Gdje su nam najveći problemi?”

– Ovaj novi zakon daje mogućnost odnosno, propisuje da unutar 18 mjeseci od donošenja ovog zakona jedinice lokalne samouprave moraju jasno definirati, napraviti katalog, prijaviti Lučkoj kapetaniji i građevinskoj inspekciji, sve one koji su uzurpatori na pomorsko dobro. Tada ćemo znati točno kakvi su prekršaji, koliko je takvih objekata, tko ih je radio i gdje, i unutar 18 mjeseci se oni moraju ukloniti s pomorskog dobra, najavio je državni tajnik za javnu televiziju.

Rok je vrlo ambiciozan.

– Ova Vlada je pokazala da je ambiciozna i da svoje planove ispunjava, tako da sigurno nismo htjeli alibi zakon, nego zakon po kojem ćemo kvalitetno moći djelovati, naglasio je.

– Dakle, svi objekti koji su napravljeni nakon 2011. godine, uključujući nasipe, se moraju ukloniti. Do 2011. godine samo oni koji striktno ispunjavaju kriterije koje su propisane u članku 14. Zakona o pomorskom dobru, ako se takvi objekti stave unutar prostornog plana u roku od 4 godine će moći pod određenim uvjetima ostati u prostoru. Dakle, to su i primjerice objekti za koje bi bila puno veća ekološka šteta ako ih idemo sada uklanjati, da se oni zadrže u prostoru ili objekti koji niti na koji način ne ugrožavaju sigurnost plovidbe na moru, kaže Bilaver.

Novi Zakon o pomorskom dobru predviđa pomorske redare, predviđa savjet o pomorskom dobru, novi pravilnik o dodjeljivanju koncesija, puno je tu podzakonskih akata koji još uvijek nisu doneseni, ima jako puno posla i kratki su rokovi. Kad će biti doneseni podzakonski akti?

– Zakon je donesen u Saboru sredinom srpnja, mi već sada radimo na nizu pravilnika i uredbi, prema tome sve će biti na vrijeme, stalno smo u kontaktu s jedinicama lokalne samouprave, regionalne samouprave. Sljedeći tjedan imamo sastanke s predstavnicima županija, jedinice lokalne samouprave će znati jasno što, kada, u kojem roku trebaju napraviti. Nama je važna provedba ovog zakona koji je dobar, kvalitetan, ali važna je i kvalitetna provedba i stoga smo htjeli imati ljude na terenu, osim Lučke kapetanije i komunalnih redara, koji su puno bliži problemima koji se događaju na području određene općine, objasnio je državni tajnik.

Pomorski redari bi do listopada trebali početi raditi.

– Mi smo dali rok jedinicama lokalne samouprave od dva mjeseca da nam dostave imena, koje će to biti osobe, nakon čega ćemo napraviti veliku edukaciju, detaljnu edukaciju, kako bi pomorski redari znali što, kako, na koji način raditi po pitanju novog zakona, naglasio je Josip Beliver za HRT.

Objava Bilaver za HTV: “Za uklanjanje uzurpacija pomorskoga dobra uvodimo rok od 18 mjeseci” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.

Konačno je iz Ministarstva znanosti i obrazovanja procurio nacrt prijedloga novog zakona o hrvatskom jeziku.

Ako ne bude većih izmjena, mogu se očekivati dvije ključne stvari:

1) da neće biti drakonskog kažnjavanja nepoštivanja njegovih odredbi koje se naveliko najavljivalo

2) da će biti sporenja oko pitanja ide li on protivno Ustavu u definiranje što je to hrvatski jezik.

Prijedlog, među ostalim, obavezuje vladu da u roku od dvije godine od njegova stupanja na snagu donese Nacionalni plan hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera te da u roku od šest mjeseci osnuje Vijeće za hrvatski jezik. Što bi točno radilo to Vijeće nije sasvim jasno, piše Index. 

Prijedlog je 2021. digao veliku uzbunu

Podsjetimo za početak ukratko na kronologiju rada na novom prijedlogu. Nedugo nakon što je književnik Miro Gavran u studenom 2021. izabran za predsjednika Matice hrvatske najavljeno je pisanje prijedloga zakona o hrvatskom jeziku. On je tada imenovao radnu skupinu koju je predvodio lingvist Mario Grčević s Hrvatskih studija.

Buka oko te najave digla se iz više razloga. Prije svega zbog toga što se radilo o nastavku rada na prijedlogu zakona Matice hrvatske iz 2013. koji je u dijelu stručne javnosti izazvao oštre kritike i podsmijehe te zbog toga što su se u njemu predlagale kazne za nepoštivanje zakona koje su se trebale kretati od 5000 do 100.000 kuna.

Doprinos uzbuni dala je jezikoslovka Sanda Ham, glavna urednica časopisa Jezik, koja je bila inicijatorica sličnog prijedloga iz 2017., kada je u intervjuu za televiziju Z1 u veljači 2022. rekla da bi zakon trebao kažnjavati neprevođenje i netitlovanje srpskog, bosanskog i crnogorskog na televiziji, u kazalištu i u drugim državnim institucijama, ali i neprevođenje stranih naziva kompanija.

“Svaki zakon, i naši zakonski prijedlozi i zakoni drugih država, imaju kaznene odredbe, dakle predviđaju kazne. Ali nijedan zakon ne predviđa kazne za privatne osobe, nego za pravne osobe, dakle za tvrtke, za kazališta, za državne institucije”, rekla je tada Ham.

Ublažavanje drakonskih stavova

Grčević je također u jednom tekstu u časopisu Filologija najavljivao da bi novi zakon mogao regulirati mnoge stvari u jeziku te da bi mogao biti prilično rigidan.

No, u razgovoru za Index, nakon intervjua s Ham i kritika u medijima, Grčević je bio suzdržaniji izjavivši da sam zakon o jeziku ne bi morao nužno podrazumijevati kažnjavanje. Ipak, istovremeno je nagovijestio da bi se ono moglo provoditi kroz druge zakone.

“Postoje zakoni koji nemaju vlastite odredbe o kaznama. Vi se, primjerice, možete pozvati na zakon o zaštiti potrošača ili na zakon o audiovizualnim djelatnostima. Ondje su navedeni određeni iznosi kazni, a moglo bi se na njih referirati. Bi li to bio problem?” pitao je Grčević.

Prema jezikoslovcima koji su imali uvid u rad skupine, slična ideja o kažnjavanju kroz druge zakone bila je sadržana u nekim inačicama Matičinog prijedloga zakona o jeziku. Brojni stručnjaci stoga su u više navrata u medijima upozoravali da je riječ o projektu konzervativnih jezičnih tvrdolinijaša koji zastupaju, blago rečeno, čudne stavove.

O Grčeviću i njegovim stavovima prema jeziku, ali i Thompsonu i pozdravu Za dom spremni na Indexu smo pisali u više navrata (poveznica dolje).

Borasov čovjek na Hrvatskim studijima brani Thompsona i zagovara pozdrav “Za dom spremni”

Našavši se na udaru kritika i ismijavanja, autori nacrta čuvali su njegov sadržaj od očiju stručnjaka, novinara i javnosti kao zmija noge – tek su se rijetki domogli nekih od inačica. Jedan od njih bio je HRT-ov novinar Branimir Bilić koji je krajem 2022., nedugo prije odlaska u mirovinu, mahao njime u intervjuu s Gavranom u emisiji Hrvatska za 5.

Jezikoslovci tvrde da ni dandanas ne znaju što je prijedlog Matice hrvatske izvorno sadržavao.

Zanimljivo je da je premijer Andrej Plenković, nakon najava i burnih rasprava, 21. travnja u jednom tweetu objavio da će prijedlog zakona ići u saborsku proceduru. Naime, tog istog dana u saboru je izglasan novi prekršajni zakon kojim se puno žešće sankcionira izvikivanje Za dom spremni u javnosti. Neki stoga smatraju da je Plenkovićeva objava imala za cilj umiriti desnu frakciju u stranci, ali i među jezikoslovcima.

Dvojbena ustavna definicija hrvatskog jezika

Kako smo naveli u uvodu, jedna od ideja koje bi mogle biti dvojbene u novom prijedlogu resornog ministarstva jest definicija hrvatskog jezika. Naime, iako u tekstu nacrta stoji da hrvatski jezik, uz narječja sintetizirana formulom ča-kaj-što, obuhvaća i njihove idiome te idiome kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu, poput bunjevačkih i bokeljskih govora, moliškohrvatskoga, gradišćanskohrvatskoga ili karaševskohrvatskoga, iz jedne druge definicije u prijedlogu proizlazi da se hrvatskim jezikom smatra standardni hrvatski jezik.

Naime, na samom početku stavke II. Nacrta stoji:

“Člankom 12. Ustava određeno je da je u Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski standardni jezik pod nazivom ‘hrvatski jezik’ i latinično pismo te da se hrvatski građani imaju pravo služiti njime kao službenim jezikom Republike Hrvatske.”

Tu se stoga nameće pitanje hoće li se primjerice saborski zastupnici u raspravama moći koristiti narječjem i terminima kao što su plata, januar i sl. koji definitivno jesu sastavni dio hrvatskog jezika, ali ne i standardnog.

Mate Kapović, poznati profesor lingvistike s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kaže da Ustav spominje samo termin hrvatski jezik.

“Termin hrvatski jezik trebao bi podrazumijevati razne dijalekte i idiome, uključujući govorni jezik”, kaže Kapović.

“No, oni koji bi htjeli propisivati jezik i ljudima diktirati kako bi trebali govoriti, često igraju upravo na tu kartu da se ne zna što se misli kada se govori o hrvatskom jeziku – je li to isključivo standardni hrvatski ili uključuje i dijalekte. Kada ih stisnete, oni se izvlače da nisu mislili isključivo na standardni, da misle i na dijalekte i na govorni jezik, no kada daju jezične savjete, vidite da to nije istina. Primjerice, savjetovat će vam da ne koristite termin upaliti televizor jer bi to značilo zapaliti ga”, tumači Kapović.

Zbog svega navedenog pitanje je hoće li Nacrt biti oboriv na Ustavnom sudu.

Jesu li jezikoslovni desničari zadovoljni?

Ovdje se nameće pitanje jesu li desni jezikoslovci zadovoljni prijedlogom koji je došao iz Ministarstva.

Naime, Grčević je nedavno u Hrvatskoj reviji Matice hrvatske izjavio kako se nada da konačan nacrt koji bi trebao ići u proceduru neće previše odstupati od prijedloga Matice hrvatske. Kako je taj prijedlog do danas pomno skrivan, teško je procijeniti o kolikim je odstupanjima riječ.

Index je pokušao doći u kontakt s Grčevićem preko SMS-a, e-maila i mobitela.

Pokušali smo doznati jesu li članovi radne skupine Matice hrvatske zadovoljni nacrtom te razlikuje li se on znatno od njihova prijedloga.

Također nas je zanimalo smatraju li da bi se kršenje tog zakona trebalo sankcionirati kroz druge zakone poput Zakona o zaštiti potrošača?

Konačno, zanimalo nas je i koja je točna definicija hrvatskog jezika – ona prema kojoj je to standardni hrvatski jezik ili ona prema kojoj podrazumijeva i sva narječja i idiome? Primjerice, mogu li se u tom kontekstu riječi vilica i viljuška ili siječanj i januar, tisuća i hiljada, peškir, šugaman i ručnik i sl. izgovorene na HRT-u smatrati jednako hrvatskima?

Nažalost, odgovore na naša pitanja nismo dobili do objavljivanja ovog teksta.

Ljudi će više paziti kako govore nego što govore

Liberali među jezikoslovcima protive se svim nastojanjima da se hrvatski jezik i njegova upotreba propišu zakonom.

Primjerice, Kapović kaže da je protiv takvih zakona generalno.

“Tu je riječ o autoritarnom stavu prema jeziku koji nije u doticaju s modernim spoznajama lingvistike kao znanosti”, kaže Kapović.

Smatra da bi on, čak i ako ne bi kažnjavao, ljudima mogao prenijeti lošu poruku i utjerati nepotreban strah od govora.

“Puno ljudi ima strah od jezika i boje se javno govoriti. Ljudi će stoga više biti koncentrirani na to kako govore, je li način na koji govore standardan, nego na to što govore”, tumači Kapović.

Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik Željko Jozić nije želio komentirati prijedlog zakona dok ne bude službeno objavljen, ali je načelno izrazio zadovoljstvo što se zakonom ne propisuju nikakve kazne, jer smatra da se jezik ne štiti kaznama.

Objava Stiže novi zakon o jeziku. “Ljudi će se bojati govoriti” pojavila se prvi puta na Antena Zadar.