Mladi su ogledalo odraslih, a problem je u tome što odrasli u tome“ ogledalu“ ne žele vidjeti sebe. Mladi žive u društvu krize, koje oni nisu proizveli, društvu rizika, kojeg oni nisu proizveli, već upravo oni postaju žrtve društva krize i društva rizika. Mlada generacija je odbačena na “sam rub socijalnog tkiva društva”. (J. Lesourne). Ako je tomu tako, zašto onda mlade tretirati kao “rasadnik” širenja društveno neprihvatljiva ponašanja?
Mlade smo učinili “prognanicima života” i sad nam oni uzvraćaju udarac. U članku „Nasilje među mladima ili nad mladima” (Život i škola, br. 13.) 2005. godine sam obrazložio tezu da sve veći broj mladih doživljavaju nasilje i (auto)destrukciju kao stil života i zabavu. Posljedica svega je današnja „bumerang generacija” koja nam uzvraća za opću nebrigu društva za njihove probleme i potrebe.
U Posušju se, (neposredno blizu granice s Hrvatskom) 25. listopada dogodila teška prometna nesreća, gdje su nastradala tri brata. Svi su maloljetnici! Jedan je smrtno stradao, za drugoga se liječnici (i sada) bore za život, dok je treći brat, iako teško povrijeđen, izvan životne opasnosti. Neviđena tragedija za jednu obitelj!
Takvi događaji pune „crne kronike“, a što se poduzima? Nakon tih događaja okrivljuju se roditelji, školstvo, policija, pravosuđe… Loptica se prebacuje na druge…
Da bismo govorili o (učinkovitim) programima prevencije nasilja nad i među mladima treba detektirati glavne čimbenike nasilja i (auto)destrukcije kod mladih. Time se dolazi do indikatora epidemidemije sociopatološ kih pojava kod mladih, a iz njih se mogu sagledati mjere za prevenciju.
Brojna istraživanja ukazuju na to da je kod mladih zapažen sindrom poremećaja u ponašanju koji je čvrsto povezan s karakteristikama modernog društva: narušeni obiteljski odnosi, odnosi s vršnjacima, osamljivanje, maltretiranje, zlostavljanje, agresija, delinkventno ponašanje, destruktivni stavovi, stradavanje u prometu… Ovdje ću iznijeti rezultate dvaju istraživanja, jer su poruke istih i danas iznimno aktualne.
Istraživanja iz Zadra i Slavonije
U anketi o društvenom položaju, problemima i potrebama mladih grada Zadra iz 2007. godine sudjelovalo je 1. 000 ispitanika, gdje su obuhvaćeni učenici srednjih škola, studenti, zaposleni i nezaposlenih mladi ljudi. Rezultati su pokazali kao svi oni svoje slobodno vrijeme najviše «troše» u kafićima, te da je želja mladih za izlaskom u kafiće prva n a listi najpoželjnijih aktivnosti. To je indikativan segment slobodnog vremena koje mladi ne bi željeli mijenjati. Ovakvi rezultati su bili (i ostali) za očekivati, budući da su kafići i dalje primarno, a ponekad i jedino mjesto, gdje mladi ostvaruju svoje potrebe za druženjem (s vršnjacima). Uostalom, što smo im dali osim (internetskih) kafića, kladionica, a kući računala? Kao najvažnije probleme mladih, (još tada) ispitanici na prvo mjesto navode stradavanje u prometu (!), ovisnost o teškim drogama, te netoleranciju u prema nemoćnim osobama. Značaj pridaju i drugim problemima, kao što su spolno prenosive bolesti, nošenje oružja… Na pitanje o tome o tome koga smatraju odgovornim za rješavanje problema mladih u društvu, ispitanici kao najodgovornije smatraju sami sebe, njihove roditelje, te političare. Kao najmanje odgovorne, mladi navode nevladine udruge. Kome je ovo istraživanje koristilo kao parametar za preventive programe? Neko vrijeme (tek) PU Zadarskoj!
Mladi iznimno nekvalitetno provode svoje slobodno vrijeme. Najzastupljenija je orijentacija na dokoličarenje, (gledanje telev izora, surfanje po internetu, slušanje radija, čitanje revija, časopisa, novina sve do izležavanja ili lutanja po gradu, trgovačkim centrima i sl.) pa orijentacija na zabavu, (odlazak na koncerte, izlazak u diskoklubove, odlazak na kućne zabave), obiteljska orijentacija, (odlazak u Crkvu, sudjelovanje u tradicijskim igrama tj. obiteljskim igrama i briga o kućnim ljubimcima), orijentacija na sport (aktivno, rekreativno bavljenje sportom, odlazak na sportske priredbe) i (zadnja) kulturna orijentacija (odlazak u teatar, posjeta izložbama, čitanje knjiga, posjećivanje tečajeva…) iz istraživanja: Miliša, Z., Mlinarević, V. i Proroković, A. (2007), Slobodno vrijeme mladih u procesima modernizacije- usporedba slavonskih gradova i Zadra, Pedagogijska istraživanja, br. 1.
Čimbenici porasta nasilja:
- dominirajuća percepcija kod mladih je „kako ubiti dan” i kakao biti zamiječen među vršnjacima , (po bilo koju cijenu), kako zaraditi (bez muke)… Presudni vršnjački utjecaji: biti cool, ići na «ludi» party, kućni tulumi… Dosada je novi porok mladih,
- percepcija mladih je da je zabava bolja, što je droga dostupnija,
- poveznice nasilja i raznih opijata te (suvremenih) ovisnosti bez droga (o brzinama, nasilju, klađenju, medijima, seksu, izgledu, nekontroliranom konzumiranju hrane, kupovanju, drugoj osobi, izgledu, novcu, voajerstvu, tabletama …),
- mediji nerijetko senzacionalistički pristupaju problemima (auto)destrukcije. U porastu je internetsko zlostavljanje među mladima- cyberbulling. Internetski forumi umjesto dijaloga, postaju “arene” u difamiranju “protivnika”,
- u porastu je (perfidno) nasilje nad nastavnicima i roditeljima,
- nezainteresiranost ili nekooperativnost roditelja. Posljedice toga su ‘fast food’ obitelji u kojima je sve determinirano brzim i nekvalitetnim odnosima s indiferentnim ili popustljivim roditeljima,
- loša komunikacija među članovima obitelji,
- nagrada nasilničkog ponašanja, jer se tako među vršnjacima postaje „faca“,
- šireći trendovi noćnih izlazaka djece i mladih,
- urbani aspekti života u kojima većina postaje «gomila usamljenika»,
- porast supkulturnih skupina s prepoznatljivim elementima nasilja, (osobito navijačkih skupina) i anarhistički pokret prepoznatljiv u negiranju svih autoriteta,
- rat i tranzicija doveli su do promjena (jednog dijela) u ponašanju i stavovima mladih,
- neuspjeh u školi,
- kriza identiteta,
- nasilje nad djecom i mladima generira međuvršnjačko nasilje i autodestrukciju i
- epostojanje adekvatnih mjera za maloljetnike nasilnike – recidiviste.
Sve su to važni indikatori koji potiču nasilničko ponašanje. Iz njih sagledavam(o) mjere kako prevenirati šireću (auto)destrukciju među mladima…
Kako prevenirati (auto)destrukciju?
- osvijesti problem da se nasilje događa drugima, a ne meni- senzibiliziranje javnosti, (osobito putem medija). Svaka akcija usmjerena na smanjivanje ili uklanjanje nasilja mora biti višestruka i usmjerena na različite uzroke. Nužno je pridobiti roditelje za programe odgovornog roditeljstva. Treba razmotriti stanje i učinke provedbe zakonskih propisa o zabrani noćnih izlazaka, zabrane posjeta kladionicama, sudjelovanja u igrama na sreću, i sl.,
- drastično smanjiti i/ili sankcionirati senzacionalistički pristup djeci i mladima, gdje se isti prikazuju (samo) kao žrtve ili počinitelji nasilja. Mediji trebaju prikazivati primjere “dobre prakse”,
- postizanje cjelovite koordinacije obitelji, škole, Crkve, lokalnih zajednica, udruga,
- ekipiranje u odgojnoobrazovnim ustanovama stručnjaka u pedagoško-razvojnim službama, (pedagog, psiholog i defektolog). Škole ne smiju raditi u dvije ili tri smjene,
- osnovati škole za odgovorno roditeljstvo,
- u svim školama uvesti izborne predmete – Zdravstveni odgoj i preventivne programe (auto)destrukcije. Svaka odgojnoobrazovna ustanova morala bi imati četiri usklađena (odgojno-preventivnih) programa u radu s učenicima: l. Prevencija (suvremenih) ovisnosti, 2. Prevencija nasilničkog ponašanja 3. Učenje prosocijalnim vrijednostima, 3. Spolni odgoj i 4. Stjecanje medijskih kompetencija za nastavnike, roditelje i učenike. Svaka škola MORA imati akcijski plan kod promicanja i osmišljavanja prosocijalnih vrijednosti i slobodnovremenskim aktivnosti (za svakog učenika). Uvesti obvezu da svaki učenik bude uključen barem u jednu izvanškolsku aktivnost, osobito u srednjim školama,
- na nastavničkim fakultetima uvesti kolegij Nasilje nad i među mladima,
- otvoriti Centre za mlade i Obiteljska savjetovališta u svim gradovima i općinama, u svim županijama Poliklinike za zaštitu djece od nasilja te kampove za djecu i mlade – ovisnike o internetu,
- nužan je zajednički rad institucija koje imaju zakonsku obvezu reagirati na maloljetničko nasilje i delinkvenciju mladih (policija, državno odvjetništvo, sudovi za mladež, obiteljska savjetovališta i ustanove socijalne skrbi),
- treba prikupiti i razmotriti stanje i učinke provedbe zakonskih propisa o zabrani noćnih izlazaka od 23,00 h djece mlađe od 16 godina bez pratnje roditelja – staratelja, zabrane prodaje i točenja alkoholnih pića i prodaje duhanskih prerađevina maloljetnim osobama te zabrane posjete kladionicama i sudjelovanja u igrama na sreću,
- pokrenuti izmjene zakonskih propisa da se propišu prekršajne sankcije za maloljetnike recediviste u nasilju,
- propisati prekršajne sankcije za ugostitelje koji dopuštaju boravak maloljetnika bez pratnje odraslih nakon 23,00 h., dajući ovlasti policijskom službeniku da takav kafić privremeno zatvori,
- pokrenuti donošenje zakonskih propisa kojim će se u prostorima gdje se okupljaju djeca i mladi propisati zabrana pristupa osobama koje su evidentirane kao počinitelji kažnjivih djela. Pri težim (ponovljenim) povredama zakona, dijete od svoje 14. godine može krivično odgovarati, ali samo u iznimno teškim okolnostima sa smrtnim ishodom,
- izvršiti pritisak na zakonodavca da uskladi radno vrijeme roditelja i škola,
- poticati i motivirati veću zastupljenost roditelja kao partnera u radu škola i
- avaka škola, prema izboru učenika, trebala jednom godišnje nagraditi učenika koji je proglašen „najprijateljem“, čime bi se promovirale vrednote altruizma i empatičnosti. Završavam svojom (starom) tezom: Kriza društva i odgoja je kriza vrednota!