Svijetu, nestrpljivom od iščekivanja, u srpnju je predstavljeno otkriće nove elementarne čestice koja bi, po svemu sudeći, znanstvenicima mogla biti manje zanimljiva nego što su se nadali.
Izvještavajući na konferenciji u Kyotu na kojoj su predstavljeni posljednji podatci s Large Hadron Collidera (LHC), znanstvenici europskog istraživačkog centra CERN izvijestili su da je vrlo izgledno da se zaista radi o dugo traženom Higgsovom bozonu koji materiji daje masu.
Međutim, umjesto da je egzotična zvijer otvorila vrata novim područjima kozmologije kao što su se neki nadali, podatci ukazuju da se standardni model Higgsova bozona uklapa u trenutne znanstvene postavke svemira.
Još je prerano reći, ali nova čestica izgleda, pjeva i pleše sve više i više poput Higgsova bozona”, kaže Pauline Gagnonm, fizičarka na LHC Atlas eksperimentu, jedna od troje znanstvenika koji su analizirali podatke.
Oliver Buchmueller, znanstvenik iz CMS eksperimenta koji se odvija istovremeno, izjavio je za Reuters da “dokazi da se zaista radi o Higgsovu bozonu postaju svakim danom sve jači”.
No, još nema znakova da se radi o nečem što izlazi iz okvira originalnih predviđanja.
Primarni zadatak 10 milijardi dolara vrijednog LHC-a bio je pronaći Higgsov bozon bez kojeg iz prvotnoga kaosa lebdećih čestica krhotina nakon Velikog praska prije 13,7 milijardi godina, nisu mogle nastati zvijezde, planete, galaksije.
Postojanje čestice pretpostavio je 1964. britanski fizičar Peter Higgs koji je uvidio da popunjavanje praznina kod Standarnog Modela (model razvijen sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uspješno je opisao sve elementarne čestice poznate u to vrijeme i odnose među njima, također je predvidio postojanje čestica koje do tada još nisu bile opažene, između ostalog i Higgsova bozona, op. prev) predstavlja projekciju funkcioniranja svemira na njegovoj temeljnoj razini.
Znanstvenici za njim tragaju od 1980-ih i konačno, nakon dvogodišnjeg rada LHC-a, koji je započeo 2010. godine, napokon su uspjeli nešto uočiti. Inzistiraju na tome da postojanje čestice moraju ustanoviti s apsolutnom, stopostotnom sigurnosti ili kako oni to zovu: 5-sigma (zlatni standard procjene nekog otkrića u fizici – označava da je vjerojatnost da se nešto dogodilo slučajno 1 naspram 3,5 milijuna op. prev).
Nadaju se da će njihova istraživanja dati bilo kakav dokaz koji će voditi većem broju nekonvencionalnih koncepata – poput super-simetrije, tamne tvari i tamne energije – van Standarnog Modela.
Super-simetrija može teoretski objasniti uvjerenje da tamna tvar čini gotovo 25% poznatog svemira – od čega je najviše 5% vidljivog. Iz izvještaja iz Kyota čini se da do toga neće doći tako skoro.
U svakom slučaju znanstvenici CERN-a nisu izgubili nadu da bi se moglo pojaviti nešto neuobičajeno. Da bi se kod čestica poput Higgsova bozona samo naslutila super-simetrija, one se moraju pojaviti u najmanje pet različitih oblika.
“Izazov je detaljno izmjeriti sva svojstva novih čestica. Bit će potrebno vrijeme da se uspostavi sveobuhvatno razumijevanje svega onog što uistinu tvori prirodu”, rekao je Oliver Buchmueller koji je radio na istraživanju super-simetrije.
Znanstvenici sad iščekuju godine koje slijede nakon 2014. kad će se snaga LHC-a udvostručiti, a razmišlja se i o izgradnji još jednog velikog sudarača u Japanu piše Znanost.com
